PROJEKAT “PRAVO NA BUDUĆNOST”: Djeca i mladi trebaju biti u školi a ne u braku
CARE International Balkans ovogodišnji 12.avgust posvećuju mladima i njihovom pravu na izbor, na zdravo okruženje i donošenje odluka o svom životu
Piše R.V.
Cilj Međunarodnog dana mladih, koji se obilježava 12. avgusta, jeste da se skrene pažnja na probleme, kulturna i pravna pitanja mladih, te da istakne njihov potencijal. To je dan kada se slavi i podržava uloga mladih u društvu i njihov doprinos globalnom razvoju ali i ističu izazovi sa kojima se suočavaju kao što su nezaposlenost, obrazovanje, zdravlje i pristup resursima. Posebno se na ovaj dan naglašava važnost aktivnog učešća mladih u donošenju odluka i oblikovanju budućnosti.
CARE International Balkans ovogodišnji 12. avgust upravo posvećuju mladima i njihovom pravu na izbor, na zdravo okruženje i donošenje odluka o svom životu.
CARE sa partnerima UŽR “Bolja budućnost” Tuzla i Fondacijom “Krila nade” provode projekat “Pravo na budućnost” finansiran od strane Evropske unije u Bosni i Hercegovini i podržan od Aktion Deutschlnd Hilfe u kojem su fokus upravo mladi iz najugroženijih populacija, a koji su u velikom riziku od prisilnih, maloljetničkih brakova.
Rani brakovi nisu običajno pravo
Prema statističkim podacima stotine maloljetničkih brakova se sklapa godišnje a sumnja se da ih je mnogo više neregistriranih. U prošlog godini broj registrovanih maloljetničkih brakova u Republici Srpskoj iznosio je 221. Što se tiče Federacije BiH samo u Tuzlanskom kantonu ih je bilo 37.
Ombudsmeni BiH upozoravaju u specijalnom izvještaju da su maloljetnički brakovi često paravan za trgovinu djecom.
Podsjetimo, prema važećem zakonodavstvu, mladi od 16 godina mogu sklapati brak ako se ispune određeni uslovi. Međutim Komitet UN-a za prava djeteta preporučio je BiH da izmijeni porodične zakone entiteta kako bi se otklonili svi izuzeci koji omogućavaju sklapanje brakova za maloljetnike ispod 18 godina. Ta preporuka još uvijek nije realizirana, a prisilni rani brakovi se često kvalifikuju kao običajno pravo, što institucijama sistema služi kao vrsta izgovora za izostanak reakcije.
Prema svjedočenju jedne od žrtava ranog prisilnog braka (identitet poznat redakciji) ona je sa 13 godina stupila u bračnu zajednicu sa muškarcem zato što je mislila da tako finansijski pomaže svoju porodicu koja je bila iznimno siromašna. Tek nakon dugo godina i nakon jačanja svoje ličnosti kroz brojne radionice shvatila je da je bila izmanipulisana od strane roditelja i da joj je bilo oduzeto pravo na izbor.
– Kad roditelji prodaju djecu za novac ili neku drugu korist to se u Bosni i Hercegovini uglavnom podvodi pod “običajno pravo” ili tradiciju, što ni u kom slučaju nije ispravno. Radi se o kršenju ljudskih prava djeteta i mladih, a ljudska prava djeteta i mladih moraju biti na prvom mjestu u svakom društvu, tako i našem – kaže Sumka Bučan, direktorica CARE-a i dodaje: – Djeca i mladi trebaju da budu u školi, a ne u braku, i to im se mora omogućiti.
“Pravo na budućnost” siguran prostor
Jedan od načina na koji CARE sa svojim partnerima pomaže mladima da prepoznaju manipulaciju i kršenje prava jeste njihovo osnaživanje kroz Program E, program obuke koji je ceritificiran u pojedinim kantonima i u nekim od zemalja regiona.
Do kraja ove godine biće organizovano 40 interaktivnih radionica koje provode glavni partneri kao i partneri na terenu Udruženje Romska djevojka Romani ćej iz Prnjavora, Udruženje Romkinja “Centar za Majke Nada” Kakanj, UR “Bolje Sutra” Visoko za više stotina mladih iz 5 lokalnih zajednica. Radionice će biti posvećene rodnoj ravnopravnosti, identitetu, zdravim vezama, seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima te donošenju odluka, koristeći CARE-ov testirani model, Program E.
Ove radionice će mladima pružiti informacije i samopouzdanje za donošenje zdravih dugoročnih odluka koje utječu na njihove živote i mijenjaju norme zajednice, s čime se slaže i jedan od edukatora Nedim Mičijević koji kaže:
– Mladi iz ugroženih populacija često nemaju pristup provjerenim informacijama i podršci o svojim pravima i zdravim odnosima, što ih čini posebno ranjivim na prisilne i rane brakove. Ovaj projekat daje mladima znanje, alate i sigurni prostor da prepoznaju i odbiju takve pritiske te da razviju svoje vještine kritičkog promišljanja.
Enes Džafić, također vršnjački edukator u ovom projektu, smatra da je njegova vrijednost upravo u tome što mlade uče da budu sebi prioritet!
– Mlade, a naročito iz ugroženih populacija je važno na vrijeme educirati o identitetu, pripadnosti i životnim vrijednostima. Kroz edukaciju imaju priliku bolje upoznati sebe, početi razmišljati drugačije I shvatiti da su oni sami sebi prioritet, a ne očekivanja ili pritisci porodice koji ih mogu prisiliti na rane brakove. – poručuje Džafić.
The post PROJEKAT “PRAVO NA BUDUĆNOST”: Djeca i mladi trebaju biti u školi a ne u braku appeared first on Interview.ba.