• Zašto je Lentner napustio Živinice?

• Najskuplje vozilo koje je projektovao Bešlić koštalo 2,6 miliona evra

• Početno ulaganje u SU-AD bilo je 200.000 KM

SARAJEVO – U Njemačkoj je konstruisao na stotine vatrogasnih vozila, da bi 2017. godine odlučio da sa kompanijom „Lentner“ pokrene proizvodnju u Živinicama. Sada je jedina kompanija koja se bavi proizvodnjom vatrogasnih kamiona u regionu. Da postoji podrška države, uvjeren je da bi mogli proizvesti kamion u potpunosti, do tada, na šasije poznatih proizvođača projektuje svoja vozila.

Gost podcasta „Nikad u minusu“ bio je Suad Bešlić, vlasnik kompanije SU-AD iz Živinica.

Zanimljivu i inspirativnu životnu priču o životu i radu u Njemačkoj, ali i razlozima zbog kojih se vraća u Bosnu i Hercegovinu, ne propustite pogledati na ovom linku.

CAPITAL: Koliki je vaš ulog bio da se pokrene posao u Živinicama?

Bešlić: Nije to veliki ulog bio, kupovali smo samo materijale i mašine. I to je bilo po 100.000 „nečega“. Po toliko smo dali ja i njemačka firma Lentner. Njima sam dao 50 odsto učešća u firmi kako bi na lizing kupili mašine.

CAPITAL: Početni kapital vam je bio 100.000?

Bešlić: Jeste, 100.000 KM. Nije više bitno donijeti u BiH vreću para. Ovdje je jako bitno donijeti posao, osposobiti kadar i da ljudi zarađuju sami. Mašine su tada koštale oko 200.000 evra. Mi smo radili segment po segment, počeli smo sa tri radnika 2017. godine. Tu godinu smo završili sa 27 radnika i 1,7 miliona prometa.

CAPITAL: A prošlu godinu?

Bešlić: Prošle godine smo imali 2,3 miliona prometa. Ali nismo isporučili sva vozila, a proizveli smo ih deset. Ovu godinu ćemo vjerovatno imati sedam miliona prometa, možda i deset. U početku smo radili za tu firmu iz Njemačke, u međuvremenu oni su se povukli i ja sam ostao sam.

CAPITAL: Da li vam to napravilo problem?

Bešlić: Kada su se povukli, ostali su dugovi koji nisu željeli da plate. Direktor mi je ponudio da se vratim, dao mi je nevjerovatne uslove. Ali ja nisam htio.

CAPITAL: Zašto se Lentner povlači iz BiH?

Bešlić: Razlog njegovog odlaska je to što sam se našao na jednom brisanom prostoru. Ja sam došao iz Njemačke, među domaće političare. Načelniku Kalesije dovedem investitora iz Njemačke, i on kaže: „Gospodine Bešliću, plaćaćemo radnike 400 KM, izvlačićemo ovo ili ono.“

Zemlja u regiji traži 24 vozila iz Živinica

CAPITAL: Nudi jeftinu radnu snagu stranom investitoru?

Bešlić: A ja dvije godine poslujem sa tom firmom, radnici imaju 1000 KM platu, a 2018. i više od 1000 KM. Redovno plaćamo obaveze državi. To se Nijemcu svidjelo. Mi smo se vratili iz Sarajeva u Minhen, i on kaže: „Zašto mi, Suade, plaćamo radnike 1000 KM, a načelnik Kalesije plaća 400 KM?“

CAPITAL: Koliko jedno vozilo košta?

Bešlić: Između 500.000 i 700.000 KM. Ta vozila koštaju u Njemačkoj do 500.000 evra.

CAPITAL: Koliko imate potpisanih ugovora ove godine?
Bešlić: Ove godine imamo potpisanih devet ugovora. U toku su pregovori, imamo upit za 24 vozila i iz jedne susjedne države.

CAPITAL: U čemu se razlikuje vozilo koje se proizvede u Njemačkoj i u Živinicama?
Bešlić: Nema razlike. Ja sam njemački student, projektant, inženjer koji je to radio u Njemačkoj u firmi Lentner. Svo to znanje koje sam gore stekao prenio sam u BiH. I radnici koji rade u kompaniji su prošli obuku u njemačkoj firmi Lentner dok smo radili zajedno. Dobili smo CS znak, sertifikat evropskog kvaliteta, tako da možemo reći da nema razlike, jer nas neko nadgleda.

Razlika u cijeni između vozila proizvedenih u Njemačkoj i BiH nastaje zbog cijene rada

CAPITAL: Zbog čega nastaje ta razlika u cijeni?

Bešlić: Jedina razlika u cijeni je u tome što je standard veći u Njemačkoj. Za to jedno auto HLF 3000 treba oko 2000 radnih sati. U Njemačkoj radna satnica počinje od 120 evra, kod nas je 30-35 evra. I to je ta drastična razlika odmah. Sirovine su iste cijene.

CAPITAL: Da li biste mogli da proizvedete cijelo vozilo?

Bešlić: Nama ne fali mnogo da proizvedemo cijelo vatrogasno vozilo. Malo više da ima sluha u državi, da država prepozna ovo što mi radimo i da kažu: „Evo vjetar u leđa vama“, i za neke dvije do tri godine ili pet godina da to bude kompletno naše vozilo.

CAPITAL: Šta vam je najveći izazov?

Bešlić: Moj najveći rizik u kompletnom poslovanju je širenje koje imam pred sobom, osposobljavanje novih kadrova i novih pogona.

Otvorićemo predstavništvo u Saudijskoj Arabiji

CAPITAL: Potpisali ste ugovor i najavili izvoz vozila u Saudijsku Arabiju. Može li na tim vozilima zaraditi više?

Bešlić: Razmišljam da ostavim cijene koje su u BiH. Oni kupe po istoj cijeni i sebi uračunavaju prevoz, recimo iz Ploča u Džidu. Druga pitanja, poput servisa u Saudijskoj Arabiji, to ćemo riješiti s vremenom. Pregovarali smo da otvorimo predstavništvo, mjesto gdje bismo mogli da preuzimamo projekte i vršimo servis.

CAPITAL: Koliko lokalnih zajednica u BiH ima vaša vozila?
Bešlić: Do sada 19 opština, gradova ili privrednih subjekata voze naša vozila.

CAPITAL: Koliko je koštalo najskuplje vozilo koje ste prodali?
Bešlić: Oko 900 hiljada maraka, skoro milion.

CAPITAL: A u Njemačkoj?

Bešlić: U Njemačkoj sam radio na vozilu koje je koštalo 2,6 miliona evra. Otišlo je za vojsku Kine.

CAPITAL: Jeste li zaradili prvi milion KM?

Bešlić: Kao firma jesam. Ako govorimo o platama, možda kroz život jesam. Ali dragi Bog me počastio time da nemam tu neku želju za bogatstvom. Ali da vodim firmu i da sam više puta pokazao da od nule mogu napraviti milion, to sam pokazao.

Cijeli podcast „Nikad u minusu“ pogledajte na ovom linku.

The post Bešlić: Nije bitno donijeti vreću para u BiH, nego posao appeared first on Capital.ba – Informacija je capital.