Na blagdan Sv. Josipa Radnika, 1. svibnja, u Svetištu Gospe Olovske, vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić svečanom misom otvorio je svibanjsku pobožnost, javlja Nedjelja.ba.

Prema višegodišnjoj tradiciji nakon vremena za svetu ispovijed, blagoslova pristiglih vjernika i hodočasnika te procesije s čudotvornom slikom Gospe Olovske uz molitvu krunice, započelo je misno slavlje.

Opredjeljenje za Gospu

Uz nadbiskupa Vukšića koncelebrirali su: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, čuvar olovskog svetišta fra Ilija Božić te čak 80-ak svećenika. Euharistija je okupila veliki broj redovnica, bogoslova i hodočasnika iz okolnih župa, ali i cijele BiH.

Okupljene je prije početka euharistije pozdravio i riječi dobrodošlice, posebice nadbiskupu Vukšiću, provincijalu i pristiglim redovnicima, upravitelj Svetišta Gospe Olovske fra Ilija.

Riječ je uzeo potom provincijal Dadić koji je zahvalio hodočasnicima koji su u velikom broju ponovno došli u Olovo. Istaknuo je kako kršćanin ne može biti siroče „jer ima duhovnu majku u Mariji“ što je nazvao posebnom vrednotom, ali je podcrtao kako i Gospina djeca imaju zadaću živjeti u vidu, također, posebnih vrednota. „Ovo je mjesto na kojemu posebice razmišljamo o našem kršćanskom poslanju, o našim životnim vrednotama“, podcrtao je fra Zdravko te posvijestio da kad god se odvija provincijski Kapitul nazočni kapitularci pohode Olovo pokazujući tako svoje kršćansko opredjeljenje i životni ideal, a to je štovanje Gospe posebice tijekom svibnja.

Kršćanska nada

Prigodnu propovijed pod naslovom Majko nade, moli za nas, da nasljedujemo nadu našu, krista gospodina, i da budemo svjedoci nade među ljudima imao je nadbiskup Vukšić. Na početku je citirao što je Drugi vatikanski koncil (LG 68) rekao o Gospi, a to je da je Ona znak nade. Potom je naglasio kako se nalazimo u Jubilarnoj 2025. godini od Isusova rođenja, koju cijela Crkva sa zahvalnošću proslavlja kao vrijeme u kojemu se prepušta vodstvu misli upravo o kršćanskoj nadi. Na tome tragu je podsjetio kako je Majka Božja „svojim primjerom, svijetli putujućem Božjem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe i da je, po tomu što je tijelom i dušom već proslavljena u nebu, Marija slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti“.

„Među mnoštvom zaziva, kojima se kršćanska pobožnost u Loretskim litanijama obraća Majci Božjoj, što su tamo uvrštavani usporedno s razvitkom razumijevanja Marijine uloge u povijesti spasenja, odlukom Crkve od 20. linja 2020. vjernici je zazivaju i s ‘Majko nade’. Nastavak je to i plod istraživanja Crkve u dubokom rudniku duhovnoga blaga kreposti i sazrijevanja zajednice u razumijevanju kraljevstva nebeskoga u vjeri kojom, poput brižnoga čovjeka domaćina, iz svoje riznice iznosi novo i staro (usp. Mt 13,52). Marija je majka Isusa Krista, koji je, kako nas uči apostol Pavao, nada naša (usp. 1 Tim 1,1). Samim time Gospa je majka Nade. I dok s ovoga svetog mjesta zahvaljujemo Gospodinu Bogu za dar Majke nade, pridružujući se brojnim povorkama hodočasnika koji su tijekom povijesti odavde put nebesa upućivali svoje pobožne molitve, riječima istog apostola, na sve ljude ponajprije zazivamo „milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega“ (1 Tim 1,2)“, kazao je nadbiskup podcrtavajući kako „Bogorodica svoje materinstvo nastavlja vršiti sve do konačne proslave svih koji budu hodili putom Kristove ljubavi“.

„Marijino se ime oduvijek veže uz kršćansku nadu, ali je u naše vrijeme posebice važno isticati tu poveznicu također kao nadahnuće kršćanima da, slijedeći Isusa Krista i oplemenjeni Njime, nadom našom, po Marijinu zagovoru budemo izvor nade za druge ljude. To je jedna od najvažnijih uloga Crkve i kršćanskih vjernika u ovom trenutku. Sastoji u tomu da svjedoče nadu, da budu njezini djelatni pronositelji i prepoznatljivi znakovi, da pozivaju na nadu. Da, poput Marije, drugim ljudima daruju nadu, to jest naviještaju Isusa Krista, i da na osnovu toga grade ljudsko društvo u kojemu će ljudi imati razloga za nadu u svakodnevnom životu.

Više o ovom pročitajte na nedjelja.ba