Crkva je Međugorju dala status “nihil obstat” (hrv. nema zapreke ili ništa ne priječi). Svoj osvrt na današnji događaj dao je Ivan Ugrin, novinar Slobodne Dalmacije i publicist iz Splita. Ivan je školu i klasičnu gimnaziju završio je u rodnome gradu. Godine 1993. diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

“Zaključno se može sažeti da su plodovi povezani s ovim duhovnim iskustvom pozitivni i da su se s vremenom odvojili od iskustva navodnih vidjelaca. Njih se više ne doživljava kao središnje posrednike ‘međugorskog fenomena’, usred kojeg Duh Sveti čini mnoge lijepe i pozitivne stvari.“
To je najvažniji, kompromisni zaključak kojeg su na konferenciji za novinare u Vatikanu u četvrtak 19. rujna 2024. iznijeli prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Víctor Manuel Fernández, tajnik doktrinarnog odjela tog Dikasterija vlč. Armando Matteo i urednik Vatican Newsa Andrea Tornielli, koji su na samom početku presice istakli kako je stigao trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja. “Radi se o povijesti koju su pratila mimoilazna mišljenja biskupa, teologa, povjerenstava i analitičara”, rečeno je u Sala Stampa u uvodu predstavljanja Note o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje.
Iako to ne podrazumijeva proglašenje nadnaravnosti, i podsjećajući da nitko nije obvezan vjerovati u to, nihil obstat – koje je izdao mostarski biskup u dogovoru sa Svetom Stolicom – upućuje da vjernici “mogu putem tog duhovnog prijedloga dobiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život te dopušta javno štovanje“. U Noti se također precizira da pozitivna ocjena većine međugorskih poruka “ne podrazumijeva proglašenje izravnoga nadnaravnog podrijetla”. Crkvene vlasti u mjestima gdje je takvo iskustvo prisutno, pozvane su cijeniti pastoralnu vrijednost i “također promicati širenje tog duhovnog prijedloga”. Dikasterij na kraju potiče one koji idu u Međugorje “da prihvate kako se na hodočašće ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, nego radi susreta s Marijom, Kraljicom mira”.
U Noti se ističu pozitivni plodovi koji se nadasve očituju u promicanju zdrave prakse vjerničkog života, u skladu s tradicijom Crkve. U kontekstu Međugorja, to se odnosi kako na one koji su bili daleko od vjere tako i na one koji su do tada površno prakticirali vjeru. Mjesto je posebno po velikom broju takvih plodova: brojna obraćenja, učestali povratak sakramentalnoj praksi (euharistija i sakrament pomirenja), brojna zvanja za svećenički, redovnički i bračni život, produbljivanje vjerničkog života, intenzivnija molitvena praksa, brojna pomirenja supružnika te obnova bračnog i obiteljskog života. Valja spomenuti da se takva iskustva događaju nadasve u kontekstu hodočašća na mjesta povezana s prvotnim događajima, radije nego tijekom susreta s “vidiocima” radi prisustva navodnim ukazanjima.
Na više mjesta se u ovoj Noti nastoji izrazito kritički govoriti o “navodnim vidiocima i ukazanjima”, kao da se “međugorski fenomen” dogodio sam od sebe a ne zahvaljujući Gospinim ukazanjima o kojima od 24. lipnja 1981. svjedoči šestero vidjelaca.
No, ni vodeći ljudi Dikasterija za nauk vjere ne mogu izbjeći činjenicu koju spominju u Noti, da se intenzivan svakodnevni pastoral u župi Međugorje povećao zbog “međugorskog fenomena”. “U župi možemo svakodnevno promatrati molitvu različitih dijelova krunice, svetu misu (uz brojna slavljenja čak i za vrijeme običnih dana u tjednu), klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, brojne ispovijedi. Izvan župne crkve se nalaze dva križna puta, velika dvorana za katehezu i kapelica klanjanja. Osim uobičajenog sakramentalno-duhovnog života, u Međugorju se odvijaju različite redovne aktivnosti, primjerice godišnji seminari različitih vrsta, Festival mladih (Mladifest), duhovne vježbe za svećenike, za bračne parove, organizatore hodočašća te za voditelje centara mira i molitvenih skupina”.
Da se Gospa nije počela ukazivati u Međugorju prije 43 godine, župa svetog Jakova bila bi zacijelo kao i većina katoličkih župa diljem svijeta, no, prema nekim računicama, preko 50 milijuna ljudi je u gotovo pola stoljeća prošlo kroz nekad malo selo u Hercegovini a danas jedno od najpoznatijih Marijanskih svetišta diljem svijeta. Vidioci: Marija Pavlović, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Jakov Čolo, Mirjana Soldo i Ivanka Ivanković, fratri: Jozo Zovko, Slavko Barbarić, Tomislav Pervan, Marinko Šakota i mnogi, mnogi drugi, od kojih su neki podnijeli i mučeništvo za Kraljicu mira, dali su veliki obol u širenju Gospinih poruka Urbi e torbi.
Kardinal Fernández, inače je opširno analizirao brojne Gospine poruke od početka ukazanja u Međugorju. Cijela je konferencija za novinare trajala gotovo dva sata. Istaknuo je središnje vidove poruka: Kraljica Mira, Mir koji izvire iz ljubavi, Kralj Mira, Samo Bog, Kristocentričnost, Djelovanje Duha Svetoga, Poziv na obraćenje, Težak teret zla i grijeha, Molitva, Misa kao središte, Bratsko zajedništvo, Radost i zahvalnost, Svjedočanstvo vjernika, Život vječni…
Kardinal je pohvalio većinu Gospinih poruka u Međugorju, no, osvrnuo se i kritički na neke od njih. „Razumno je da vjernici, koristeći se razboritošću i zdravim razumom, ne shvaćaju ozbiljno ove detalje i ne pridaju im pažnju. Valja se uvijek prisjećati da se u ovom, kao i u drugim duhovnim iskustvima i navodnim nadnaravnim fenomenima, pozitivni i poučni elementi miješaju s elementima koje treba zanemariti, ali to ne smije dovesti do podcjenjivanja bogatstva i dobra prijedloga Međugorja u cjelini“, kazao je prefekt Dikasterija za nauk vjere, koji se, inače kao mladi svećenik i teolog u Argentini „proslavio“ zanimljivim knjigama kao što su “Mistična strast. Duhovnost i senzualnost” i “Ozdravi me svojim usnama. Umijeće ljubljenja”, pa sam ga ja kolokvijalno nazvao kardinal Don Juan.

Kad bih završno ocijenio analizu Gospinih poruka, rekao bih da se kardinal Fernández čak i vrlo pozitivno očitovao o njima, međutim, nedostaje mu jedan bitan element: Poruke, naime, nisu pale s neba same od sebe. Majka Božja prenijela ih je svijetu preko vidioca, dakle, njihova je uloga neizmjerna u cijelom „međugorskom fenomenu“. Kad bi se malo našalio, onda bi moja poruka Majci Božjoj bila ova: Gospe moja ako si u stanju, odsad šalji poruke Don Juanu.

Vratimo se zaključcima Note: „Putem nihil obstat o duhovnom događaju, vjernici su ‘ovlašteni da ga se pridržavaju na razborit način’. Iako ovo ne podrazumijeva izjavu o nadnaravnom karakteru fenomena o kojem je riječ, i podsjećajući da vjernici nisu obvezni vjerovati u njega, nihil obstat upućuje da potonji mogu primiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život preko ovog duhovnog prijedloga i dopušta javno štovanje. Takva odluka je moguća ukoliko su se mogli zabilježiti mnogi pozitivni plodovi usred nekog duhovnog iskustva, a da se u Narodu Božjem nisu raširili negativni ili rizični učinci.
Elementi prikupljeni u ovoj Noti omogućuju prepoznati da su ispunjeni uvjeti da se nastavi s odlukom nihil obstat. Mostarsko-duvanjski biskup izdat će odgovarajući dekret (što je biskup Petar Palić odmah i učinio donoseći odluku da ništa ne priječi (nihil obstat) ‘da se cijeni pastoralna vrijednost i da se promiče širenje ovog duhovnog prijedloga pa i mogućim hodočašćima’ – op. a.). Apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, koji će nastaviti obnašati povjerene mu funkcije, morat će provjeriti da u svakoj publikaciji koja prikuplja poruke bude uključena ova Nota kao Uvod. On će potom sam razlučiti moguće buduće poruke ili prošle poruke koje još nisu objavljene i morat će odobriti njihovo možebitno objavljivanje, u svjetlu gore ponuđenih pojašnjenja. Isto tako, poduzet će mjere koje smatra potrebnima i vodit će pastoralno razlučivanje kao odgovor na nove situacije koje bi mogle nastati, obavještavajući ovaj Dikasterij.

Iako mogu postojati različita mišljenja o autentičnosti nekih činjenica ili o nekim vidovima ovog duhovnog iskustva, crkvene vlasti su u mjestima gdje je takvo iskustvo prisutno pozvane cijeniti ‘pastoralnu vrijednost’ te također promicati ‘širenje ovog duhovnog prijedloga’. Procjenjujući razborito što se događa na vlastitom teritoriju, u svakom slučaju, ovlast svakog dijecezanskog biskupa da o tome odlučuje ostaje nepromijenjena. Iako su pozitivni plodovi ovoga duhovnog fenomena naširoko rasprostranjeni po cijelome svijetu, to ne niječe da mogu postojati grupe ili osobe koje, koristeći neprimjereno ovaj duhovni fenomen, postupaju pogrešno. Dijecezanski biskupi, svaki u svojoj biskupiji, imaju slobodu i ovlast donositi razborite odluke koje smatraju potrebnima za dobro Naroda Božjega.

U svakom slučaju, neka se ljudi koji idu u Međugorje snažno usmjere na to da prihvate kako se na hodočašća ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, već radi susreta s Marijom, Kraljicom Mira i – vjerni ljubavi koju ona osjeća za svoga Sina – radi susreta s Kristom i kako bi ga slušali u meditaciji Riječi, sudjelovanjem u euharistiji i euharistijskom klanjanju, na način kako se to događa u mnogim svetištima diljem svijeta u kojima se s najrazličitijim naslovima časti Blažena Djevica Marija“, stoji u Noti koju je 28. kolovoza odobrio papa Frane.

Papin apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, uoči objave Dikasterija za nauk vjere, odredio je svim međugorskim fratrima embargo na davanje izjava glede ovog vatikanskog očitovanja, a svećenik koji je u četvrtak 19. rujna trebao služiti večernju misu u župnoj crkvi svetog Jakova, zamoljen je da prepusti mjesto glavnog koncelebranta međugorskom župniku fra Zvonimiru Pavičiću koji bi trebao vjernicima obznaniti novu Notu.

No, jedan dugogodišnji međugorski ispovjednik, teolog i pisac dr. fra Tomislav Pervan, u četvrtak u rano jutro još nije znao za embargo, pa je na MI portalu na kojem svakodnevno objavljuje svoje poticajne misli, objavio dva razmišljanja: jedno je u povodu 178. obljetnice Gospinih ukazanja u francuskom La Salletu. “Zbilo se to 19. rujna 1846. Tu se dogodio zahvat Neba na posve čudesan, gotovo bismo rekli apokaliptičan način, koji je potresao Francusku, a potom i cijeli svijet. Marija je navijestila poruku o kazni, o sudu koji će zadesiti svijet, ne obrati li se Bogu. Marija oslikava u apokaliptičkim slikama – kakve ćemo pronaći kod proroka u Starom zavjetu ili u Knjizi Otkrivenja – i posvješćuje da je krajnje vrijeme za obraćenje.”

U drugom eseju Pervan pak ističe: „A što možemo mi reći za Međugorje? Ovdje sam od prvih dana, proveo punih šest godina kao župnik u najteže komunističko doba, kad je onaj doživotni (ili dosmrtni) predsjednik umro, kad se partija klela na vjernost i odanost svome bezbožnom putu. Marija je došla da nam poruči kako Boga ima. I pored svih nastojanja nisu komunisti mogli ugušiti to proljeće koje se rodilo ovdje u Međugorju. I jučer je bilo više od stotinu svećenika na večernjoj svetoj Misi u koncelebraciji. Ne govori li to o privlačnoj snazi ovoga mjesta, o potocima i rijekama milosti koje su se odavle izlile na cijeli svijet. O tolikim obraćenjima, o tolikim grješnicima koji su promijenili svoj život, u čije je živote Gospodin sam zahvatio, kao i danas – kad čitamo današnje Evanđelje – o Mariji Magdaleni. Dovoljno je plodova da se mora i može reći kako je sjeme posijano i donosi svoje plodove.

Zašto baš danas odluka o Međugorju? Pa vidimo da se u svijetu zvecka i nuklearnim oružjem, da sukob u Izraelu eskalira, da se rat širi na Libanon, da su ondje strahotne slike o ranjavnjima preko ‘beepera’ te o Ukrajini i Rusiji. Jednom riječju, svijet je na buretu baruta. Stoga vjerujem da i Crkva želi upravo u duhu Međugorja pozvati na mir, što bijaše okosnica svih Marijinih poruka ovdje. Mir i obraćenje. Na današnji dan Marija se ukazala u La Salette u francuskim Alpama djevojčici Melanie i dječaku Maximinu. Marija je plakala zbog toga što se svijet nije obratio. Ostavila je poruku i Maximinu i Melanie koja je u samostanu napisala svoju tajnu te je predala Svetom Ocu u Rimu. Marija se ukazuje pastirima, djeci, malenima, neznatnima. Poruka iz La Salette je otprilike ista kao i u Fatimi i Međugorju: ‘Ako se moj narod ne želi obratiti, pustit ću ruku Svoga Sina koja je teška i koja pritišće.’ „

Objava Gospe moja ako si u stanju, odsad šalji poruke Don Juanu pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.