Kada se Ratko Kovačević prije nekih 15-ak godina šetajući svojim maslinikom u Kotišini, podno litica Biokova (susjedna Hrvatska, op. ur.) i u blizini jednog od najljepših botaničkih vrtova u Hrvatskoj, dosjetio kako si olakšati berbu, bio je to početak puta njegove inovacije nazvane maslinaprava.

Danas je ovaj 80-godišnji inženjer elektrotehnike i istinski zaljubljenik u prirodu, koji za sebe kaže “umirovljenik, ali ne u mirovanju” vlasnik mladog poduzeća nazvanog Rodna maslinada s iznimno hrabrom vizijom i misijom. Njegova ideja, naime, dobila je podršku fondova Evropske unije.

“Odrastao sam pored maslinika. Preživljavali smo od loze, maslina i nešto životinja, tako da sam cijeli svoj život promišljao koliko je naš način pristupa prirodi, posebice maslini, njenom plodu, berbi i korištenju (ne)ispravan“, objašnjava nam.

Ljubav prema maslini

Njegova Rodna maslinada proizašla je, kako on ističe “iz ljubavi prema maslinama, maslinarstvu i svim dobrima koje ovo vrijedno stablo podaruje čovjeku”. Obitelj Kovačević od davnina uzgaja masline, neka stabla su još uvijek na istom mjestu kao i u njegovom djetinjstvu, no većinu je brat Mladen podrezao jer su krošnje išle i do nekoliko metara visine. 

Iza njega je 45 godina radnog staža, aktivan je volonter, izdavač i jedan od osnivača DIATUS-a, društva inovatora Split. Kaže, na njegovu inicijativu prof. dr. sc. Božo Skoko napisao je “Smjernice za brendiranje Hrvatske kao zemlje vrhunskog maslinova ulja”, a pokojni akademik Luko Paljetak povodom Svjetskog dana maslina “Eulogiju maslini”.

“U vlastitoj nakladi 2005. izdao sam knjigu ‘Kapar’ u 1.500 primjeraka. Naime, ta biljka kao i maslina simbolizira Mediteran i njegove granice. Većinu sam poklonio, a rezultat je tisuće uzgojenih grmova u vrtovima duž naše prekrasne obale”, ponosno će.

Iako se u Split preselio još 1962. godine, redovito odlazi pod Biokovo u 60 kilometara udaljeno rodno mjesto gdje u svome malom masliniku okuplja obitelj, druže se, ali i marljivo rade. 

“Moja baba je pričala, kada su se penjali na Biokovo, gdje su na 1.300 metra nadmorske visine sadili krumpir, da se s vrha vidi Italija, Monte Gargano. Danas, ako je lijep dan, vidi se Vis, Korčula i ti naši zadnji otoci”, prisjeća se priča iz djetinjstva. 

Rađanje inovacije

Maslinarstvo i uljarstvo, tumači nam Kovačević, imaju izniman potencijal razvoja posebice ukoliko se uzgoj, berba, transport, proizvodnja i prerada proizvoda od masline usmjeri na način da se promiče kvaliteta, održivost, ali i proizvodnja koja stvara visoku dodanu vrijednost.

“Ideja o pomagalu kojim bi lakše i brže ručno obrao masline razvijala se postepeno. Godinama sam u Kotišinu nosio sa sobom cerade ili mreže koje sam stavljao ispod stabla, a onda dođe vjetar i sve to skupa razbaca“, kaže nam.

Tako je došao na ideju da ponese suncobran s terase i bere u njega masline. No, i taj sistem imao je svojih mana. Suncobran bi se nakrivio, a ubrane masline bi se prosule na zemlju pa ih trebalo skupljati. 

“Potužio sam se pokojnoj majci, koja mi je istu večer sašila malu platnenu vrećicu, kažu kod nas u Dalmaciji – zobnicu, koja je bila ispod sredine suncobrana gdje su rupice kroz koju su masline upadale“, opisuje. 

Međutim, najveći problem u toj fazi bio je što su se lijepile jedna za drugu, “držale su se ruku za ruku”, poetski će. Ubrzo je zobnicu zamijenila plastična posuda. 

No, sakupljanje plodova u takvu posudu i čuvanje u njima do prerade, nije bilo uspješno. Dolazilo je do kvarenja ploda zbog fizičkih oštećenja. Prilikom presipavanja u plastične vreće ili neadekvativne gajbe u njima su se ubrzano pregrijavali, a zbog tih povišenih temperatura ulje u njima se kvarilo. 

“Proučavajući brojnu stručnu litreraturu shvatio sam kako bi se ubrani plodovi najbolje čuvali u krutim prozračnim posudama. Uzevši u obzir koliko smo zatrpani plastikom, došao sam do konačnog rješenja – koševa od inoksa“, priča nam Kovačević.

Današnja maslinaprava pomagalo je koje se sastoji od dvije odvojene cjeline; platnenog sabirnika, a fleksibilnim držačem i koša od inoksa. Ovaj kvalitetniji, zdraviji, trajniji i ekološki prihvatljiviji materijal omogućava, kaže, najbolje skladištenje, ozračivanje, čuvanje i siguran transport plodova maslina do njihove obrade u uljari. 

Veliki i mali maslinari 

“Svi veliki i mali maslinari imaju istu želju. Bio ti rekreativni, vikend maslinar s pedeset stabala ili ozbiljan uzgajivač s tisućama, svi žele imati što kvalitetnije ulje”, naglašava.

Osnovni preduvjet za dobivanje kvalitetnog ekstra djevičanskog maslinovog ulja je kvalitetna sirovina, odnosno neoštećen, svjež i optimalno dozrio plod masline. 

“Tijekom prerade temperatura u strojevima ne smije biti viša od 28 stupnjeva i to je uvriježeni naziv za hladnu preradu. No, problem nastaje već na početku lanca proizvodnje. Maslinari, posebice ovi koji ih beru raznim tresačima te ih sakupljaju u mrežastim vrećama, najlonima ili plastičnim gajbama u kojima temperatura maslina bude puno više od 40 stupnjeva, takve ih donose u uljaru“, upozorava.

Postoje dvije vrste topline kod maslina, pojašnjava nam, prva se oslobađa prirodnim biokemijskim procesom stvaranja ulja u plodu. Međutim, dok je plod na stablu, ta toplina odlazi u okolni zrak. Drugu uzrokuju tresači. 

“Pri svakom udaru tresača dobiva modricu kojom odmah započinje proces oksidacije ploda zbog poremećaja strukture stijenke, a sam taj proces stvara dodatnu toplinu u plodu. Kada se te dvije topline spoje, jedna od zriobe te druga od udarca štapa i još kada masline budu jedna pored druge, zamislite temperaturu koje one dostižu“, govori nam Kovačević. 

Temperatura u plodu masline od presudnog je utjecaja za dobivanje visoko kvalitetnih maslinovih ulja.

Dakle, već sam maslinar ne čini dovoljno kako plod ne bi bio izložen tim za njega, visokim temperaturama. Što su kvalitetnije masline koje uđu u uljaru, to je kvalitetnije ulje koje iz nje izađe. 

“U smanjenju utjecaja temperature u procesu od branja do izlaska boce ulja iz uljare, temperatura je presudni faktor. I treba ga poštivati maksimalno, ako želite imati kvalitetno ulje. Maslinovo ulje kao i med, na temperaturi od 40 stupnjeva gubi svoju kvalitetu“, priča nam.

Početak proizvodnje

Preporuča se, kad je god to moguće, ručna berba, svima znana kao najskuplja, ali i najkvalitetnija. Njome se najmanje oštećuje stablo masline i njen vrijedni plod. Takvim branjem najbolje se očuvaju izvorne nutritivne komponente i arome maslinovog ulja.

“Ja sam maslinupravu napravio upravo za maslinare koji beru ručno, koji ionako ne oštećuju plod previše. Njima sam želio ukazati kako se koristeći ju može ubrati i do tri puta više ploda nego da stavljaju u vrećicu ili kantu ispred sebe”, pojašnjava nam. 

No, kada je njegova inovacija dobila poticajna sredstva Evropskog fonda za regionalni razvoj za daljnji razvoj i plasman na tržište, stvari se se promijenile. 

“Ručnih berača je malo, a onih koji beru raznim tresačima, na koje ja u početku svoje vizije nisam mislio, je puno više. Suncobran mu ne treba, njemu je koš ipak potrebniji i tu se pojavila nova tržišna niša. Nikada ja ne bih vratio investiciju kada bi’ prodavao svoj izum ‘vikend’ maslinarima“, iskreno će. 

Cijeli projekt još uvijek je u fazi pripreme proizvodnje. Žali se kako mu je teško naći operativca, nekog mladog. “Barem da je mlađi od mene“, kroz šalu će Kovačević, menadžera koji će se uhvatiti u koštac s izazovima koje projekt poput ovoga nosi. Plan je do kraja godine početi s proizvodnjom. 

“Nažalost maslinarstvo je posao, uglavnom, starijih ljudi. Mladi nisu zainteresirani za njega”, zaključuje ovaj izumitelj. 

Više o izumu, pogledajte i u njegovom videu: 

Objava Umirovljeni inženjer osmislio maslinapravu, inovativan način za postupanje s plodovima pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.