Kada je riječ o BiH, najveća primanja bila su u Posušju, dok je najveća zaposlenost zabilježena u Tuzli. Sarajevo je u oba slučaja bilo na drugom mjestu.

U analizi prihoda po glavi stanovnika unutar bivše Jugoslavije, uočene su velike razlike među općinama. Podaci pokazuju da je samo 128 općina imalo prihode iznad prosjeka, što je bilo očekivano jer su na vrhu ljestvice mahom bili veći gradovi s razvijenijim gospodarstvom, većim brojem zaposlenih i višim prosječnim plaćama.

Te općine obuhvaćale su oko 9,7 milijuna stanovnika, s prosječnim primanjima od 38.283 dinara po osobi iz društvenog sektora. S druge strane, preostalih 343 općine, s ukupno 12,7 milijuna stanovnika, imale su znatno niže prihode, u prosjeku 13.390 dinara po glavi stanovnika, prema podacima iz 1981. godine.

Bez velike razlike u primanjima

Zanimljivo je da razlike u samim plaćama nisu bile toliko izražene. Prosječna primanja u promatranom razdoblju iznosila su 91.585 dinara, pri čemu su u razvijenijim općinama iznosila 101.453 dinara, dok su u manje razvijenim padala na 75.632 dinara. Ključni faktor ovih razlika bila je stopa zaposlenosti, a ne nužno visina plaća, piše Kurir. Prosječna stopa zaposlenosti u SFRJ bila je 26,3 posto, odnosno 5,9 milijuna zaposlenih na ukupno 22,5 milijuna stanovnika. Više od tog prosjeka imale su 154 općine, dok je kod preostalih 317 taj postotak bio niži.

Najviša stopa zaposlenosti u Sloveniji

Prema dostupnim podacima, Slovenija je dominirala po stopi zaposlenosti, pri čemu je Velenje zauzelo prvo mjesto s impresivnih 62,3% zaposlenih u društvenom sektoru. Od 38.041 stanovnika, čak 23.698 bilo je zaposleno. Odmah iza Velenja našli su se Celje (61,0%), Ljubljana (59,3%) i Trebinje (58,1%) – koje je bilo najbolje rangirana općina izvan Slovenije. Osim Ljubljane, visoku stopu zaposlenosti bilježili su i drugi slovenski gradovi, poput Kranja (57,9%), Maribora (57,2%), Pirana (55,7%) i Nove Gorice (53,2%). Ovi podaci ukazuju na snažnu industrijsku i gospodarsku bazu Slovenije u odnosu na ostatak Jugoslavije.

Hrvatska i Vojvodina također visoko na listi

Među hrvatskim općinama, najbolji rezultat postigao je Zagreb, gdje je zaposlenost iznosila 51,8%. Ostali visoko rangirani hrvatski gradovi bili su Rijeka (53,5%), Osijek (38,6%) i Split (38,1%). Zanimljivo je da su primorski gradovi poput Rovinja, Krka i Crikvenice također imali relativno visoke stope zaposlenosti. Izvan Slovenije i Hrvatske, u vrhu se našao Novi Sad (46,2%), koji je predvodio po zaposlenosti u Vojvodini. Ovaj podatak ukazuje na to da su razvijeniji dijelovi Srbije, poput Vojvodine, imali znatno bolje ekonomske prilike u usporedbi s jugom i istokom zemlje.

BiH i Crna Gora s mješovitim rezultatima

Najbolje rangirana općina u Bosni i Hercegovini bila je Tuzla s 41,2% zaposlenih, dok je Sarajevo imalo nešto nižu stopu od 38,8%. Ovi podaci potvrđuju da su industrijski centri poput Tuzle i glavni gradovi imali veću zaposlenost u usporedbi s ruralnim dijelovima zemlje. Crna Gora je također imala podijeljene rezultate – Cetinje je s 36,8% zaposlenih bilo najbolje rangirano, dok su se ostali crnogorski gradovi nalazili niže na ljestvici.

Najniža zaposlenost u Srbiji, Makedoniji i na Kosovu

S druge strane, podaci pokazuju da su najniže stope zaposlenosti bile prisutne u užoj Srbiji, Makedoniji i na Kosovu. Beograd, iako glavni grad, imao je relativno nisku stopu zaposlenosti od 38,6%, što je značajno manje od slovenskih i hrvatskih gradova. Među makedonskim gradovima, najbolje se pozicionirao Štip (39,1%), dok su Debar i Kičevo imali znatno niže vrijednosti. Kosovo je bilježilo najniže stope zaposlenosti u Jugoslaviji – ekonomski razvoj bio je znatno sporiji, što se reflektiralo na radnim mjestima i životnom standardu.

Najveće plaće u Sloveniji i Hrvatskoj

Prema dostupnim podacima, najviši godišnji osobni dohodak po zaposlenom imala je Ljubljana, gdje su radnici u prosjeku zarađivali 130.883 dinara godišnje. Odmah iza glavnog grada Slovenije našao se Obrovac iz Hrvatske s 125.555 dinara, što je jedno od najvećih iznenađenja na listi. Treće mjesto zauzeo je Kopar (123.351 dinara), dok su se među prvih deset našli i Budva iz Crne Gore (119.124 dinara) te Piran, Velenje i Trebinje, koji su također prelazili prag od 110.000 dinara godišnje po zaposlenom. Među hrvatskim općinama, uz spomenuti Obrovac, visoko su se plasirali Zagreb (109.256 dinara), Dugo Selo (109.220 dinara) i Rijeka (109.154 dinara), čime su potvrđene jake ekonomske zone u Primorju i glavnom gradu. Nakon Budve, izvan Slovenije i Hrvatske, slijedi Novi Sad na 15. mjestu s godišnjim osobnim dohotkom od 110.607 dinara, Beograd na 29. sa 108.047 dinara (koji je imao gotovo jednake zarade kao i Zagreb), zatim Kotor na 31. mjestu sa 106.199 dinara, Glogovac na 36. sa 104.583 dinara, Pančevo na 43. sa 103.101 dinarom, Posušje na 48. sa 101.054 i Sarajevo na 49. mjestu sa 100.747 dinara godišnjeg osobnog dohotka po stanovniku.

Primanja i zaposlenost u BiH

Dakle, kada je riječ o BiH, najveća primanja bila su u Posušju, dok je najveća zaposlenost zabilježena u Tuzli. Sarajevo je u oba slučaja bilo na drugom mjestu. S druge strane, glavni gradovi poput Titograda i Skoplja nalazili su se znatno niže, na 102. odnosno 145. mjestu.

Vojvodina i Crna Gora među razvijenijima

Novi Sad, vodeći grad Vojvodine, zauzeo je 15. mjesto s godišnjim dohotkom po zaposlenom od 108.607 dinara, što ga je učinilo ekonomskim središtem Srbije izvan Beograda. Crna Gora je također imala nekoliko predstavnika u vrhu – Budva je prednjačila, dok je Kotor (106.398 dinara) bio visoko rangiran.

Beograd i BiH u sredini ljestvice

Iako je bio glavni grad Jugoslavije, Beograd se nalazio tek na 27. mjestu sa 105.153 dinara godišnjeg dohotka po zaposlenom. Ovaj podatak pokazuje da su pojedine manje općine, osobito u Sloveniji i Hrvatskoj, imale bolje ekonomske uvjete.

Najmanja primanja 

Na samom začelju ljestvice nalazile su se općine iz gotovo svih republika i s Kosova, s izuzetkom Slovenije i Vojvodine. Među hrvatskim općinama s najnižim primanjima bili su Ozalj i Lastovo, dok su u Crnoj Gori najlošije stajali Danilovgrad i Plav. Iz Srbije su na začelju bile općine poput Knjaževca, Surdulice, Medveđe i Lebana, a iz Makedonije Berovo, Debar i Kičevo. Općine s Kosova koje su bilježile najniže prihode uključivale su Peć, Gnjilane i Uroševac, dok su u Bosni i Hercegovini to bili Glamoč, Srebrenica i Velika Kladuša.

Objava Gdje se u Jugoslaviji najviše zarađivalo? Posušje je imalo najviša primanja unutar BiH pojavila se prvi puta na Posušje.info.