Nitko više nije siguran. Jer ono što danas možeš izgubiti ne mjeri se samo novcem. Možeš izgubiti mir. Možeš izgubiti dostojanstvo. Možeš izgubiti vjeru u sebe. A kad to izgubiš – više nisi čovjek. Samo si još jedan broj u nizu, još jedna žrtva, još jedna budala koja je mislila da je pametnija od sustava. A sustav je brutalniji nego ikad. Ovo nije slučajnost. Ovo je mehanizam.

Ljudi koji sjede iza ekrana, oni koji vrebaju vaše klikove, oni koji šalju lažne ponude, ne žele samo vaš novac. Žele nešto drugo. Žele vaše podatke. Žele vaš identitet. Žele da im sami, svojom rukom, predate ključeve svog života.

Tko su napadači, a tko su žrtve?

Cyber ​​kriminalci nisu obični lopovi. Oni ne nose maske, ne upadaju u banke i ne bježe s vrećama novca. Oni sjede u svojim sobama, uredima, kafićima – bilo gdje u svijetu, skriveni iza ekrana. Njihova moć leži u tome što ne trebaju fizički kontakt s vama. Dovoljno je nekoliko poruka, lažna web stranica i vaša nepažnja.

Oni dolaze iz različitih okruženja – od organiziranih kriminalnih skupina koje zarađuju milijune na prijevarama, do pojedinaca koji su otkrili koliko je lako manipulirati ljudima u digitalnom svijetu. Neki su bivši IT stručnjaci, hakeri, programeri, dok su drugi obični prevaranti koji su shvatili da više ne moraju krasti iz trgovine – mogu krasti klikovima.

A tko su žrtve? Svi. Žrtve nisu samo starije osobe ili oni koji ne razumiju tehnologiju.

Žrtve su svi koji vjeruju da su previše pametni da bi ih se prevarilo.

To su ljudi koji misle da se prijevare događaju drugima. Ljudi koji traže brzi novac. Ljudi koji su umorni od svakodnevice i žele priliku za bolji život. Ljudi koji vjeruju u ono što vide jer im je prezentirano dovoljno uvjerljivo.

Prijevare su dizajnirane da vas pogode u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Kada ste ranjivi, umorni, nesigurni. Kada pomislite: “Možda bih ipak trebao probati.”

Sanja i njezin pad – kako je izgubila sve

Sanja nije bila glupa. Bila je obrazovana, radila u financijama, imala iskustva s brojevima i znala da na internetu treba biti oprezna. Ali tog dana, nešto ju je prevarilo. Pila je kavu, listala vijesti i ugledala naslov koji ju je odmah zaintrigirao: “Elon Musk otkrio tajnu investiciju – zarađuje milijune, a sada to možete i vi!”

Znala je da postoje prevare. Ali ovo je stvarno izgledalo. Kliknula je. Stranica je bila profesionalna, puna navodnih svjedočanstava ljudi koji su uložili mali iznos iu kratkom roku zaradili bogatstvo. Video s Muskom uvjeravao je da se radi o revoluciji u financijama, nečemu što nitko ne smije propustiti.

Srce joj je ubrzano kucalo. Možda je ovo prilika? Možda su priče o internet prevarama pretjerane?

Upisala je svoje podatke. Uplatila 250 eura. Sljedećeg dana dobila je telefonski poziv. Glas s druge strane bio je smiren, ljubazan, profesionalan.

“Sanja, vi ste izuzetno pametna žena. Već sada imate profit. Ako sada uložite još 500 eura, idući tjedan imat ćete barem 2000. To je sigurno, Sanja. Ne biste valjda propustili priliku?”

Sanja je osjetila da nešto nije u redu, ali nije htjela odustati. Jer ako je to istina, ako je stvarno mogla okrenuti 500 eura u 2000. za samo par dana, to bi joj promijenilo život.

Uložila je još. Par dana kasnije, na ekranu je gledala kako njezin “balans” raste. 3000, 5000, 8000 eura.

Nazvala je savjetnika. Htjela je podići novac. I tada su počele komplikacije.

“Da biste podigli novac, morate platiti sigurnu proviziju od 1000 eura.”

Sanja je zastala. Rekli su joj da je to standardni protokol kako bi se osiguralo da nije riječ o pranju novca. Nije bila sigurna, ali je već uložila dovoljno.

Uplatila je još 1000 eura.

Nakon nekoliko dana – nova prepreka.

“Sada trebamo dodatnu provjeru – još 2000 eura za verifikaciju računa.”

Tu je konačno shvatila.

Stranica je nestala.

Brojevi su ugašeni.

Novac više nije postojao.

Ali to nije bilo najgore.

Najgore je bilo shvaćanje da je sama otvorila vrata lopovima.

Najgore je bilo povjerenje koje su joj slomili.

Najgore je bilo osjećati se kao idiot.

Mislav – previše dobar da bi bio istinit

Dok se Sanja borila sa svojim gubicima, Mislav je vjerovao da je napokon pronašao pravu priliku. Preko WhatsAppa mu se javila žena koja se predstavila kao financijska savjetnica jedne prestižne investicijske tvrtke. Ponudila mu je jedinstvenu priliku – ako uloži samo 1000 eura, kroz nekoliko tjedana njegov bi iznos mogao narasti i do 10.000 eura.

Bio je skeptičan, ali je počeo istraživati. Stranica koju su mu poslali izgledala je uvjerljivo, puna pozitivnih recenzija, navodno certificirana od strane financijskih institucija. Čak su mu poslali video u kojem “investicijski analitičari” pričaju o sigurnim povratima.

Ono što ga je najviše uvjerilo bila je WhatsApp grupa u kojoj su već bili drugi “investitori”. Ljudi su pisali poruke kako su zaradili, slali screenshotove svojih dobitaka i zahvaljivali “savjetnici” na životnoj prilici.

Odlučio je pokušati.

Uplatio je 1000 eura i gledao kako mu se saldo na platformi povećava. Dva tjedna kasnije, imao je “15.000 eura”.

“Čestitamo, Mislave! Vaša strategija je odlična. Možete podići novac kad god poželite!”

Kliknuo je na isplatu, ali je odmah dobio novu poruku:

“Kako bismo osigurali vašu isplatu, potrebno je uplatiti dodatnih 3000 eura kao depozit za provjeru računa.”

Počeo je sumnjati, ali je već bio u igri.

Ako sada odustane, gubi svojih 1000 eura. Ako uložite još 3000 eura, možete podići svih 15.000 eura.

Nakon nekoliko dana razmišljanja, uplatio je još 3000 eura.

Ali tada se pojavila nova prepreka.

“Porezni odjel traži uplatu 2000 eura za regulaciju isplate. Nakon toga, vaš će novac biti odmah dostupan.”

Tada je shvatio.

Stranica je nestala.

Broj s kojeg su mu se javljali je ugašen.

WhatsApp grupa je bila tiha.

Njegovih 4000 eura više nije bilo.

Pokušao je prijaviti prijevaru banke, ali su mu rekli da sam izvršio transakcije i da ne mogu vratiti novac.

Pokušao je prijaviti slučaj policiji, ali su mu rekli da je prekasno i da su takve istrage komplicirane.

Sjeo je u kafiću, gledao na prazan ekran mobitela i shvatio da je upravo postao dio ogromne statistike.

PayPal prijevara – krađa podataka iz e-maila

U međuvremenu, Luka, student iz Zagreba, dobio je e-mail koji mu je natjerao da zastane.

“Vaš PayPal račun je ugrožen. Potrebna hitna verifikacija kako biste spriječili blokadu.”

E-mail je izgledao uvjerljivo – logo PayPala, službeni ton, čak i poveznica koja je izgledala kao prava.

Luka je kliknuo, unio svoje korisničko ime i lozinku, a zatim i broj kreditne kartice.

Samo nekoliko minuta kasnije stigla je SMS obavijest iz banke – s njegovog računa skinuto je 650 eura.

Pokušao si kontaktirati PayPal, ali rekli su mu da nije bilo njihove intervencije. Transakcije su napravljene s njegovih podataka i oni ne mogu ništa učiniti.

Ubrzo je shvatio da su prevaranti, osim što su mu ispraznili račun, koristili i njegove podatke za lažne transakcije.

Policija je prijavila slučaj, ali su mu rekli da je vrlo teško pronaći napadače jer su koristili anonimne IP adrese i posredničke račune u inozemstvu.

Luka je izgubio novac, ali ono što ga je najviše pogodilo bila je spoznaja da su napadači računali na njegovu nepažnju i žurbu.

Da je samo dva puta provjerio e-mail, vidio bi da adresa nije službena PayPalova. Da je pogledao URL, shvatio bi da ga ne vodi na pravu stranicu.

Ali prevaranti su znali što rade.

Poruka je stigla u petak navečer, kad je bio umoran i nije razmišljao.

To nije bila slučajnost.

Napadači znaju kad i kako napasti.

Šokantni trenutak – predaja osobne iskaznice

Ako mislite da ste sada vidjeli najgore, varate se. Jer ako lopovima date novac, oni su vas opljačkali jednom.

Ali ako im date identitet, opljačkali su vas zauvijek.

Tanja, mlada žena iz Splita, nije niti slutila da će se naći u najgorem scenariju.

Sve je počelo sasvim bezazleno – tražila je dodatni posao preko interneta, nešto što bi mogla raditi od kuće. Izašla je na oglas za online asistenta jedne navodno velike europske tvrtke. Satnica je bila izvrsna, uvjeti fleksibilni, a intervju je bio brz i ugodan.

Sve je izgledalo legitimno.

Rekli su joj da su zadovoljni njom i da mogu odmah početi s radom. Trebalo je samo još jedno – potvrda identiteta.

“Zbog europskih zakona o radu, potrebna nam je vaša osobna iskaznica i selfie s njom u ruci kako bismo verificirali vaš identitet”, glas s druge strane bio je ljubazan i uvjerljiv.

Tanja nije vidjela razlog za sumnju.

Pa to se traži i kod pravih poslodavaca, zar ne?

Fotografirala je prednju i stražnju stranu svoje osobne iskaznice, snimila selfie i poslala dokumente putem e-maila.

Za nekoliko dana nitko joj se više nije javljao.

Ali tada je počela dobivati ​​čudne telefonske pozive iz banaka koje nikad prije nije koristila.

Kad je otišla u policiju, shvatila je u kakvoj se noćnoj mori našla.

Na njeno ime otvoreni su bankovni računi u nekoliko zemalja.

Podignuti su brzi krediti.

Kupovane su skupe stvari putem online trgovine.

A ona?

Ona više nije imala kontrolu nad vlastitim životom.

Bila je žrtva krađe identiteta.

Napadači su koristili njezine osobne podatke za pranje novca i kriminalne aktivnosti.

Svaki trag vodio je natrag na nju.

Pokušala je objasniti situaciju banci, ali su joj rekli da ona sama nosi odgovornost jer je svojevoljno predala dokumente.

Policija je pokrenula istragu, ali je jasno rečeno da je proces dugotrajan i da možda nikada neće otkriti počinitelje jer su koristili lažne adrese i virtualne posrednike.

Tanja je izgubila miran san. Svaki dan provjeravala je svoje račune, strahovala od novih dugova koji će se pojaviti na njezino ime.

Osobna iskaznica?

Postala je oružje.

Protiv nje same.

Sustav koji se ne prilagođava brzo

Kada žrtva prijevare traži pomoć, obično nailazi na zatvorena vrata. Banke imaju jasno pravilo – transakciju ste sami potvrdili, oni nisu odgovorni. Čak i ako dokažete da ste prevareni, vaša banka će vam hladno odgovoriti:

“Nažalost, sredstva su već povučena i ne možemo ih vratiti.”

Policija? Većina cyber kriminalnih prijava završava u ladici. Ne zato što policajci ne žele pomoći, već zato što su ograničeni resursima, zakonima i međunarodnim barijerama. Napadači su često iz drugih zemalja, koriste VPN-ove, lažne IP adrese, kriptovalute i offshore račune.

Sustav nije spreman za ovu vrstu kriminala.

Dok se običan građanin bori da dokaže da nije on podignuo kredit ili napravio sumnjive transakcije, kriminalci su već tri koraka ispred.

Sve što je potrebno da se jedna obična osoba nađe u paketu birokracije jest jedan klik na pogrešan link, jedan krivi odgovor, jedan trenutak nepažnje.

Država mora osigurati uvjete za borbu protiv cyber kriminala

Ovo nije problem pojedinca. Ovo nije izolirani slučaj. Ovo je sustavni problem koji zahtijeva sustavno rješenje.

Država ne može očekivati ​​da će obični građani sami voditi rat protiv organiziranih kriminalnih skupina. Ljudi nisu obučeni za to. Ljudi ne znaju pratiti tragove digitalnih prijevara. Ljudi ne mogu sami stati na kraju kriminalaca koji imaju znanje, resurse i mrežu koja ih štiti.

Zato je odgovornost države da osigura:

• Razvoj stručnih kadrova – educirani cyber forenzičari, IT stručnjaci i financijski istraživači moraju biti dio institucija koje se bave ovim problemom.
• Jačanje kapaciteta policije i pravosuđa – cyber kriminal se ne može tretirati kao klasični kriminal, potrebni su specijalizirani timovi koji će pratiti, analizirati i procesuirati ovakve slučajeve.
• Bržu međunarodnu suradnju – cyber kriminal ne poznaje granice, a istrage ne mogu mjesecima čekati razmjenu podataka među državama.
• Regulaciju banaka i financijskih institucija – one moraju preuzeti veću odgovornost za sigurnost svojih korisnika i omogućiti brzu blokadu sumnjivih transakcija.

Država ne smije biti pasivni promatrač.

Jer ako sada ne ojačamo sustav, pitanje nije hoće li prevariti neki iz vašeg kruga, već kada će doći vaš red.

Banke nisu saveznici žrtava

Kad vam netko ukrade novčanik , trčite u policiju.

Kad vam netko isprazni račun prijevarom, trčite u banku.

Hoće li vam banka pomoći? Neće.

Banka će se prije zaštititi nego vas.

“Poštovani, vi ste autorizirali transakciju. Ne možemo ništa učiniti.”

Novac je nestao, a banka neće poduzeti ništa jer ne priznaje da je odgovorna.

Čak i ako tražite reviziju transakcije, sustav vam neće pomoći.

Kriminalci znaju kako sakriti tragove.

Dok vi čekate odgovore i tražite pravdu, oni su već na novoj meti.

Policija radi koliko može – ali nije dovoljno

Nije problem u policajcima. Pravi ljudi rade koliko im sustav dozvoljava.

Problem je u zastarjelim zakonima i neprilagođenim postupcima koje su spore i neučinkovite.

Cyber ​​kriminalci koriste sofisticirane metode, dok institucije još uvijek provode istrage kao da se radi o kraći bicikla.

Žrtve prijave slučaj, ali ih dočeka rečenica:

“Pratimo trag, ali vrlo je teško pronaći počinitelja.”

Što to znači?

To znači da sustav nije spreman.

To znači da će kriminalac vjerojatno ostati nekažnjen.

To znači da je na vama da budete svjesni.

To znači da je na nama da tražimo promjene.

Vrijeme je za buđenje

Ovo nije slučajno. Ovo nije samo još jedna prevara.

Ovo je sistem.

Sistem koji pljačka ljude dok im istovremeno govori da su sami krivi.

Ovo je svijet u kojem kriminalci računaju na našu šutnju, na naš strah i na to da ćemo odmahnuti rukom i reći:

“Ništa se ne može napraviti.”

Ali može.

Može se početi od edukacije.

Može se raditi na bržoj reakciji institucija.

Može se tražiti stroga regulativa i jača suradnja s međunarodnim tijelima.

Ali prije svega, država mora osigurati resurse, stručne ljude i sustav koji funkcionira.

Jer bez toga, žrtava će biti sve više.

Bez toga nitko nije siguran.

Neće vas zaštititi banka.

Neće vas spasiti slučajni prolaznik.

Jedini koji može nešto poduzeti ste vi.

Vrijeme je da se probudimo.

Vrijeme je da prestanemo šutjeti.

Vrijeme je da cyber kriminal prestane biti tabu tema.

Jer ovo nije sitnica.

Ovo je rat.

Ili ćemo se boriti, ili ćemo svi postati plijen.

O tome govori doc. dr. sc. Ivan Markić, dipl. ing. rač.
Fakultet strojarstva, računarstva i elektrotehnike
Sveučilište u Mostaru