Voditeljica
Novotravničkih
mažoretkinja
Nikolina
Lukić
razgovarala
je
sa
ekipom
portala
N24.ba,
a
njihov
intervju
prenosimo
u
cijelosti:

1.
Za
početak,
možeš
li
nam
reći
nešto
o
sebi?

Moje
ime
je
Nikolina
Lukić,
imam
22
godine
i
predsjednica
sam
udruge
Novotravničke
mažoretkinje.
Od
rođenja
živim
u
Novom
Travniku
i
mnogo
sam
vezana
za
svoj
grad
jer
sam
na
razne
načine
uključena
u
kulturni
život
u
njemu.
Kroz
svoj
aktivizam
dajem
veliki
komad
sebe
za
napredak
scenske
umjetnosti,
realiziranje
kvalitetnih
evenata,
ali
nešto
najljepše
od
svega
je
što
sam
dio
odrastanja
oko
70
novotravničkih
djevojčica
odnosno
Novotravničkih
mažoretkinja.

2.
Budući
da
si
odmah
u
opisu
svog
profila
spomenula
mažoretkinje,
jasno
nam
je
da
su
ono
veliki
dio
tvoje
svakodnevice
pa
možeš
li
nam
reći
nešto
o
tome?

Advertisement

One
nisu
moja
svakodnevica,
one
su
moj
život.
Više
u
mom
životu
ne
postoji
dan
kada
ja
barem
nešto
ne
odradim
za
NTM.
Ako
to
nije
kokretan
fizički
rad
u
vidu
treninga
ili
organizacije,
onda
je
to
stvaralaštvo
vezano
za
koreografije,
ideje,
kvalitetnije
djelovanje
u
smislu
izgradnje
brenda
„Novotravničke
mažoretkinje“
odnosno
„Ukras
Novog
Travnika“
i
zauzimanje
pozicije
na
plesnoj
sceni
u
Središnjoj
Bosni,
ali
i
cijeloj
BiH.
Druga
stvar
zašto
su
one
moj
život
je
ta
što
ne
pamtim
kada
sam
prošetala
gradom
da
nisam
dobila
ogroman
zagrljaj.
Te
djevojčice
u
nama
trenericama
vide
nešto
posebno,
imaju
potrebu
pričati
nam
o
sebi,
crtati
nas,
praviti
nam
iznenađenja
i
kad
shvatimo
kolike
smo
u
njihovim
očima
tek
ćemo
tada
biti
ponose
na
sebe,
a
vjerujem
da
ćemo
to
saznati
tek
kada
mi
budemo
nečiji
rad
promatrale
iz
perspektive
roditelja.

3.
Od
kud
naziv
„Ukras
Novog
Travnika“?

„Ukras
Novog
Travnika“
je
tako
spontano
nastalo
kada
nas
je
u
jednom
prigodnom
obraćanju
djevojkama
naš
gradonačelnik
Stjepan
Dujo
tako
nazvao.
Djevojkama
se
svidjelo
i
to
smo
iskoristile
kao
slogan
pod
kojim
djelujemo.
Naša
profesionalnost
i
unikatnost
godinama
je
krasila
sve
događaje
u
gradu,
a
kako
stvari
treba
nazivati
pravim
imenom,
onda
je
to
definitivno
bilo
to!

4.
Budući
da
su
Novotravničke
mažoretkinje
postale
vrlo
prepoznatljive
u
posljednje
vrijeme
i
da
velike
mase
ljudi
cijene
vaš
rad
u
cijeloj
županiji,
možeš
li
nam
reći
kako
se
dođe
do
toga?

Advertisement

Definitivno
ne
preko
noći,
od
samog
osnivanja
2011.,
ja
sam
članica
i
godinama
sam
kao
djevojčica
pokušavala
upratit
sve
propuste
mojih
leadera,
analizirati,
upijati
i
maštati
o
tome
kako
bi
ja
to
radila
da
se
mene
pita
i
eto,
onda
spletom
raznih
okolnosti
palo
sve
u
moje
ruke
pa
kad
si
htjela,
sad
izvoli,
rekla
je
Nikolina.
Okušala
sam
te
u
tome,
naravno
početak
težak
kao
i
svaki
drugi,
ali
nisam
odustajala
i
imala
sam
viziju
od
NTM
napraviti
ono
što
su
danas.

Po
mom
mišljenju,
kvalitetna
lista
prioriteta
i
uvijek
željeti
novi
standard,
a
ne
zadovoljavati
se
onim
od
jučer
postignutim.
U
prosjeku,
nove
ciljeve
za
NTM
postavljam
mjesečno
i
kroz
godinu
dana
nastojim
ih
ispuniti.
Jedna
od
najvećih
mana
mi
je
da
se
teško
nosim
s
propustima
i
mislim
da
je
uvijek
do
mene,
da
sam
ja
nešto
mogla
bolje
izvesti.
Dok
dobijamo
„more“
lijepih
komplimenata,
ja
ću
se
uvijek
zakačiti
za
onaj
jedan
manje
lijep
i
ako
ga
shvatim
kao
konstruktivan,
dok
ne
ispravim
to,
ne
prolazim
se.
Vjerujem
da
je
i
to
dovelo
NTM
do
ovako
sjajnog
djelovanja,
ogromne
zainteresiranosti
djevojčica,
zadovoljnih
roditelja,
veliki
broj
pratitelja.
Propusta
ima
i
uvijek
će
ih
biti
jer
radimo
s
ljudima
i
djecom,
ali
dok
je
nama
jedan
od
glavnih
ciljeva
minimalizirati
propuste,
ne
brinem
se
za
naš
rad
i
sve
se
bolje
nosim
s
takvim
situacijama.

5.
Evidentno
je
da
sve
radiš
srcem
i
da
se
jako
daješ
za
sve
te
članice,
što
su
mažoretkinje
dale
tebi?

Dale
su
mi
sebe
i
svoje
vrijeme.
Mi
prolazimo
razne
trenutke,
lijepe
i
manje
lijepe
skupa,
ali
iz
svakog
iziđemo
jače
i
hvala
im
na
tome.
Bez
njih,
ja
sam
Nikolina,
studentica
ekonomije
i
to
mi
je
uvijek
u
podsvijesti,
s
njima
sam
Nina
–
trenerica
mažoretkinja,
meni
mnogo
draža
imenica
uz
moje.
To
je
ono
što
ja
najbolje
znam
raditi.
Bez
Lorene,
aktualne
predvodnice
i
trenerice
koja
izvršava
sve
moje
zamisli
s
djecom,
također,
ne
bih
mogla
puno
i
hvala
joj
na
tome.
Hvala
svim
curama
i
roditeljima.
Osim
te
naše
međusobne
uzajamne
povezanosti,
donijele
su
mi
dosta
znanja
i
iskustva,
upoznala
sam
toliko
dobrih
kolega
iz
mažoret
svijeta,
ušla
sam
u
krug
ljudi
koji
rade
ogroman
posao
za
sceneske
umjetosti
u
našoj
županiji
kao
što
je
inBox
tim
Kazališta
mladih
„Korifej“
ili
PS
„Maya“
iz
Travnika,
a
o
divnim
poznanstvima
s
roditeljima,
projektima
i
poslovima
u
koje
su
me
uvele
mažoretkinje,
mogla
bih
pričati
do
sutra.

Advertisement

6.
Planovi
za
budućnost?
Vidiš
li
nekog
na
svom
mjestu
kada
su
u
pitanju
mažoretkinje?

Pa
nedavno
sam
diplomirala
na
Ekonomskom
fakultetu
u
Splitu,
sada
sam
prvostupnica
ekonomije
i
odlučila
sam
se
za
nastavak
studija.
Do
sad
sam
paralelno
studirala
i
radila
s
mažoretkinjama,
a
tako
planiram
i
dalje
s
tim
da
sam
počela
aktivno
razmišljati
o
tome
na
koga
prenijeti
svo
moje
znanje
o
mažoretu
i
leaderstvu
„za
svaki
slučaj“
,
sve
zbog
njihove
blistavije
budućnosti.
Ovo
nije
umjetnost
ili
sport
od
koje
vi
možete
živjeti
i
kroz
neko
određeno
vrijeme
sigurno
će
me
život
usmjeriti
na
neke
druge
puteve,
ali
o
tom
po
tom,
možda
baš
„kad
narastem“
budem
mažoretkinja,
rekla
nam
je
Nikolina
kroz
smijeh.

Za
master
planiram
uzeti
mendžment
pa
se
u
budućnosti
vidim
u
event
industriji,
ali
svakako
usko
vezana
za
plesni
podij.
Neka
me
ples
vodi
kroz
život
kao
i
do
sada
i
ja
ću
biti
zadovoljna
i
zahvalna
Bogu!

Advertisement