Nekada je bio strastveni navijač, a danas je franjevac koji se ne boji iznijeti svoj stav: Fra Ivo iskreno o pozivu, mladima i suvremenim tehnologijama

Kada je kao mladić s juga Dalmacije stajao na sjevernoj tribini Poljuda i živio navijački život pun buke i strasti, nije mogao pretpostaviti da će ga život odvući u potpunom drugom smjeru. Nije ni slutio kako će jednoga dana postati franjevac čije će propovijedi i riječi okupljati veliki broj vjernika. Fra Ivo Rastočić, rodom iz Metkovića prošao je put od buntovnog navijača i politički angažiranog mladića sve do franjevca koji danas djeluje u Imotskom kao župni vikar Župe sv. Frane. 

Njegova inspirativna priča nije samo priča o obraćenju nego o dubokoj promjeni, trenutku kada se u čovjeku prelome ključne životne poruke i kada čovjek osjeti da ga život usmjerava na potpuno drugačiji put. Upravo zato, fra Ivo danas kroz svoje propovijedi, pastoralni rad i javne istupe prenosi mladima poruke da se smisao života može pronaći kada istinski pogledaju u sebe i odluče slijediti put koji vodi prema zajedništvu, ljubavi i vjeri. Kroz srednju tehničku školu dokazivao se drugima, pisao kolumne, aktivno sudjelovao u političkom životu svoga Metkovića sve dok kao 28-godišnjak nije doživio potpuni preokret. A to se dogodilo na grobu bl. Ivana Merza u Zagrebu. 

-Živjeti jedan način života gdje se dokazivaš ljudima kroz utakmice, izlaske i aktivizam za mene je bilo normalno stanje. Sve do posjeta grobu bl. Ivana Merza u Zagrebu i tada se sve okrenulo. Počeo sam se dokazivati Bogu, a to dokazivanje se razvijalo putem prihvaćanja poziva, prihvaćanja sebe i naravno prihvaćanja od obitelji. I tako je krenuo taj put, težak put ka redovništvu. Bog te jednostavno vodi i daje ti snagu da izdržiš te uspone, da se ustaneš poslije padova i da otreseš prašinu s koljena i kreneš naprijed. Ta Božja blizina koja te zahvati uz redovito odlaženje na misu, osobnu molitvu i aktivizam za Boga, upravo ta blizina ti daje snage ostvariti se u svom pozivu., priča nam fra Ivo.

Ne libi se tako ni reći svoje mišljenje već hrabro iznosi svoj stav i progovara o društvenim aktualnostima. Jedna od njegovih posljednjih poruka o ‘hipodromskoj Hrvatskoj’ izazvala je brojne komentare na društvenim mrežama, a fra Ivo je s njom želio poslati poruku o mladima koji vape za istinom. Fra Ivo na takav način ne djeluje samo kao pastir župe, već kao glas novog naraštaja. 

– Ne volim ulaziti u glazbeni ukus bilo koga. Ali uvijek ću naglašavati da se sluša ono što vas izgrađuje. Thompsonove pjesme, ako pogledamo tekstove, izgrađuju nove generacije koje su utemeljena na Bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju, odlučno tvrdi fra Ivo. 

Sada djelujete kao župni vikar u Imotskom. Što vam to poslanje znači i koji su najveći izazovi s kojima se susrećete u radu s vjernicima, posebno s mladima?

-Svaki poziv nosi određenu težinu, ali i odgovornost i obvezu. Poziv svećenika nosi sve to sa sobom, no upravo dokazivanje Bogu i pouzdanje u Boga daju nam snage da sve te obveze i odgovornosti odradimo kako treba na dobrobit župe i župljanja. To je možda najveći izazov za poziv svećenika uskladiti svoje obveze za druge i preuzeti u određenim trenutcima odgovornost koja ti se povjerava.

U Imotskom tako fra Ivo svakog trećeg petka u mjesecu organizira tribine za mlade u kojima dovodi različite goste koji progovaraju o aktualnim temama. Uz to, djeluje kroz Framu i OFS, karizmatsku i molitvenu zajednicu, kroz ‘Imotsku muku’ i prisutnost naroda na misama, posebno u podijeli sakramenata pokore-ispovijedi. 

Većinu svoga rada usmjerava na mlade, a dodaje kako mladi nose veliku energiju i snagu. Kaže kako su crkve pune mladih ljudi što ga izuzetno ispunjava jer je siguran kako u crkvi pronalaze ‘jednu sigurnost, jedno sidro nade, kutak utjehe i tišine’.

– Velika većina mladih ljudi dolazi u crkvu naći Krista, živoga Krista i pronalazi ga. Ovdje veliku ulogu igra i autentičnost crkve, utemeljenost u otajstvu i upravo preko ove dvije odrednice mladi dolaze u crkvu. Valja nam ovdje sada postaviti pitanje šta kad izađu iz crkve, kako svjedoče tu autentičnost i nadu?!? Tu veliku ulogu igra zrelost, a mladi ljudi su zreli za svoje godine i svoje vrijeme u kojem žive i što prije otkriju zrelost otkrit će i perspektivu u životu. Upravo energija zrelosti, duhovne zrelosti ostavit će mladoga čovjeka u autentičnosti vjere. Svjedočanstvo nade i ljubavi treba biti pokretač života mladih, a vjera je svjetionik koji ih vodi prema dobru. Autentičnost i zrelost su nam toliko potrebne danas!

Domoljublje je tema koja vas također zanima. Kako pronaći ravnotežu između autentične ljubavi prema domovini i opasnosti od isključivosti ili pretjeranog nacionalizma?

-Za mene, pune crkve mladih ljudi, puni hipodromi, znakovi su kako je ovo vrijeme buđenja domoljublja. Kroz ove događaje i u ovom vremenu domoljublje je slamka spasa za stvoriti novu perspektivu u domovini. Istinsko domoljublje u nam otkriva koliko je svaki život dragocjen i koliko je vrijedan svaki trenutak poklonjen domovini. Tako sva ljepota domoljublja, sva radost onoga trenutka kada ugradimo svoj mali dio, trunak, u povijest naše domovine tada smo zdravi domoljubi. Ta ljepota i radost, vjerujući i nadajući se da smo svojim skromnim doprinosom i žrtvom nekome otvorili oči i uputili mu pogled prema istini zaista je veličanstven.

Mladi danas velik dio života provode na društvenim mrežama. Koje biste im savjete dali kako bi očuvali zdrav odnos s tehnologijom, a da pritom ne izgube stvarne odnose i duhovnu dimenziju?

–Tehnologija je osmišljena zbog neke svrhe, a njezina svrha je poboljšanje života, lakša komunikacija i učinkovitosti rada. Ovdje moramo shvatiti kako nije problem u samoj tehnologiji i društvenim mrežama nego i u čovjeku. Mišljenja sam kako trebamo prihvatiti sve šta nam treba za napredak komunikacije i olakšanje rada i uz to prihvaćanje svi bismo se ponaosob trebali malo resetirati i vratiti na početne postavke, komunikaciji oči u oči, razgovoru. Trebamo početi raditi na sebi uz pomoć tehnologija i društvenih mreža. 

Vi se ne bojite javno iznijeti stav, pa i na društvenim mrežama. Kako gradite dijalog s onima koji se s vama ne slažu i imate li svoje “pravilo” za ulazak u raspravu?

– Tri sita koje je odavno zapisao filozof Sokrat: Je li to istinito, dobro i korisno. Toga se držim kod rasprava.

Za kraj, kada biste mladoj osobi danas mogli ostaviti samo tri rečenice kao životnu poruku, što bi one glasile?

– Budite autentični!  Budite hrabri! Budite zreli za svoje godine!, zaključio je fra Ivo. 

Objava Nekada je bio strastveni navijač, a danas je franjevac koji se ne boji iznijeti svoj stav: Fra Ivo iskreno o pozivu, mladima i suvremenim tehnologijama pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.