Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da je prosječna plaća u Bosni i Hercegovini tijekom posljednjih deset godina porasla za gotovo 37 posto.

Prema posljednjim dostupnim statistikama za studeni 2024., prosječna neto plaća u BiH iznosila je 1.406 KM, piše Večernji list BiH.

U Republici Srpskoj prosjek je bio nešto veći, 1.420 KM, dok je u Federaciji BiH zabilježen iznos od 1.401 KM. U Distriktu Brčko prosječna primanja bila su najniža i iznosila su 1373,30 KM.

Tijekom 2023. godine Sarajevska županija imala je najveći prosjek plaća u Federaciji BiH, koji je iznosio 1558 KM. S druge strane Srednjobosanska županija imala je najnižu prosječnu plaću od svega 1030 KM.

U 2023. godini prosječna plaća u RS-u bila je 1126 KM, ali su razlike među općinama bile značajne. Stanari su prednjačili s prosjekom od 1575 KM, a pratili su ih Ugljevik (1550 KM), Gacko (1500 KM), Istočna Ilidža (1477 KM) i Banja Luka (1450 KM).

Nasuprot tome Kupres je zabilježio najnižu prosječnu plaću u RS-u, koja je iznosila 800 KM, dok su u Donjim Žabarima i Jezeru prosječne plaće bile 875 i 893 KM.

Prosječna plaća u Županiji Zapadnohercegovačkoj u 2023. godini iznosila je 1.130 KM, HNŽ-u 1327 KM, HBŽ-u 1168 KM. U Posavskoj županiji prosjek je iznosio 1153 KM.

Najmnogoljudnija županija u FBiH, Tuzlanska, imala je prosjek plaće od 1161 KM.

A kakve su plaće bile nekad davno?

Analizu je pravio srbijanski Kurir i odnosi se na cijeli prostor bivše SFRJ. Mi ćemo se bazirati na Bosnu i Hercegovinu. U analizi prihoda po glavi stanovnika unutar bivše Jugoslavije uočene su velike razlike između različitih općina.

Podaci pokazuju da je samo 128 općina imalo prihode iznad prosjeka, što je bilo očekivano jer su na vrhu ljestvice mahom bili veći gradovi s razvijenijim gospodarstvom, većim brojem zaposlenih i višim prosječnim plaćama.

Te općine obuhvaćale su oko 9,7 milijuna stanovnika, s prosječnim primanjima od 38.283 dinara po osobi iz društvenog sektora.

S druge strane, preostale 343 općine s ukupno 12,7 milijuna stanovnika imale su znatno niže prihode, u prosjeku 13.390 dinara po glavi stanovnika, prema podacima iz 1981. godine. Zanimljivo je da razlike u samim plaćama nisu bile toliko izražene.

Prosječna primanja u promatranom razdoblju iznosila su 91.585 dinara, pri čemu su u razvijenijim općinama iznosila 101.453 dinara, dok su u manje razvijenim padala na 75.632 dinara. Ključni čimbenik u ovim razlikama bila je stopa zaposlenosti, a ne nužno visina plaća, piše Kurir.

Prosječna stopa zaposlenosti u SFRJ bila je 26,3 posto, odnosno 5,9 milijuna zaposlenih na ukupno 22,5 milijuna stanovnika.

Više od tog prosjeka imale su 154 općine, dok je kod preostalih 317 taj postotak bio niži. U prvih 50 općina, prema stopi zaposlenosti, osim slovenskih i hrvatskih, našli su se Budva na 18. mjestu, Novi Sad na 22., Tuzla na 27., Štip na 30., Beograd na 33., Sarajevo na 41., Niš na 43., Cetinje na 44. i Titovo Užice na 48. mjestu.

S druge strane, najniže stope zaposlenosti bilježile su općine u užoj Srbiji, na Kosovu te u Bosni i Hercegovini.

Kad su u pitanju prosječne plaće, 35 od 50 najbolje rangiranih općina nalazilo se u Sloveniji, dok ih je sedam bilo iz Hrvatske. Budva se također izdvojila s visokim primanjima, zauzevši četvrto mjesto sa 119.124 dinara.

Nakon Budve, izvan Slovenije i Hrvatske slijedi Novi Sad na 15. mjestu s godišnjim osobnim dohotkom od 110.607 dinara, Beograd na 29. sa 108.047 dinara (koji je imao gotovo jednake zarade kao i Zagreb), zatim Kotor na 31. mjestu sa 106.199 dinara, Glogovac na 36. sa 104.583 dinara, Pančevo na 43. sa 103.101 dinarom, Posušje na 48. sa 101.054 i Sarajevo na 49. mjestu sa 100.747 dinara godišnjeg osobnog dohotka po stanovniku.

Dakle, kada je riječ o Bosni i Hercegovini, najveća primanja bila su u Posušju, a najveća zaposlenost u Tuzli. Sarajevo je u oba slučaja bilo na drugom mjestu.

Općine u Bosni i Hercegovini koje su bilježile najmanja primanja bile su Glamoč, Srebrenica i Velika Kladuša.

Post Početkom 80-ih u BiH najveća primanja bila su u Posušju je prvi puta viđen na Grude Online.