Kreševo, malo mjesto u Bosni i Hercegovini sa nešto više od pet hiljada stanovnika u cijeloj općini, na prvi pogled ne odaje dojam poslovnog središta. No, prođete li njegovim ulicama, proizvodni pogoni firmi svjedok su poduzetničkog duha ovog kraja, geografski pozicioniranog tako da su mu blizu i Sarajevo, Kiseljak, Konjic i Fojnica. Upravo iz ovog mjesta potječe jedna od najpoznatijih poslovnih grupacija u regiji – Stanić Grupa, u čijim pogonima su mnogi našli svoje zaposlenje.

Prošle sedmice ekipa portala Forbes posjetile su samo jednu tvornicu iz njihovog portfelja- tvornicu sokova Juicy, brenda koji je Stanić Grupa akvizirala od Agrokora 2013. godine.

Ključni preokret

„Otprilike 100 miliona litara bezalkoholinih pića proizvedemo danas u našim tvornicama u Kreševu i Jastrebarskom“, kaže Svjetlan Stanić, osnivač i vlasnik Stanić Grupe dok nas provodi kroz proizvodne pogone brenda.

Ništa od onoga što smo vidjeli u Kreševu, a samo je dio velikog poslovnog imperija koji pokriva segmente distribucije i proizvodnje bezalkoholnih i alkoholnih pića, duhanskih proizvoda i potrošačke elektronike, nije velikim postajalo slučajno.

Porodični biznis, započet u skromnim uslovima, prerastao je u poslovni konglomerat koji danas oblikuje ekonomsku sliku i BiH. Godine 1983., Svjetlanovi roditelji Luca i Anto Stanić započeli su mali porodični posao, koristeći povoljnije poslovne regulacije u bivšoj Jugoslaviji. Ključni preokret događa se 1993. godine, kada njihov sin Svjetlan Stanić osniva svoju prvu kompaniju, koja vremenom postaje vodeći distributer u regiji.

Prvi veliki iskorak dolazi 1995. godine kada Stanić Grupa postaje ekskluzivni distributer Heinekena i LG-a u Bosni i Hercegovini. U godinama koje slijede, kompanija širi svoj portfelj svjetski poznatim brendovima poput Philip Morrisa, Sonyja, Panasonica i Johnnie Walkera. Novi list okreće 2013. godine preuzimanjem brenda Juicy od Agrokora, što označava njen ulazak u proizvodnju. Ovim potezom, ona stečeno znanje distributera i posrednika između globalnih korporacija i lokalnog tržišta, počinje primjenjivati na vlastite proizvode. No, ovdje nije bio kraj investicijama i razvoju. Uslijedila je akvizicija Maraske, a potom i Bihaćke pivare.

Kupovina Bihaćke pivare

„Kada razmišljate o svom poslu, onda razmišljate kako da ga razvijete u svim segmentima i budete što kvalitetnije zastupljeni i što moćniji kad su u pitanju pregovori i bilo koje aktivnosti na tržištu“, kaže Svjetlan Stanić za Forbes BiH i dodaje: „Počeo sam kao distributer velikih svjetskih kompanija, u jednom momentu sam rekao: ‘OK, ovo je dobro, radimo fenomenalno posao, međutim, zašto ne bi pokušali u našem proizvodnom dijelu know-how koji imamo, koji dobijamo kroz naše svjetske kompanije, pretočiti u domaći proizvod i da od njega napravimo nešto interesantno prvenstveno na domaćem terenu, kao što je, recimo Balkan i da se lagano širimo.

Desio se Juicy koji je od 2014. dio našeg portfelja. U dogovoru s grupacijom Mepas, zaključili smo da se Maraska bolje uklapa u naš poslovni model, pa smo započeli proces njene kupovine koja je završena godinu nakon pandemije. Nakon toga se desila akvizicija Sole i Zale u Sloveniji, gdje je Heineken kao vlasnik imao plan da proda te brendove, a ja sam već proizvodio u Kreševu za njih licencno i onda smo napravili dogovor, dogovorili smo cijenu i Stanić Grupa je postala vlasnik brendova i kao takav vrlo bitan igrač na slovenskom tržištu. I kada to sve sagledate, znači, imate sokove, žesticu, a radite sa Heinekenom već 30 godina, onda se pojavila pivovara. Gospodin Ibrahimpašić i ja smo sjeli, razgovarali, uslijedio je moj razgovor sa Heinekenom, našli smo zajednički interes u tome svemu i desila se akvizicija pivovare“, kaže Stanić dodajući kako njegov ugovor sa Heinekenom traje 40 godina, da je iznimno dobar, te da je ovom akvizicijom dodatno ojačan.

„Očekujemo da ćemo proizvoditi jedan dio brendova za Heineken u BiH, da ojačamo i gospodarstvo u BiH, da dobijemo još jednog stabilnijeg igrača na terenu, Bihaćku pivovaru“, kaže Stanić.

Na pitanje da li će zapošljavati nove ljude odgovara: “Definitivno, sve u zavisnosti od razvoja koji ćemo imati. U svakom slučaju, cilj je da Bihaćku pivovaru podignemo na jedan ozbiljan nivo i da kao takva bude punopravni član obitelji Stanić Grupe.“

Primarno cijenim lojalne uposlenike

Kao stopostotni vlasnik dvanaest kompanija unutar svoje Grupacije, te suvlasnik još tri – dvije u Srbiji i jedne u Njemačkoj – izgradio je poslovno carstvo koje danas ostvaruje višemilionski promet. Dok otvaramo poglavlje po poglavlje njegove bogate poslovne i životne priče ne mogu a da ga ne pitam, da li je uopće svjestan svoga bogatstva i kako ga percipira.

Kratko odgovara: „Ne, niti me to interesira kao takvo.“

Ali, ono što ga interisara i što ga je dovelo do ove tačke, jeste beskompromisna poslovna organizacija u kojoj ističe tim izuzetnih profesionalaca koji dijele istu poslovnu viziju kao i on, kao i operativni know-how koji je dolazio iz saradnje sa multinacionalnim korporacijama, a koji im je omogućio da naprave organizaciju koja se zove Kontrola i praćenje svih jedinica, ispostava, trogovina i svega što imaju u svom vlasništu.

„Apsolutno sve kompanije, ja kao vlasnik pratim relativno duboko“, kaže Stanić ističući kvalitetnu radnu snagu u svojim kompanijama, u kojima je danas zaposleno više od 1100 radnika.„Imamo iznimno široku lepezu manadžera koji rade sa mnom, dijelom iz Splita, Zagreba, Kreševa, Sarajeva, imamo čovjeka iz Banjaluke koji je 20 godina u grupaciji, koji je sad postao član Uprave. Primarno cijenim ljude koji su sa mnom dugo i od kojih imam lojalnost. To su ljudi koji su odrasli sa mnom u kompaniji, koji znanje o kompaniji imaju u malom prstu i za koje možete vjerovati da će biti s vama, da možete razvijati strategiju poslovanja. U tom dijelu na bolje pozicije najviše unapređujem ljude iz grupacije. Znanje je jako dobro i ono je sigurno nešto što čovjek mora imati u poslu, ali ako imate nelojalnog, a dobrog manadžera to vam opet ništa ne znači. On može biti s vama godinu, dvije, dobije veću plaću, bolju ponudu i on ide svojim putem“, govori nam.

Tri brata

Osim Svjetlana u porodici Stanić su još dvojica braće, Zvjezdan i Goran, koji također uspješno razvijaju svoje biznise. Kratko su priča nam, poslovali zajedno.

„Prije rata, dok su roditelji bili aktivni u poslu, imali smo trgovinu koja se polako razvijala. Svi smo imali svoje uloge. Nakon toga, kada je strašni rat prestao, počeli smo trgovati zajedno. Međutim, vrlo brzo se ispostavilo da treba imati svako svoje, već smo bili formirali porodice, svaki je imao svoje interesne sfere, pa smo sjeli, napravili finalni dogovor kako da idemo dalje, da sve bude kako treba. Mislim da smo to jako dobro riješili. Od ‘97. ili ‘98. jasno smo definisali kome šta pripada i onda je svako nastavio svojim putem. Stariji brat je ostao živjeti i poslovati u Hrvatskoj, ključni dio poslovanja mlađeg brata bilo je u BiH, sada se širi prema Dubrovniku u real estate biznisu, a ja sam cijelo vrijeme bio na relaciji Hrvatska – Bosna i Hercegovina“, govori Stanić.Osim što mu je danas u Sloveniji core tržište, posao uspješno razvija i u Srbiji, Makedonija, Kosovo i Crna Gora su također, kaže, tržišta na koja je usmjeren fokus.

„Tržište Evropske unije pratimo, dobro radimo u Njemačkoj, Austriju smo malo zakočili, ali sada ćemo se reorganizirati. Amerika nam je iznimno interesantna, tu već imamo naslijeđe koje smo dobili od bivšeg vlasnika Maraske, koje sada dižemo na puno veći nivo. Od početka marta bi trebao početi naš čovjek živjeti i raditi u New Jerseyu, gdje su uredi našeg distributera, a koji bi pokrivao i Ameriku i Kanadu. Također u Dubaju imamo ured već deset godina, gdje imamo našu osobu koja je zadužena za Middle East. Danas smo mi HoReCa priča u Dubaiju gdje smo imali veliku promociju našeg Maraskina u Burj Al Arabu. Saudijska Arabija nam je jako dobro krenula, Middle East općenito“, ističe naš sagovornik.

Koliko je bilo teško ući na tržište Bliskog istoka

Ući na tržište Bliskog istoka bilo je izazovno, a da bi se neko tržište otvorilo za poslovanje, zaključujemo iz razgovora, nije dovoljno imati samo najkvalitetniji proizvod. Neophodni su i planiranje i strateški pristup.

„Najkvalitetniji proizvod je uvijek upitnik. Ljepota dolazi iz perspektive promatrača. Tako je i sa kvalitetom, ne možete reći da je Juicy najbolji ili najgori. Za mene je najbolji, za Rauch je njegov najbolji, za Fruktal njegov. Jednostavno, proizvodi su visoke kvalitete. Vrlo je bitno kako će neko tržište prihvatiti vaš proizvod. Ne možete otići grlom u jagode i reći ja ću sve prodat. To je jako teško. Znali smo da bi Dubai mogao biti interesantno tržište za nas, pa smo počeli raditi da to i ostvarimo, nalaziti svoje mjesto pod suncem i stvari su se polako izdefinirale. Nakon toga, direktor izvoza i ja smo otišli u Saudiju. Dobili smo kontakte, obavili razgovore, predstavili ponudu, dali za početak proizvode testno, da bi vidjeli kako će sve ići, kako će se proizvod pokazati na tržištu. Ima tržišta kojima sam se jako posvetio, napravio prvi korak, međutim nije bilo plodno tlo, i nismo se definirali kako treba. Saudijska Arabija, Dubai, tu imamo jako lijepu priču“, kaže Stanić.Ambicije i postignuti rezultati daleko su premašili okvire lokalnog tržišta. Danas grupacija sarađuje sa svim kontinentima – bilo kroz nabavku sirovina ili prodaju gotovih proizvoda.

Kada definira uspjeh, Stanić rad ističe kao njegov najvažniji temelj.

„Svaki uspjeh i trud se obično nagradi. Trebate imati malo sreće, ali bez jako puno truda i bez jako puno rada vi ni u čemu nećete biti uspješni. To je utopija, i nema te filozofije po kojoj se može reći ja neću raditi i bit ću uspješan. Nećete, ni u sportu, ni u bilo kojem poslu“, kaže Stanić i pojašnjava poslovne prilike devedesetih kada je počeo razvijati firmu.

Rat je otvorio puteve za trgovinu

„Mislim da je taj grozni rat koji se desio u biti otvorio puteve za trgovinu. Nakon perioda socijalizma, tržište se otvorilo, otvorila se rijeka novca koja je tekla i trebalo je vidjeti koliko ko može se snaći i kvalitetno poslovati. Konkurencija je bila iznimno velika, svi su pokušali raditi sve u tom momentu nakon rata, a ostali su samo oni koji su imali najbolju viziju i jasan plan. Odrastao sam u Švedskoj, gdje sam stekao poslovnu etiku koju sam nastojao primijeniti i u svom poslovanju u regionu. Smatram da je ključ mog uspjeha upravo iskrenost – uvijek govorim ono što jeste, a ne ono što bi neko želio da čuje. Sa svim svojim velikim dobavljačima sam bio uvijek otvoren i spreman na zajednički interes, bez obzira na izazove koji su se pojavljivali. Nikada nisam lagao niti kreirao lažne priče koje nisu korektne za bilo koga“, kaže Stanić.

Mnogo padova u biznisu nije imao, no, bilo je izazova, priznaje.

„Najveći pad mi se desio u momentu kada sam bio optužen za neke stvari u Hrvatskoj koje nisam počinio i to je poslije i dokazano. Uvijek sam u biznisu gledao da razmišljam tri koraka unaprijed. Svojim menadžerima govorim: ‘ovo je dolina gdje djelujemo, i vi morate znati što se u njoj dešava, a mene pustite da vidim šta se dešava iza brda, jer to nas čeka sutra’. Mogućnost pretpostavki i mogućnost razgovora sa drugima i izdvajanja onoga što je najbolje u biti je nešto što vas može činiti uspješnim. Na sreću, radio sam sa velikim grupacijama s kojima sam mogao razmijeniti mišljenja i vizije kako oni gledaju na to, i onda sam radio uvijek tailor made priču za samog sebe.

Kao što sam napravio tailor made priču za distribuciju, sa know-how koji imam od mojih principala, napravio sam tailor made za moje organizacije i uprave.

Kada govorimo o investicijama, postavlja se pitanje – s kakvim problemima se poduzetnici suočavaju i kakva su tržišta ovog regiona u ekonomskom smislu?

Kada bi BiH posmatrao kao kompaniju

„Pogledajte, mi smo Balkanci. Bez obzira na to da li moja tvornica Juicy ima sjedište u Hrvatskoj ili sada Sola posluje u Sloveniji – mi smo Balkanci i naši brendovi su prepoznati kao balkanski. Ja ne vidim nigdje bitan problem, vidim izazove koji su na dnevnoj bazi poslovnih aktivnosti koje rješavamo u roku 24 sata ili na sedmičnim sastancima“, kaže Stanić i pojašnjava: „Kada imate brendove koji su tržišni lideri u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, a težite daljoj ekspanziji, dobijate jasniju sliku mogućnosti i strategija. Zato nam je regionalno širenje bilo neophodno, ono donosi zajednički uspjeh. Mnogo je lakše plasirati slovenački ili npr. hrvatski proizvod u Srbiju kada nastupamo zajedno, nego pojedinačno.“Upitan koje bi strateške odluke donio za njen uspješniji ekonomski razvoj, kada bi Bosnu i Hercegovinu posmatrao kao kompaniju, Stanić iznosi jasan stav da je ovo zemlja ogromnog potencijala, i da se bavi politikom vjerovatno bi neke stvari radio po svome.

„Nikada se nisam bavio politikom i nemam namjeru. Ali moje porijeklo je iz Kreševa, i naravno da sam vezan za ovu državu. Poslujem i u Hrvatskoj i u BiH, smatram da sam državljanin i Hrvatske i BiH i ne vidim tu neku veliku razliku, jer volim obje zemlje. U razgovorima s kolegama iz branše, s bankarima i drugim biznismenima, svi dolazimo do istog zaključka: Bosna ima strašan potencijal. Šteta je što se nalazimo u jednoj ovakvoj političko zavrzlami i da ovu državu kao takvu ne dižemo na puno veći nivo.“ kaže on.

U Kreševu ima i kuću, gdje uživa kaže, doći.

„Meni je ovo redovna destinacija, jer poslovno putujem na relaciji Zagreb, Sarajevo i Split. U Splitu mi je bila kuća poslije rata i dan-danas moja djeca, koja su odrasla tamo, smatraju da je to njihov dom. A to je u biti moj finansijski centar. U Zagrebu je ured za upravljanje proizvodnim djelom grupacije, bez obzira jesu li kompanije u Sloveniji BiH ili Hrvatskoj, dok u BiH imamo iznimno jaku distribuciju i djelujemo u tom dijelu“, kaže Stanić.

Kako pripremam djecu za preuzimanje posla

Stanić je otac troje djece koja će nastaviti njegovim stopama i dalje razvijati porodičnu kompaniju.

„Imam sreću. Često čujem kako djeca poduzetnika ne žele da nastave porodični posao. U mojoj kući nikad to nije bilo tema. Dvoje starije djece nikada u životu nisu spomenuli da bi išli raditi negdje drugo, nego je uvijek bila priča da će raditi u svojoj kompaniji“, kaže Stanić.

Njegova kćerka završila je, priča nam, prestižne svjetske fakultete od Londona do Madrida. Sada pohađa Executive MBA u Londonu, kao svoj drugi magisterij. Ambiciozno razvija svoju karijeru unutar grupacije, gdje je poziciju CMO-a, kao glavna direktorica marketinga, odlučila zamijeniti pozicijom direktorice marketinga u proizvodnim grupama porodične firme, kako bi razumjela svaki segment poslovanja prije nego što se vrati na svoju prethodnu funkciju.

Sin je završio magisterij na ZŠEM-u u Zagrebu i upravo je, kaže Stanić, krenuo s učenjem svih proizvodnih ciklusa, i trebalo bi da pokriva jedan dio poslovanja, uključujući i upravljanje proizvodnim pogonima u Grupaciji.

„Najmlađi sin ima devet godina i već govori: ‘Tata, kad ja dođem u firmu to će biti skroz drugačije’. Za posao sam svoju djecu pripremao kroz razgovore i obrazovanje. Izabrali smo najbolje škole, ne iz bahatosti, već zato što sam želio da imaju najbolje obrazovanje koje mogu prenijeti u poslovanje. Razgovaramo i danas mnogo, sada ih upoznajem sa novim nivoima u poslu. Imam 58 godina, planiram da budem aktivan do 65. A, onda ću biti član Nadzornog odbora ili predsjednik, kako to već ide. Kada preuzmu svoje pozocije, ja ću im biti tu kao podrška“, kaže Stanić.

Buduće akvizicije

Osvrćući se na intenzivnu poslovnu ekspanziju i buduće planove, Stanić kaže da su dosta toga akvizirali u proteklom periodu. Neke akvizicije su planski radili, neke su se desile spontano, te da bi 2025., trebala da bude godina integracije i stabilizacije svih brendova unutar Stanić Grupe.

Na pitanje da li postoji neka neostvarena želja kada je riječ o budućim akvizicijama, odgovara bez oklijevanja: „Ne, ništa konkretno. Ja smatram da sam već izuzetno uspješan čovjek i presretan što sam imao, neću reći mogućnost, jer sam je sam sebi dao, da sam tu gdje jesam. Da sada tražim ‘kruha preko pogače’, bilo bi nerealno. Uspjesi koje sam postigao prevazilaze sve što sam ikada mogao da zamislim. Prema tome, lažno bi bilo pričati priče da ja imam još neke želje. Ja sam već preko svojih, bilo kakvih dječačkih snova tu gdje jesam“, kaže Stanić.

Ako se pojavi neka prilika za investiciju, to je uvijek priča kaže, koja se može razmotriti.

„Naprimjer, sada pričamo o Americi,  koja nam se pokazala jako interesantna, možda se desi priča da sad novi timovi, i moj sin koji bi trebao tamo više boraviti nego ja, pronađu nešto interesantno u smislu posla koji mi radimo, pa da kažem idemo probati. Znači, tu razmišljanja ima, ali nekih želja, da sada kažem nisam uspio, apsolutno ne, ja sam veoma sretan i toliko sam zadovoljan s uspjehom i zahvalan sam i dragom Bogu i roditeljima i svim svojim radnim kolegama da sam uopće imao šansu napraviti ovo što imam danas“, kaže Stanić na kraju razgovora.