O
životu
Peđe
Jovanovića
mogao
bi
se
snimiti
film
i
to
u
nekoliko
nastavaka.
Muzika
je
bila
i
ostala
njegova
pokretačka
snaga,
a
korak
po
korak
zauzeo
je
mjesto
u
vrhu
muzičke
scene
u
regionu.

 Kao
kruna
dosadašnje
karijere
došli
su
i
koncerti
u
velikim
dvoranama,
a
jedan
od
njih,
za
koji
vlada
veliki
interes
i
traži
se
ulaznica
više,
bit
će
održan
u
petak
u
sarajevskoj
Skenderiji.
Fenomenalni
pjevač
iz
Srbije
u
glavnom
gradu
Bosne
i
Hercegovine
nastupit
će
u
pratnji
Big
Concert
Orchestra.

Tokom
karijere,
njega
i
njegovog
brata
Nenada
pratila
su
mnoga
iskušenja,
a
Peđa
je
u
ispovjesti
otvorio
dušu
o
svom
životu
i
profesionalnom
putu.
Pjevač
je
otkrio
tajne
nekada
popularne
grupe
„Blizanci“,
razlog
njenog
raspada,
govorio
je
i
o
prvim
honorarima,
zaradama
tokom
karijere,
prijateljstvu
sa
Džejom
Ramadanovskim, 
problemu
sa
alkoholom
koji
je
sada
daleko
iza
njega…

Njegov
dosadašnji
životni
put
odvijao
se
na
relaciji
Štutgart
–
Priboj
–
Beograd. 

–
Rođen
sam
u
Njemačkoj,
roditelji
su
mi
porijeklom
iz
Priboja,
imamo
kuću
u
Pribojskoj
Banji.
Moja
sestra,
Nenad
i
ja
smo
rođeni
u
Štutgartu,
a
kada
sam
imao
šest
godina,
preselili
smo
se
u
Priboj.
Kada
smo
završili
osnovnu
školu
sa
14
godina
smo
se
vratili
za
Njemačku
i
sa
24
godine
Nenad
i
ja
smo
došli
u
Beograd
–
prisjetio
se
Jovanović.

Brat
blizanac
Nenad
uvijek
mu
je
bio
i
ostao
najveća
podrška
u
karijeri.

–
Zajedno
smo
sve
radili,
odrastali,
išli
u
školu,
išli
na
fakultet.
Dok
nas
je
mama
oblačila,
oblačili
smo
se
isto,
poslije
smo
kupovali
različite
stvari.
Što
se
tiče
sporta,
uvijek
smo
nešto
probali,
ali
nikada
nismo
bili
istrajni,
samo
smo
igrali
fudbal
u
kraju,
par
puta
sam
išao
u
teretanu,
ali
nisam
bio
uporan
–
nastavlja
Peđa.

Kako
kaže,
od
kada
zna
za
sebe
maštao
je
da
svira
nešto.

–
Kada
smo
bili
mali,
lupali
smo
u
kante
i
pravili
instrumente
od
kartonskih
kutija.
Još
sa
3-4
godine
su
nam
roditelji
kupovali
dječije
gitare
i
harmonike.
Uvijek
sam
volio
da
slušam
zabavnu
muziku,
a
kada
smo
Nenad
i
ja
počeli
da
se
profesionalno
bavimo
muzikom
zavoljeli
smo
narodne
pjesme
Šabana
Šaulića,
Cuneta
Gojkovića…
–
govori
Jovanović.

Nižu
muzičku
školu
sam
završio
u
Pribojskoj
Banji.

–
Nakon
toga
se
vraćamo
u
Njemačku
i
nekoliko
godina
se
nismo
bavili
muzikom,
a
onda
je
naš
tata
insistirao
da
se
vratimo
muzici
i
hvala
mu
na
tome.
U
Frankfurtu
se
jednom
godišnje
organizuje
sajam
muzičke
opreme,
na
kojem
nam
je
kupio
dvije
harmonike.
Jedan
Ivica
nas
je
učio
svirati,
a
kasnije
nas
je
učio
naš
kolega
Saša
Nikolić,
pa
onda
pjevač
Joca
Đerić.
Kasnije
smo
nastavili
da
se
školujemo
i
studirali
smo
harmoniku
kao
glavni
instrument
i
klavir
kao
sporedni
na
konzervatorijumu
u
Njemačkoj
i,
eto,
muzika
je
postala
naš
život
–
nastavlja
pjevač.

Prve
nastupe
Peđa
i
Nenad
imali
su
sa 
16
godina,
kada
su
počeli
nastupati
na
rođendanima,
po
restoranima… 

–
Tada
smo
počeli
da
zarađujemo,
mada
nije
to
bilo
ništa
spektakularno,
bitno
nam
je
bilo
samo
da
krenemo,
a
kasnije
smo
više
zarađivali.
Nismo
imali
menadžera
nego
je
to
bila
reklama
„od
usta
do
usta“,
neko
nas
čuje
na
nekom
veselju,
pa
nas
traži
i
tako.
Naš
otac
je
tada
dogovarao
sve
nastupe.
U
Njemačkoj
smo
poslije
nastupali
sa
poznatim
pjevačima.
Tada
pjevači
nisu
dovodili
svoje
muzičare,
nego
oni
dođu,
a
sviraju
ljudi
od
tamo.
Svima
je
bilo
zanimljivo
što
smo
blizanci.
Prvo
smo
svirali
harmonike,
pa
onda
Nenad
klavijaturu,
a
ja
sam
nastavio
harmoniku,
a
onda
je
on
počeo
da
pjeva.
Odlučili
smo
da
odemo
par
mjeseci
u
Beograd,
ali
nikad
se
nismo
vratili.
Kada
smo
bili
u
grupi
„Blizanci“,
koju
smo
osnovali
2003.
godine,
on
je
sve
pjevao,
a
ja
sam
bio
prateći
vokal
i
svirao
sam.
Onda
se
desio
hit
„Laki”.
Ljudi
je
i
danas
znaju,
čak
me
na
ulici
sretnu
i
kažu
mi
Laki.
Sada
je
pjevam
često
na
nastupima.
Tada
nam
je
tekstove
pisala
Marina
Tucaković. 
U
to
vrijeme
ja
nikada
nisam
pjevao
prvi
glas,
a
grupa
„Blizanci“
se
raspala
2008.
godine
–
kaže
Peđa.

Od
2012.
do
2017.
Jovanović
je
bio
član
„Leksington
benda“.

–
To
je
bila
divna
saradnja
koja
je
trajala
pet
godina,
imam
jako
lijepe
uspomene.
Mnogo
sam
od
njih
naučio
vezano
za
ozbiljnost
posla,
kako
se
postavlja
priča,
kako
se
organizuje
produkcija
i
mnogo
mi
je
to
značilo
za
moje
koncerte
koje
sam
poslije
radio.
Upravo
sam
na
nagovor
Bojana
odlučio
da
snimim
nešto.
Na
probama
sam
često
štimao 
mikrofon
Bokiju,
jer
se
dosta
razumijem 
u
zvuk.
I
tako
štelujem
kako
zvuči 
i
on
mi
je
stalno
govorio
da
lijepo
pjevam
i
imam
lijep
glas
i
da
snimim
nešto.
Onda
mi
se
poslije
godinu
javila
misao:”Čekaj,
snimi
nešto,
da
se
za
15
godina
ne
pitam
što
nisam
probao”.
Nisam
bio
svjestan
toga
da
mogu
da
budem
pjevač,
ali
vremenom
sam
dobio
samopouzdanje.
Nikad
me
pjevanje
nije
zanimalo.
Nikad
sebe
nisam
vidio
kao
pjevača.
Uvijek
sam
više
volio
da
sviram
–
ističe
Jovanović.

Kako
je
dalje
rekao,
imao
je
pomoć
velikog
broja
kolega
koji
su
mu
davali
dobre
savjete.

-Kada
smo
oformili
prvi
bend,
naše
prve
probe
je
vodio
Žika
Jakšić.
On
nas
je
učio
harmonije.
Ruku
podrške,
a
poslije
i
prijateljstva
pružio
nam
je
legendarni
Džej
Ramadanovski.
Kod
njega
smo
svirali
u
Bombo
klubu.
Džej
je
duša
od
čovjeka
koja
se
više
ne
rađa
–
govori
pjevač.

Zajedno
sa
bratom
Nenadom
radio
je
pjesme
za
Sašu
Matića,
Acu
Pejovića,
Dženana
Lončarevića…
U
karijeri
koja
traje
više
od
dvije
decenije
je,
kako
je
kazao,
bio
pošteđen
ružnih
stvari.

–
Brat
i
ja
se
već
petnaestak
godina
bavimo
muzičkom
produkcijom
i
sarađivali
smo
sa
dosta
kolega
na
estradi.
Kroz
taj
posao
i
komponovanje
smo
upoznali
dosta
kompozitora
i
tekstopisaca
i
sada
mi
je
jednostavnije
da
dođem
do
pjesama.
U
posljednje
vrijeme
mnogo
radim
na
svojim
pjesmama
i
uskoro
izlazi
moj
novi
album
–
najavljuje
Peđa.

Otpjevavši
više
od
100
covera
stekao
je
veliku
popularnost,
a
otkrio
je
i
„tajnu“
svog
promuklog
glasa.

–
Imao
sam
operaciju
ciste
i
jedna
glasnica
mi
je
oštećena.
Fabrički
sam
promukao
i
imam
promuklu
boju
glasa.
To
je
možda
sreća
u
nesreći..
Posebnoj
emociji
doprinio
je
i
moj
boemski
život
kojeg
sam
se
riješio.
Imao
sam
ozbiljan
problem
sa
alkoholom,
koji
sam,
hvala
Bogu,
riješio.
Godinama
nisam
imao
rješenje
za
to.
Javno
govorim
o
tome.
Volio
bih
da
moja
djeca,
dva
sina
i
kćerka,
nikad
u
životu
ne
probaju
alkohol
–
iskren
je
Peđa.

Poslije
16
godina
braka,
Peđa
i
njegova
supruga
Ana
su
se
nedavno
razveli.

–
Pokušali
smo,
nije
išlo
onako
kako
smo
željeli
i
odlučili
smo
da
svako
krene
svojim
putem.
Ne
bih
o
detaljima,
ali
želim
da
kažem
da
smo
ostali
prijatelji
i
da
se
trudimo
da
budemo
što
bolji
roditelji
našoj
djeci,
što
nam
je
prioritet
–
naglašava
Jovanović.