OSMOMARTOVSKI MARŠ: “Radnice nisu robinje i nećemo šutjeti dok oni profitiraju, a nas izrabljuju”
Za bolje radne uvjete, protiv neplaćenog i potplaćenog rada, za jednakost na tržištu, za dostojanstven rad, za pravo na obrazovanje, za pravo da same odlučujemo o svojim tijelima, za bolje uslove u porodilištima, za više mjesta u vrtićima, za ravnopravniju podjelu kućnih poslova i obaveza, za mogućnosti napredovanja na poslu, za pravo na odmor, na život bez nasilja…
Piše: R.I.
U Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, Tuzli… povodom Međunarodnog dana žena, marširale su na ulicama majke, kćerke, sestre, bake, nane, zaposlene, studentice, penzionerke… žene koje su još jednom upozorile da žele jednakost i sigurnost, naročito na radnom mjestu i za jednake plaće. U pratnji muževa, očeva, kolega, prijatelja…
Meni je mama zabranila da radim za minimalac, Da li je to ljubav ili neplaćeni rad, Ženi je mjesto u revoluciji, Hoću platu umjesto karanfila, Neću ružu nego bolje radne uslove – samo su neki od natpisa na transparentima, kojima se jasno poručilo – žene traže radne uvjete vrijedne življenja, žene se bore protiv neplaćenog i potplaćenog rada, za bolji život za sve nas.
– Marširamo u solidarnosti s ženama čija se prava sustavno krše, bilo da su nedovoljno plaćene, prinuđene na rad vikendom i prekovremeno bez naknade i godišnjeg odmora, ili podvrgnute mobingu i seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu. Dok navedeno spada među najčešće radne povrede, žene su na tržištu rada dvostruko marginalizirane i zato što nemaju plaćeno odsustvo za brigu o djeci, zato što čim zatrudne gube posao ili šansu da se zaposle, zato što su za isti rad manje plaćene od svojih kolega – naveli su organizatori/ce Osmomartovskog marša u Sarajevu.
Povorka je krenula od Doma sindikata, a kod Historijskog muzeja u borbi, kako su naveli, ne za preživljavanje, već za život, pridružili su im se i mnogobrojni građani i građanke Sarajeva.
Jer, Osmomartovski marš nije samo protest.
– To je poruka moćnicima, vlastima i poslodavcima, da radnice nisu robinje i da nećemo šutjeti dok oni profitiraju, a nas izrabljuju. To je historijska borba koja traje i od koje nećemo odustati – istaknuto je.
Mostarke ne šute
U Mostaru je tipično mostarski organizirana prosvjedna šetnja pod sloganom “Kad su Mostarke šutjele”?
– Ove godine odlučili smo se prošetati i povezati naš grad kako bi skrenuli pozornost na loš položaj radnika, a prvenstveno radnica – kazala je Ifeta Ćešir Škoro ispred Inicijative građanki i građana Mostara.
Istakla je kako se i danas vrlo često događa da se ženu prilikom razgovora za posao pita je li udana, ima li djece i misli li rađati, a događa se i da dobiju otkaz dok su još na bolovanju. Na zavodima za zapošljavanje mnogo je više žena nego muškaraca.
– Isto tako, žene mnogo manje traže posao, a to je zato što one imaju onu “neplaćenu treću smjenu”, odnosno brinu se o djeci, starijim članovima obitelji i svim onim “nevidljivim” stvarima koje se ne plaćaju, a koje su jako važne. Žene obitelj drže na okupu i kući u kojoj nema žene vrlo je teško, a ženi je teško u svakom smislu, radi li ili ne, a posebno kada govorimo o radnim pravima. Također, istraživanja su pokazala da su žene manje plaćene od muškaraca čak i kada su na istim radnim mjestima, a to nije u redu – kazala je Ćešir Škoro.
Cilj današnje šetnje bio je i skrenuti pozornost javnosti na sve češće nasilje nad ženama u BiH, diskriminaciju žena i sve izraženiju podzastupljenost žena u društvenom, kulturnom i političkom životu Mostara, Hercegovine, ali i cijele države.
Zahtjevi iz Banja Luke
U Banjaluci je održan Marš solidarnosti za slobodu i dostojanstvo, a na Trgu Krajine su pročitani zahtjevi.
– Nakon stogodišnjih borbi za glas, za pravo na obrazovanje, za pravo da same odlučujemo o svojim tijelima, za bolje uslove u porodilištima, za više mjesta u vrtićima, za ravnopravniju podjelu kućnih poslova i obaveza, za pravo na iste plate i mogućnosti napredovanja na poslu, za pravo na odmor, na život bez nasilja, za pravo da budemo sutkinje, arhitektice, pilotkinje ili inženjerke nuklearne fizike… nakon svih tih mukom izvojevanih pobjeda, mi se i dalje, svakodnevno, suočavamo sa najrazličitijim oblicima nasilja, ali i sa pokušajima da nam se ospore zakonom priznata prava. Stalno smo na nekom oprezu, rastrzane između kuće i posla, zabrinute, umorne, pod pritiskom da se oglasimo, reagujemo, da ne ćutimo… Kad ćemo moći sjesti i reći: „Gotovo je. Sad smo ravnopravne i imamo sve što imaju i muškarci u našem društvu. Naša pamet, naš rad, naša tijela su jednako vrijedna.“ Umjesto toga, mi se okupljamo da bismo ponovo iznijele svoje zahtjeve, sastavljene na osnovu onoga što lično proživljavamo ili čemu svjedočimo – navedeno je.
Zatražene su efikasnije mjere za sprečavanje nasilja nad ženama, zaštita reproduktivnih prava, dostojanstven rad i socijalna sigurnost, politička ravnopravnost, obrazovanje za budućnost i dostojanstven život bez diskriminacije, straha i bez nasilja!
The post OSMOMARTOVSKI MARŠ: “Radnice nisu robinje i nećemo šutjeti dok oni profitiraju, a nas izrabljuju” appeared first on Interview.ba.