Nakon što su policijski službenici Službe ratnih zločina Ravnateljstva policije Republike Hrvatske u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, po završetku  kriminalističkih istraživanja nad tri državljanina BiH zbog sumnje da su počinili kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, podnijeli kaznenu prijavu protiv trojice osumnjičenih državljana BiH nedostupnih hrvatskom pravosuđu,  uz sjećanje jednog od organizatora konvoja Ante Dajmanovića, podsjećamo na najteži trenutak zločina za koji se terete, ubojstvo  vozača konvoja Ante Vlaića.

Vlaić je ubijen po povratku konvoja u Hrvatsku na području Gornjeg Vakufa- Uskoplja, a Damjanović se prijetio emotivnih trenutaka oproštaja s Hrvatima u Lašvanskoj dolini, pucnjave na konvoj ali i bahatosti britanskog časnika UNPROFOR-a koji se zatekao na mjestu događaja.

„Nakon kratkog uživanja u zajedničkoj sreći, valjalo je razmišljat o povratku koji će, ispostavilo se, biti opasniji po sudionike konvoja i od samog dolaska. Upozorenja da ne smiju ostati dulje od dva dana stižu i od jednog britanskog oficira koji kaže da je dolazak konvoja odgodio ofanzivu Armije RBiH na položaje HVO-a koja je  počela na  cijelom području BiH. Opraštamo se s onima radi kojih smo došli. Svi su u grču i u nekim svojim mislima. Na licu im se čita misao – vi odlazite, a mi ostajemo. Neki se pokušavaju ukrcati u konvoj i pobjeći sa nama. Vojnici ih vrlo odlučno i rezolutno rastavljaju, sprečavajući ih u tom naumu. Postaje mučno. Opet suze, samo nisu više radosnice. Odlazimo tjeskobni i nesretni. Mi odlazimo, a oni opet ostaju u grotlu, također nesretni. I na nišanu.“, Dajmanovićeva su sjećanja na tužan trenutan rastanka s onima kojima su u najteža ratna vremena vratili nadu.

Prema njegovu svjedočenju, zlokobnu tišinu u povratku u Uskoplju prekida pucnjava na konvoj. Kamion u kojem se nalazio Dajmanović uspijeva preći Ljubavnu stijenu u čijem zaklonu se nalazilo oklopno vozilo UN-a. Na činjenicu da je njih pucano i da su napadnuti pukovnik Wiliamson, neugodan, bešćutan i bahat čovjek, kakvim ga opisuje Dajmanović, jednostavno ignorira.

„U taj čas se nazire kamiončić kojim upravlja, ispostavit će se, Ante Vlaić, sa suputnikom Japancem za kojeg nitko ne zna otkud se pojavio. Navodno je novinar. Vlaićev kamion vrluda s jedne strane ceste na drugu, s bolno ječećom sirenom. Kamiončić odjednom staje. Sirena zlokobno cvili i dalje. Nitko ne izlazi iz kamiona. HVO i ABiH se topnički žestoko prepucavaju. Molim Wiliamsona da me prebace do kamiona koji je od Ljubavne stijene udaljen nekih 400 metara. Bojim se, kažem mu, da su ljudi mrtvi ili ranjeni. I nadalje me apsolutno ignorira, okružen na svojim nagotovs spremnim vojnicima. Shvaćam da moram sam do vozila. Tek kad su vidjeli moju odlučnost da odem sam, na pola puta me sustižu i puštaju u oklopno vozilo. U Vlaićevom kamiončiću neprekidno tuli sirena.

Njegova glava je naslonjena na volan i pritišće sirenu. Ante Vlaić je očito mrtav. Ne pokazuje znakove života. Japanac sjedi skamenjen pokraj njega, nesposoban da se pomakne. Britanci pomažu iznijeti tijelo pokojnog Vlaića. Japanac je napokon prohodao i ulazi u vozilo. Wiliamson izdaje zapovijed da se zaustavi konvoj i vrati u UNPROFOR-ovu bazu u Uskoplju“, prisjetio se dramatičnih trenutaka na putu povratka i stradanja jednog od vozača Ante Vlaića.

Jedan mrtav, više ranjenih sudionika te strah koji je mnoge preplavio. Po sjećanju sudionika, tragičan je to epilog napada Armije RBiH na humanitarni konvoj Bijeli put prilikom povratka  s odredišta iz Nove Bile, a zbog kojeg bi nalogodavci mogli konačni biti kažnjeni. Istražna tijela RH kaznenu prijavu podnijela su protiv osumnjičenih 67-godišnjeg, 66-godišnjeg i 62-godišnjeg državljana BiH. Prema navodima iz prijave, 67-godišnjak i 62-godišnjak su imali formalne i stvarne ovlasti zapovijedanja i nadzora nad jedinicama pod svojim zapovjedništvom i u njihovoj zoni odgovornosti, a 66-godišnjak je bio odgovoran za održavanje reda i stege u postrojbama i pružanja borbene podrške drugim jedinicama te je obnašao visoke zapovjedne dužnosti u Armiji Bosne i Hercegovine na području Uskoplja-Gornjeg Vakufa u BiH.

Tereti ih se da tijekom nemeđunarodnog oružanog sukoba postrojbi Hrvatskog vijeća obrane i postrojbi Armije BiH nisu poduzeli odgovarajuće mjere koje su im kao rukovodećim osobama Armije BiH na tom području bile na raspolaganju, a kojima bi se mogao osigurati miran i nesmetan prolazak humanitarnog konvoja Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu namijenjenog za dostavu humanitarne pomoći u mjesto Nova Bila.

U projektu Bijelog puta sudjelovale su 143 osobe, humanitarci, liječnici od kojih su mnogi željeli ostati, ali im to nije dopušteno, svećenici, novinari, saborski zastupnici, stranci ali i mnoštvo sjajnih običnih ljudi koji su ponudili sve što su imali, svoje živote i izvore zarade kojim su hranili obitelji. „Dali su sve što su imali u konvoju mira i ljubavi. Nakon ovog konvoja krenula je serija konvoja po drugim ugroženim mjestima BiH. Bio je to sjajan humanitarni poduhvat gomile malih, srčanih običnih ljudi.“, dio je sjećanja o Bijelom putu jednog od organizatora ovog pothvata Ante Damjanovića, koji je svjedočio i ratnom zločinu nad njegovim sudionicima za kojeg se terete pripadnici Armije R BiH. Protiv trojice odgovornih jer nisu spriječili na napad na konvoj podnesena je kaznena prijava.