
ENERGETSKA APOKALIPSA: Bosna i Hercegovina na ivici potpunog sloma
Bosna i Hercegovina je jedna od onih zemalja koje zbog unutrašnje haotičnosti i vanjskog pritiska ne upravljaju sobom – već improvizuju. Njeno postojanje održava se kroz niz ad hoc rješenja, krpljenja, rezanja i popuštanja pod svakim udarom. Jedan od najopasnijih segmenata takvog življenja bez strategije i vizije danas se ogleda u – energetici
Piše: Rijad CERIĆ
Energetski sistem Bosne i Hercegovine organizovan je kao poluraspadnuta mašina: zahrđala, bez instrumenata, bez vozača i bez pravca. Njegova kompleksnost i neefikasnost ogledaju se u dnevnoj kakofoniji sitnih političkih prepucavanja, ali ispod tog banalnog nivoa leži stvarna opasnost – egzistencijalna kriza cijelog društva.

Ako se zakopa ispod površinskog sloja parazitske retorike, doći ćemo do suštine problema: Bosna i Hercegovina nema nikakvu energetsku politiku. Preciznije, ima je toliko da se međusobno poništava. Svaki entitet vodi svoju energetsku improvizaciju. Državni nivo je prazna ljuštura. Zakon o električnoj energiji ne postoji. Strategija – samo na PowerPoint prezentacijama koje stoje u ladicama donatorskih kancelarija.
U tom vakuumu odlučivanja, dok ostatak Evrope gradi energetski suverenitet i ubrzava tranziciju ka obnovljivim izvorima, Bosna i Hercegovina gubi i ono malo kontrole što ima. Zavisnost od ruskog plina geopolitički nas paralizuje. Uvoz električne energije iz Evropske unije raste alarmantnim tempom. Iako se nekada smatrala energetskim izvoznikom, Bosna i Hercegovina danas sve češće uvozi ono što bi morala proizvoditi – vlastitu struju.
Samo u prvoj polovini 2025. godine uvoz električne energije porastao je četiri puta u odnosu na isti period prošle godine. Posebno u zimskim mjesecima, kada pad proizvodnje zbog štrajkova i lošeg upravljanja postaje očigledan, postaje jasno da smo energetski kolaps već počeli živjeti. Radnici izlaze na ulice, hidroelektrane rade sa smanjenim kapacitetima, termoelektrane se gase bez plana o tranziciji. Sistem tone.
Decenijama je politička elita trošila kapital države na podjele, umjesto na razvoj. Umjesto investicija u infrastrukturu, digitalizaciju, obnovljive izvore – brojali su krvna zrnca. Danas taj cinizam dolazi na naplatu, ali ne onima koji su ga kreirali – nego građanima koji će ove zime možda grijati ruke na svijećama.
Energetska zavisnost: moderno ropstvo
Uvoz električne energije je skup. On stvara višestruke posljedice: povećanje cijena za krajnje potrošače, opterećenje industrije, gubitak suvereniteta i ovisnost o tržištu koje se ne obazire na vašu slabost. U modernom svijetu energetska ovisnost je oblik geopolitičkog ropstva.
Zamislite društvo u kojem zimi nestaje struja. U kojem škole nemaju grijanja. Bolnice bez sigurnih rezervi. Stariji ljudi bez mogućnosti da se ugriju. To nije distopijska budućnost – to je naredna faza bosanskohercegovačke svakodnevice ako se odmah ne promijeni pristup.
Dok Njemačka, Danska i Holandija agresivno investiraju u solarnu energiju, vjetroelektrane i pametne mreže – Bosna i Hercegovina ostaje zatočenik uglja, plina i institucionalnog haosa. Projekti solarnih i vjetroelektrana postoje, ali su fragmentirani, bez međusobne povezanosti, bez državne koordinacije i strateškog okvira. Više liče na spomenike ličnih ambicija lokalnih moćnika nego na dio tranzicije koja bi spasila državu.
Politika kao saboter energetike
Fragmentacija političkog sistema je srž problema. Dva entiteta, distrikt, tri elektroprivrede, bez jedinstvene regulacije, bez državne agencije s ovlastima – to nije energetski sistem, to je karikatura. Ista logika parališe obrazovanje, zdravstvo i sve druge sektore. Ali u energetici posljedice su smrtonosnije – jer dolaze u obliku mraka, hladnoće i siromaštva.
U zemljama s funkcionalnim sistemima energetska tranzicija je prilika: za nova radna mjesta, inovacije, lokalnu proizvodnju, zelenu tehnologiju, smanjenje emisija. U Bosni i Hercegovini ona postaje izvor sukoba. Jer se pitanje energije ne posmatra kao pitanje budućnosti, već kao još jedno bojno polje za političku dominaciju.
Upozorenje pred mrak
Bez brze, koordinirane reakcije Bosna i Hercegovina neće imati čime da se grije. Neće imati energiju za proizvodnju, niti za osnovne društvene funkcije. I tada će sve podjele, svi govori o suverenitetu i identitetu pasti pred realnost – narod u mraku.
Postoji samo jedno rješenje: jedinstvena državna energetska politika. Zakon na državnom nivou. Ubrzana tranzicija prema obnovljivim izvorima. Digitalizacija mreže. Povlačenje sredstava iz evropskih fondova. I iznad svega – politička volja da se ova tema prestane koristiti kao oružje.
Ako to ne uradimo odmah, ostat će nam samo dvije opcije: uvoz – dok imamo novca, i mrak – kad ga izgubimo.
(Tačno.net)
The post ENERGETSKA APOKALIPSA: Bosna i Hercegovina na ivici potpunog sloma appeared first on Interview.ba.