LUKA GARZA, PRIČA O JEDNOM SNU: “Dozvolite mi da budem ono što sam oduvijek bio – ponosni Bosanac”
Dugo sam sanjao da nosim dres Bosne i Hercegovine, ne samo kao sportista, već kao sin bosanske zemlje, kao čovjek koji želi odati počast svojoj porodici i kao ljudsko biće oblikovano ljubavlju, otpornošću i duhom svojih predaka, napisao je u pismu FIBA-i, ali nije mogao uticati na odluku. Na predstojećem Eurobasketu neće nositi dres Zmajeva
Piše: A. Š.
Luka Garza neće u dresu Bosne i Hercegovine zaigrati na predstojećem Eurobasketu jer FIBA nije skinula famoznu zvjezdicu pored njegovog imena.
Bez obzira na napore Košarkaškog saveza BiH, ali i samoga Garze, FIBA je bila neumoljiva.
Koliko je Luki bilo stalo da se pod zastavom BiH pojavi na Eurobasketu, svjedoči i pismo koje je krovnoj košarkašoj instituciji poslao još u aprilu ove godine, s molbom da mu omoguće igranje za BiH.
Šta znači biti Bosanac
Pismo je objavio portal Bhbasket.ba, a u nastavku ga prenosimo u cjelosti, bez izmjena:
– Poštovani gospodine, pišem vam ne kao profesionalni košarkaš, već kao unuk – noseći obećanje u srcu koje sam dao mnogo prije nego što sam ikada dotakao NBA parkete. Moje ime je Luka Garza. Ponosan sam na svaki dio svog naslijeđa, ali nijedan dio me ne zove dublje od mojih bosanskih korijena. To je zemlja moje majke Šejle, njene majke a moje bake Ksenije i njenog pokojnog oca Refika Muftića – mog dede.
Dugo sam sanjao da nosim dres Bosne i Hercegovine, ne samo kao sportista, već kao sin bosanske zemlje, kao čovjek koji želi odati počast svojoj porodici i kao ljudsko biće oblikovano ljubavlju, otpornošću i duhom svojih predaka.
Moj djed, Refik, bio je legenda u Sarajevu – ne zato što je bio kultni golman FK Sarajeva, već zbog načina na koji se nosio kroz život. Bio je čovjek iz svog naroda.
Vidio sam to u načinu na koji su ga ljudi zaustavljali na ulicama s divljenjem i zahvalnošću, ne samo zbog njegove igre, već i zbog njegove humanosti. Tokom rata, kada je nada bila oskudna i svijet se ohladio, on je ostao u Sarajevu. Rizikovao je sve – donosio je hranu, vodu, čak je i pretvarao njegov automobilski akumulator u izvor energije kako bi komšije mogle preživjeti tamu. Bio je čovjek koji nije nosio odijelo Supermena, ali je spašavao živote tihom hrabrošću.
Tada sam bio samo dječak, posmatrao sam, učio, udisao svakom porom šta znači biti Muftić – i šta znači biti Bosanac.
Moj rođak, Amar Alibegović i ja sanjali smo da zajedno igramo rame uz rame za zemlju našeg dede. Ne za slavu, već za ljubav – za porodicu. Našoj baki, koja je još uvijek živa, to bi značilo sve na svijetu da to vidi.
I iako mog djeda više nema, vjerujem da on bdije nad nama. I znam u svom srcu da ga ništa ne bi učinilo ponosnijim nego vidjeti svoja dva unuka, ujedinjena, kako igraju ne za sebe, već za sve za šta se on zalagao.
Moji roditelji su podnijeli zahtjev za moju bosansku naturalizaciju kada sam imao samo osam godina – mnogo prije nego što sam igrao na koledžu ili u NBA ligi. Mnogo prije nego što je iko znao moje ime. Nikada nisam tražio bosanski pasoš da bih nastavio svoju karijeru.
Tražio sam jer sam Bosanac. Jer je ova zemlja dio mene. Jer svaki put kada vidim plavo-žuto, vidim oči svog dede, ruke svoje bake, suze svoje majke kada je bila prisiljena napustiti svoj dom, porodicu i normalan život koji je imala zbog rata, ostavila je sve iza sebe da bi započela život u Sjedinjenim Državama, a kasnije je 11 godina radila za bosansku ambasadu, nikada ne zaboravljajući odakle dolazi.
Sada, kako se približava Eurobasket, tražim nešto veće od sebe: da nosim dres Bosne i Hercegovine bez zvijezde pored svog imena. Ne kao stranac. Već kao sin koji se vraća kući.
Ovdje se ne radi o pravilima ili rupama u zakonu. Ovdje je riječ o porodici. Radi se o baki koja je još uvijek živa i moli se za priliku da vidi oba svoja unuka, Amara Alibegovića i mene, kako igramo rame uz rame za zemlju naših korijena. Radi se o obećanju koje sam u srcu dao svom djedu i majci. Dede Refika više nema, ali ga nosim sa sobom u svakom koraku koji napravim.
Molim vas da shvatite: Ne tražim samo dozvolu da igram za reprezentaciju. Tražim čast da dam sve što imam za zemlju koja je dala sve mojoj porodici. Razumijem da postoje pravila. Razumijem da su vam povjerene odluke koje sežu dalje od same košarkaške igre.
Ali molim vas da ovo ne shvatite kao tehnički zahtjev, već kao ljudski. Ne tražim da kršim pravila. Tražim da budem viđen onakvim kakav jesam.
Postoje igrači koji koriste nacionalnost kao put do prilike. Molim vas da shvatite da za mene ovo nije oportunizam. Ovo je ljubav. Ovo je naslijeđe. Ovo je krv.
Molim vas, pomozite mi da ponesem ime svoje familije na dresu i na košarkaškom terenu. Dozvolite mi da nosim taj dres bez zvjezdice. Dozvolite mi da budem ono što sam oduvijek bio – ponosni Bosanac, spreman dati sve iz sebe ovom timu, ovoj naciji i u ovom trenutku.
Hvala vam – što ste pročitali, što ste saslušali i što ste razmotrili moj slučaj. Bilo bi mi jako drago, kao i mojoj porodici, ako biste mi pomogli da ostvarim ovaj san.
S dubokim poštovanjem i poniznošću, Luka Garza – piše u pismu koje je poslao Garza na adresu predsjednika FIBA-e Sheikhu Saudu Ali Al Thaniju.
Zaludio Ameriku
Na kraju FIBA svejedno nije izašla u susret Garzi i Košarkaškom savez BiH te je zvjezdica ostala pored njegovog imena, zbog čega ga selektor Adis Bećiragić nije uvrstio na spisak reprezentativaca.
Priča o mladom košarkašu Garzi gotovo je filmska. Iako ima tek 22 godine, on je zaludio Ameriku te je najbolji košarkaš sveučilišne lige. Njegovu dominaciju NCAA obručima upoređuju sonim što je prije 30-ak godina radio Shaquille O’Neal na Louisiana Stateu.
Drugu je godinu zaredom konsenzusom svih relevantnih medija izabran u idealnu All-American momčad NCAA lige, drugu godinu zaredom najrelevantniji od njih, Sporting News, proglasio ga je sveučilišnim igračem godine. Nitko nije imao tu čast još od Michaela Jordana 1983. i 1984. godine.
Ali, sve to nije čudno jer je Garzi košarka dio DNK. Njegov otac Frank i djed James također su igrali sveučilišnu košarku. No, to je tek mali dio. Njegova majka Šejla, djevojačkog prezimena Muftić, igrala je u Europi i za reprezentaciju BiH. Njen je brat Teoman Alibegović bio dio jugoslavenske U-19 generacije s Kukočem, Rađom, Divcem i Đorđevićem, koja je 1987. u Bormiju pokorila svijet i u finalu nadigrala Amerikance s budućim NBA zvijezdama poput Garyja Paytona i Larryja Johnsona. S tačno 990 koševa iz 52 utakmice Alibegović je i danas najbolji strijelac u povijesti slovenske reprezentacije. Njegov sin Amar igra za bolonjski Virtus. I reprezentativac BiH je.
– Oni su mi puno pomogli. Svako sam ljeto u Bosni radio s njima, ta su mi ljeta puno značila u razvoju – rekao je Garza prošle godine u razgovoru za Glas Amerike, kada je i objavio da je pokrenuo proces dobivanja državljanstva BiH kako bi mogao igrati za reprezentaciju.
No, baš kako je napisao u pismu FIBA-i najveća legenda u famili je deda Refik Muftić, legendarni golman FK Sarajeva, koji je bio prijatelj s Peleom.
Prkos i inat na terenu
Bosanski inat i prkos tako je Luka prenio na teren, gdje dominira igrom, pa je nerijetko s utakmice išao u bolnicu, na šivenje, pa onda opet u igru.
Američki su mediji prepričavali kako je ga je u derbiju protiv Iowa Statea laktom slučajno pogodio suigrač. Igra je prekinuta i svi na parketu počeli su tražiti zub koji mu je naizgled izbijen. Naposljetku su mu ga pronašli na starome mjestu u čeljusti, samo u potpuno neprirodnom položaju.
– Uvijek sam bio spreman na ratovanje i bol. To su stvari koje volim u košarci – rekao je Garza, a prenosi The Athletic.
Njegova se neuništivost najbolje pokazala na ljeto 2018. godine. Dugo je imao nekakvu kvrgu na trbuhu kojoj nije davao nikakvu važnost dok ga nije počela boljeti. Pregled je pokazao da na slezeni ima cistu tešku četiri kilograma. Nasreću, bila je benigna, ali ipak je morao na kompliciranu operaciju koja je zahtijevala oporavak od četiri do šest sedmica.
Uz njega su bili porodica, suigrači, treneri. I to mu je reći će poslije, dalo dodatnu motivaciju da se što brže oporavi, jer procjene su govorile da će propustiti početak sezone. Prvih dana nije mogao ni stajati. Pa ipak, nepune tri sedmice kasnije već je bio na parketu.
U prve dvije sveučilišne sezone Garza je pod koševima igrao uz Tylera Cooka, koji je bio prva napadačka opcija, najbolji strijelac momčadi, ali sličan tip igrača, koji je najbolje funkcionirao igrajući blizu koša. Luka je imao prosjeke od 12.6 koševa i 5.5 skokova, ali odlaskom Cooka, koji danas traži NBA priliku desetodnevnim ugovorom s Detroit Pistonsima, sve mu se otvorilo, podsjeća Index.hr.
– Ove sezone igramo na tebe – najavio mu je trener uoči treće sveučilišne godine. Garza je eksplodirao, postizao 23.9 koševa, 9.8 skokova i 1.8 blokada.
U prve tri utakmice zabio je čak 102 koša uz šut iz igre bolji od 75%. Nitko to nije uspio u sveučilišnoj košarci još od Shaquillea O’Neala tridesetak godina ranije.
Na redu je odlazak među profesionalce, odnosno na NBA draft. Očekivalo bi se da će dvostruki najbolji igrač NCAA lige visoko kotirati među NBA klubovima, no stvarnost je drukčija.
Ne kaže se bez razloga da sve četiri godine na sveučilištu provedu uglavnom samo oni koji ne mogu ranije u NBA. Garza je centar stare škole, puno vičniji igri u reketu nego na perimetru, kako u napadu, tako i u obrani. Šut za tricu ove je sezone popravio do respektabilnih 42.7%, no u NBA-u je linija pola metra dalje od koša.
Najviše mu se zamjera na slabom lateralnom kretanju i sporosti u izlasku na preuzimanje vanjskih šutera. Nedvojbeno će i na tom segmentu raditi do ljeta, kad će potencijalnim NBA poslodavcima imati priliku iz prve ruke pokazati što zna. Baš kao i što je sve vještine dosad izgradio isključivo radom.
– Uvijek želim biti onaj koji će najnapornije raditi od svih u momčadi, tome težim. Nemam talent kao mnogi drugi, ali mogu to nadoknaditi napornim radom, kao što sam to činio cijelog života – rekao je Garza u videoprilogu koji su Hawkeyesi o njemu snimili kad je počeo dominirati NCAA ligom.
Zaista, najbolji sveučilišni igrači rijetko dobro prolaze na draftu. NBA klubovi više vole mladost, potencijal i atleticizam od samih vještina, a Garzi su “već” 22 godine.
Nije se radilo samo o košarci
I sve ga je ovo vodilo ka reprezentaciji Bosne i Hercegovine i velikoj želji za nastup na Eurobasketu. No, test fleksibilnosti FIBA-e i novog poglavlja u saradnji NBA i FIBA-e, nije prošao pozitivno.
Basketnews podsjeća da je više od tri godine Košarkaški savez Bosne i Hercegovine zapleten je u složenu pravnu i administrativnu kampanju da ubijedi FIBA-u u ono što vjeruju da bi trebalo biti samorazumljivo: da Luka Garza – Bosanac druge generacije po majčinoj strani – nije naturalizovani igrač, već domaći.
Ističe se i kako je 2023. Garza debitovao je za reprezentaciju Bosne i Hercegovine tokom FIBA Olimpijskog predkvalifikacionog turnira, pruživši solidne nastupe u pet utakmica.
Međutim, uprkos njegovim kulturnim i porodičnim vezama – i procesu državljanstva koji je počeo kada je bio dijete – FIBA ga i dalje klasifikuje kao naturalizovanog igrača. Prema trenutnim FIBA pravilima, to ograničava Bosnu na korištenje samo jednog takvog igrača u bilo kojem sastavu na takmičenju.
U maju ove godine Košarkaški savez je obnovi kampanju, podsjetio da je mobilizirana značajna institucionalna podrška, sve učinjeno da se ispravi Garzina klasifikacija, diplomatski i birokratski procesi ubrzani.
Prijava Luke Garze za bosansko državljanstvo započela je mnogo prije njegovog 16. rođendana (ključnog FIBA praga starosne dobi koji određuje da li se igrač smatra domaćim ili naturalizovanim). Istaknuto je da je već 2006. pokrenut pravni postupak, dakle kad je Luka imao osam godina.
Frank Garza kazao je da je prvobitni motiv bio isključivo kulturni.
– Nije se radilo o košarci. Radilo se o tome da se oda počast Šejlinoj porodici i Lukinom naslijeđu. Željeli smo da on taj dio svog identiteta nosi zvanično – kazao je Frank.
Administrracija, birokratija, spori sistem
No, poslijeratni administrativni sistem u BiH pokazao se kao spor i ponekad nedosljedan.
Proces prijave protegao se u narednu deceniju, posebno zbog promjena u bh. biometrijskim protokolima između 2013. i 2015. Do trenutka kada je Luka napunio 16 godina, u decembru 2014, prijava je tehnički još uvijek bila neriješena.
Savez tvrdi da se ovo kašnjenje ne smije pripisati Garzi – posebno jer je nastalo zbog neefikasnosti na nivou države, a ne iz sportskih ili oportunističkih razloga.
Zvanično izdavanje njegovog bosanskog pasoša konačno se dogodilo 19 mjeseci prije nego što je debitovao za nacionalni tim.
Prvi pokušaj Saveza da registruje Garzu kao domaćeg igrača dogodio se u proljeće 2022, nedugo nakon što mu je pasoš izdat.
FIBA-i je predat registracioni dosije, koji je uključivao:
- dokaz o Garzinom porijeklu po majci, preko Šejle Muftić i Refika Muftića,
- originalnu prijavu iz 2008. za dvojno državljanstvo, podnesenu preko bosanskog konzulata u Chicagu,
- izjave članova porodice koje potvrđuju njegovo bosansko porijeklo i namjeru,
- kopije Lukinog pasoša i prateće biometrijske dokumentacije.
Međutim, ključni dokument koji je potvrđivao vremenski okvir početne prijave – naime, konzularni certifikat Ministarstva civilnih poslova koji potvrđuje datum prijave iz 2008. – nije bio ispravno evidentiran u FIBA-inom internom portalu za podobnost igrača.
Propust nije uočen sve do sredine 2023, u kojem trenutku je FIBA automatski klasifikovala Garzu kao naturalizovanog igrača.
Od tada je BiH ponovo podnijela kompletnu dokumentaciju zajedno s dodatnim pismima i izjavama nekoliko utjecajnih tijela:
- pismo podrške Olimpijskog komiteta BiH,
- zvaničnu podršku Nermina Nikšića, premijera Federacije BiH,
- izjavu predsjednika Timberwolvesa, Tima Connellyja,
- pismo Luke Garze u kojem moli za svoj slučaj i navodi obećanje dato djedu, Refiku Muftiću,
- ličnu intervenciju predsjednika FIBA-e, šeika Sauda Alija Al-Thanija, koji je navodno izrazio spremnost da ponovo razmotri slučaj tokom sastanka u aprilu 2024.
Svi materijali objedinjeni su u sveobuhvatan dosije i predati FIBA-inom Centralnom odboru u maju 2024, uz pravno praćenje koje se nastavilo tokom 2025.
Sam Luka Garza tokom procesa nikada nije komentarisao slučaj, odbio je da direktno govori o svom statusu kod FIBA-e.
Međutim, u svom dirljivom pismu FIBA-i sve je rekao, želio je da bude priznat kao bh. reprezentativac, ne radi lične koristi, nego da ispuni obećanje dato u djetinjstvu – obećanje koje prevazilazi tehnikalije i odaje počast porodičnom naslijeđu i nacionalnom ponosu.
Da je uspio skinuti zvjezdicu…
Međutim, pravila FIBA-a ne poznaju ni emocije ni želje, ni obećanja.
Selektor Adis Bećiragić je morao donijeti tešku odluku nakon što zvjezdica nije skinuta ispred Lukinog imena. Odlučio se za Xaviera Castanedu.
– Mi smo se odlučili između dva stranca da odaberemo jednog. To je bilo pitanje mog izbora i da li nam treba visoki ili mali igrač. Ja sam odlučio da je Castaneda taj koji nam treba. Nije to pitanje njegove želje. On (Luka Garza, op.a.) bi želio da igra bez ikakve sumnje, ali u našoj konfiguraciji je potreban plejmejker. Pogotovo koji može da pogodi sa distance i pomogne našem napadu. Od početka je bilo da on neće biti tu. Samo u slučaju da se nešto desi sa Castanedom, ali ovo je naša prva opcija. Ljudi verovatno ne slušaju šta ja pričam. Ja sam od početka to govorio. Skidanje zvjezdice je već druga priča. On da je uspio skinuti zvjezdicu, bio bi tu – naglasio je nedavno Bećiragić.
Na žalost, zbog povreda ni Castaneda neće igrati na Eurobasketu. U ekipu ulazi John Robertson.
The post LUKA GARZA, PRIČA O JEDNOM SNU: “Dozvolite mi da budem ono što sam oduvijek bio – ponosni Bosanac” appeared first on Interview.ba.