U središtu Vrhbosanske nadbiskupije – njezinoj prvostolnici u Sarajevu, 25. travnja navečer, misu zadušnicu za papu Franju – uoči njegova sprovoda – predvodio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, piše Nedjelja.ba.

U zajedništvu su bili vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić i vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić – jedan od kardinala izbornika na predstojećoj kanklavi – te još 20-ak koncelebranata među kojima i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić kao i tajnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés.

U misnom slavlju sudjelovala je i skupina od 20-ak đakona iz Hrvatske (koji su na studijskom putovanju u BiH), predstavnici civilnih vlasti i diplomatskog zbora među kojima su bili i zamjenik visokog predstavnika, veleposlanici Španjolske, Poljske, Grčke, Mađarske i drugi…

Poput djece koja su iznenada ostala siročad
Nuncij Chullikatt je nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja uputio prigodnu propovijed kazavši najprije kako „od 14. veljače, s dušom ispunjenom strepnjom i srcem uzdignutim u molitvi, sa zebnjom smo pratili zdravstveno stanje našeg preljubljenog pape Franje, pogođenog teškim respiratornim poteškoćama“. „Tijekom tih 38 dana provedenih u bolnici, unatoč početnim znakovima koji su budili nadu u brzo ozdravljenje, njegovo tijelo, iscrpljeno vremenom i žrtvom, nije uspjelo povratiti snagu potrebnu za potpuno preuzimanje vidljivog vodstva Crkve (…) Ponovno smo ga vidjeli na Uskrs, s licem umornim, ali prosvijetljenim vjerom, dok je pozdravljao vjernike okupljene na Trgu Sv. Petra. Zatim se pojavio na loži Bazilike Sv. Petra i izrekao blagoslov Urbi et Orbi, poželjevši: ‘Sretan Uskrs svima’, kao da je u dubini svoga srca znao da su to njegove posljednje javne riječi kao Pape. U tom trenutku, ohrabreni njegovom nazočnošću, vjerovali smo da je najgore prošlo. No već sljedećeg jutra, u svijetloj tišini Uskrsnog ponedjeljka, Gospodin ga je pozvao k Sebi. U tom trenutku osjetili smo se poput djece koja su iznenada ostala siročad, lišena miline, glasa, osmijeha duhovnog oca koji je volio svoju Crkvu svim svojim bićem – do posljednjeg daha“, kazao je nadbiskup Francis.

Ime = životni program
„Danas smo ovdje, okupljeni u dubokoj tuzi, da odamo počast papi Franji, 266. nasljedniku Sv. Petra, koji je svojim životom znao dotaknuti savjesti, probuditi srca i obasjati put milijunima ljudi diljem svijeta. Njegov odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak: napustio nas je izvanredan pastir, Božji čovjek koji nas je 12 godina vodio s ljubavlju, mudrošću, nježnošću i, iznad svega, poniznošću. U jednom od svojih prvih razmišljanja podsjetio nas je: ‘Snaga Evanđelja je u poniznosti. Poniznosti djeteta koje se prepušta vodstvu Očeve ljubavi i nježnosti’ (1. listopada 2013.). Ta tiha snaga vodila je svaki njegov korak: nije tražio pljesak, već lica koja treba utješiti; nije nametao, već pokazivao put; nije se uzdizao, već je podizao one koji su pali. 
Ime koje je odabrao – Franjo – nije bilo samo odavanje počasti, već životni program (…) I kao nadbiskup Buenos Airesa neumorno se zalagao za društvenu pravdu, oprost i pomirenje (…) Svojim nas je vodstvom naučio kako Crkva živi kad ljubi, da je snažna kad služi, i da je velika kad postane malena, kako bi bila blizu najmanjima (…) Njegovu ostavštinu ne tvore samo spisi ili govori, već čini, susreti i proročki odabiri“, naznačio je te poručio: „U tišini koja slijedi, više nego ikada odjekuju njegove najdraže riječi, koje govore o zajedničkom snu: ‘Sanjajmo kao jedno čovječanstvo, kao putnici istog ljudskog tijela, kao djeca iste zemlje koja nas sve prima, svatko s bogatstvom svoje vjere ili uvjerenja, svatko sa svojim glasom – svi braća i sestre!’ (usp. Fratelli tutti, br. 8). Usvojimo taj san. Neka nam bude smjerokaz i živa ostavština (…) Braćo i sestre, od prvog dana svoga pontifikata, papa Franjo nas je molio samo jedno: ‘Molite za mene’. Danas, na dan njegova prijelaza u vječni život, ispunimo tu želju s ljubavlju i zahvalnošću koju nosimo u srcima.“

Oproštaj
Na kraju mise – čijem je liturgijskom bogatstvu i dostojanstvu snažno doprinijelo skladno pjevanje bogoslova, svećenika, laika te solistice Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu Katarine Kikić Marić, koje je predvodio rektor VBS-a preč. Ivan Rako – obratio se i nadbiskup Tomo. „Nakon što smo euharistijskim slavljem izvršili svoju časnu i lijepu službu kršćanske molitve za pokojne i ispunili izravnu Papinu želju da se molimo za njega, draga braćo i sestre sve vas želim najsrdačnije pozdraviti (…) Neka dragi Bog blagoslovi njega (Papu), neka ga nagradi za sve trenutke služenja i svjedočenja zajednici Isusovih vjernika, ali i svjedočenja Evanđelja, propovijedanja dijaloga mira, bratske solidarnosti, prijateljstva i dijaloga sa svim ljudima – s ljudima različitih uvjerenja, različitog etničkog, rasnog i kulturnog podrijetla. Neka dragi Bog, po zagovoru svih svetaca, sve nas – koji ostajemo na ovoj zemlji s časnom službom naviještanja i svjedočenja Evanđelja – blagoslovi kako bismo mogli nasljedovati primjere svojih svetih predaka i biti svjedoci Božje ljubavi na ovome svijetu“, poručio je mons. Vukšić.

Dodajmo još kako se papa Franjo – čija je slika uz svijeću izložena na desnoj strani ispred prezbiterija, tijekom svog apostolskog pohoda Sarajevu, 6. lipnja 2015., u ovoj katedrali Srca Isusova – susreo sa svećenicima, redovnicima, redovnicama i sjemeništarcima te im poručio: „Činite uvijek suprotno od okrutnosti: njegujte nježnost, bratstvo, oprost. I nosite križ Isusa Krista. Crkva, sveta majka Crkva vas takve želi: malene, male svjedoke, pred ovim malim svjedocima, male svjedoke križa Kristova“.

Podsjetimo još kako su u dopisu Vrhbosanske nadbiskupije kojega su potpisali generalni vikar mons. Ćosić i kancelar VN-a preč. Mladen Kalfić donijete i druge upute vezane uz ukop pape Franje: „Na dan ukopa tijela pape Franje, ili na prvi sljedeći slobodni dan, neka se u svim crkvama Vrhbosanske nadbiskupije, uz sudjelovanje vjernika, za njega slavi sveta misa zadušnica. U sat kad započnu obredi u Rimu (op. subota, 26. travnja u 10:00), neka sva zvona crkava u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, po mjesnom običaju, zvone kroz 10 minuta. Poziva se i svaki drugi svećenik Vrhbosanske nadbiskupije da prikaže još jednu svetu misu s nakanom za pokoj duše pape Franje. Liturgijska slavlja ovih dana neka budu prožeta našom zahvalnošću Bogu za dar i godine Petrovske službe pape Franje, kao i molitvom da ga uskrsli Gospodin pridruži zboru svojih svetih u nebu, a nama udijeli svoju milost.“

Foto/nedjelja.ba