U
naselju
Lepenica,
smještenom
u
općini
Kiseljak,
zabilježen
je
primjer
doseljavanja
mlade
osmočlane
obitelji
Batinić,
koja
očekuje
dolazak
devetog
člana.
Lucija
i
Paul
Batinić
odlučili
su
se
preseliti
iz
Sarajeva
u
Lepenicu
početkom
kolovoza,
tražeći
mir
i
bolju
kvalitetu
života
za
svoju
djecu.

Unatoč
poslovnim
obvezama
vezanim
uz
Sarajevo
–
Paul
je
programer,
a
Lucija
psiholog
–
ovaj
je
par
u
Lepenici
pronašao
mirnoću,
zelenilo
i
blizinu
prirode,
što
su
ključni
razlozi
za
njihovu
odluku
o
preseljenju.
Posebno
im
je
važna
bila
i
blizina
crkve,
jer
su
oboje
katolici
te
djecu
odgajaju
u
skladu
s
kršćanskim
vrijednostima,
kao
i
postojanje
škole
koja
radi
prema
hrvatskom
planu
i
programu,
piše Artinfo.ba.

Njihov
dolazak
oživio
je
naselje
koje
se,
poput
mnogih
drugih
u
Bosni
i
Hercegovini,
suočava
s
odlaskom
mladih
i
smanjenjem
broja
školske
djece.
Mnoge
obitelji
u
ovom
kraju
prisjećaju
se
vremena
kada
su
obitelji
sa
šest
ili
više
djece
bile
uobičajene,
a
dolazak
obitelji
Batinić
podsjetio
ih
je
na
te
dane.
Župnik
fra
Ivica
Tomas,
iz
župe
Banbrdo-Lepenica,
izrazio
je
radost
zbog
dolaska
ove
obitelji,
naglašavajući
da
su
donijeli
novo
ozračje
u
crkvu,
posebice
tijekom
mise
koju
redovito
pohađaju.

Lucija
i
Paul
Batinić,
podrijetlom
iz
Travnika
i
Bugojna,
upoznali
su
se
u
Katoličkom
školskom
centru
u
Travniku,
gdje
su
oboje
redovito
dolazili
na
misu.
Njihovo
poznanstvo
se
razvilo
kroz
razgovore
u
crkvi,
a
Paulova
majka
bila
je
ključna
u
njihovom
upoznavanju.
Paul
se,
nakon
15
godina
života
u
Americi,
odlučio
vratiti
u
Bosnu
i
Hercegovinu,
motiviran
ljubavlju
prema
Luciji
i
željom
za
obiteljskim
životom
u
rodnoj
zemlji.
Obitelj
je
rasla,
a
Paul
i
Lucija,
koji
su
u
djetinjstvu
iskusili
progonstvo
iz
Bugojna
i
Travnika,
danas
ponosno
odgajaju
šestero
djece,
s
očekivanjem
sedmog
djeteta.

Jedan
od
ključnih
razloga
preseljenja
u
Lepenicu
bila
je
potreba
za
većim
životnim
prostorom.
U
Sarajevu
su
cijene
stanova
visoke,
a
opcije
ograničene
na
stare
zgrade,
stoga
su
odlučili
napustiti
glavni
grad.
Lepenica,
koja
im
je
dovoljno
blizu
za
svakodnevni
odlazak
na
posao,
pruža
im
ono
što
Sarajevo
ne
može
–
mir,
prirodu,
blizinu
crkve
i
školu
koja
odgovara
njihovim
uvjerenjima.

Obiteljski
dani
kod
Batinića
započinju
ranim
buđenjem;
Lucija
vodi
djecu
u
školu,
dok
Paul,
koji
koristi
pogodnosti
rada
od
kuće,
priprema
doručak
za
najmlađe.
Nakon
povratka
iz
škole,
Lucija
odlazi
na
jutarnju
misu,
jer
je
vjera
temelj
njihovog
obiteljskog
života.
Vjera
im
daje
snagu
i
oslonac,
a
djeca
su,
kako
kažu,
znak
Božje
ljubavi.
Paul
i
Lucija
su
se
složili
da
žele
imati
više
djece,
s
naglaskom
na
„koliko
im
Bog
da“.
U
njihovom
domu
uvijek
vlada
vesela
atmosfera
ispunjena
dječjim
smijehom
i
igrom,
a
obitelj
se
već
polako
prilagođava
životu
u
Lepenici.

Lokalna
zajednica
ih
je
srdačno
prihvatila,
a
susjedi
ih
rado
pozdravljaju
sa
slatkišima
za
djecu
te
iskazuju
radost
kad
ih
vide
na
ulicama.
Lucija
i
Paul
vjeruju
da
će
se
brzo
i
potpuno
uklopiti
u
novu
sredinu,
a
vrijednosti
koje
njeguju
–
vjera,
obitelj
i
ljubav
prema
Bogu
–
smatraju
temeljem
za
daljnji
razvoj
obitelji
i
zajednice.
Lucija
ističe
kako
obitelji
s
više
djece
vidi
kao
znak
Božje
ljubavi
i
nade
za
svoj
narod.
Vjeru
i
pouzdanje
u
Boga
smatra
ključnima,
a
onima
koji
razmišljaju
o
sličnim
koracima
poručuje
da
se
prepuste
Božjoj
volji.

Izvor:
RTV
HB