Subjektivni doživljaj svijeta kojem svjedočimo odraz je njenih dubokih emotivnih stanja, snoviđenja ali i svakodnevnih obiteljskih trenutaka. Autorica poznata po eksperimentiranju s različitim medijima i materijalima ovaj put ostaje u okvirima dvodimenzionalnog i tehnici akrila.

Od početka stvaranja Andrijana se naslanja na sjećanja iz djetinjstva, privrženosti prirodi i zavičaju. Stavlja sebe i vlastitu obitelj u središte zbivanja bilo u izmaštane prostore ili tražeći sigurnost u okrilju prirode i suživotu s neobičnim stvorenjima. Oblike i pojave formira spontano, ovisno o raspoloženju i okolnostima, pri tom zadržavajući  iskrenost i radoznalost djeteta.

Autentične karakteristike njenog zavičaja ostaju trajna preokupacija kroz različite cikluse. Ona tako kroz svoje radove istražuje duboku povezanost između čovjeka i prirode, često naglašavajući međusobnu ovisnost koja postoji u prirodnom svijetu. Ovi prizori prirode mogu biti interpretirani i kao refleksija unutarnjeg mira u svijetu koji je često kaotičan i nepredvidiv.

Kroz ove slike, ona nudi gledatelju predah i prostor za promišljanja, stvarajući pritom umjetnički dijalog između tame i svjetla, nesklada i harmonije.

Vodeći se dječjom imaginacijom kroz slikovite prikaze vlastite djece autorica istražuje kako djetinjstvo oblikuje našu percepciju svijeta i osobni razvoj (Sunce plave boje, Ritam jeseni). Momenti bezbrižnog druženja i stvaranja uspomena simboliziraju povratak u jednostavne, ali značajne trenutke iz prošlosti, stoji u predgovoru kataloga, kustosice izložbe, Ivana Mikulić Sarić.