16 DANA AKTIVIZMA PROTIV RODNO ZASNOVANOG NASILJA: Borba protiv ranih brakova i nasilja nad ženama je odgovornost svih nas
BiH ima puno razloga da se temom rodno zasnovanog nasilja bavi svakodnevno, uporno, marljivo. Femicidi, užasna ubojstva, nasilja nad ženama kojima svjedočimo, neravnopravnost žena od radnog mjesta do socijalnog statusa, rani i prisilni brakovi, kao oblik rodno zasnovanog nasilja. Previše tema za premalu zemlju u kojoj žive sjajne, uspješne, talentirane žene
Piše: S. KURT
Danas počinje i do 10. decembra trajat će međunarodna kampanja 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja.
U svijetu je 25. novembar proglašen Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama i čini se kao nikada ranije potrebno je osuditi sve oblike rodnog zasnovanog nasilja, od nasilja u porodici, silovanja, seksualnog uznemiravanja, do nasilja počinjenog od strane države, uključujući i torturu i zlostavljanje žena političkih zatvorenica jer predstavljaju kršenje ljudskih prava.
Cilj kampanja „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ treba da naglasi okvir ljudskih prava i koristi ga kako bi osigurala da svi akteri (državni ili oni koji to nisu) pokažu odgovornost za nasilje nad ženama.
A na to nas tjeraju poražavajući podaci, prema kojima svaka peta žena tokom svog života barem jednom bude žrtva fizičkog nasilja, a svaka deseta žena bude žrtva seksualnog nasilja.
Patrijarhalne norme i “porodična čast”
Bosna i Hercegovina ima puno razloga da se temom rodno zasnovanog nasilja bavi svakodnevno, uporno, marljivo. Femicidi, užasna ubojstva, nasilja nad ženama kojima svjedočimo, neravnopravnost žena od radnog mjesta do socijalnog statusa, rani i prisilni brakovi, kao oblik rodno zasnovanog nasilja. Previše tema za premalu zemlju u kojoj žive sjajne, uspješne, talentirane žene.
Ali i one kojima život nije dao previše šanse. Umjesto djetinjstva, škole, karijere nasilno su udate, postale supruge, majke, pa se jedan oblik nasilja pretvorio u drugi, drugi u treći…
Rani i prisilni brakovi predstavljaju oblik rodno zasnovanog nasilja, prije svega jer uključuju ograničavanje prava djeteta i žene na slobodu izbora, obrazovanje i dostojanstven život.
Takvi brakovi uglavnom nisu rezultat ni ljubavi ni slobodne volje, već društvenih pritisaka, siromaštva, patrijarhalnih normi ili „porodične časti“.
Statistika, koja na žalost, u ovom slučaju nije precizna („jer to su privatne stvari) navodi da su, u većini slučajeva, žrtve djevojčice između 13 i 17 godina. Njihovi životni partneri uglavnom su mnogo stariji muškarci.
Nezamislive sudbine
Sudbine djevojčica gotovo su nezamislive – poput onoga kada je 12-godišnja djevojčica prodata za ‘golfa dvojku ili za 1.500 KM.
Predsjednica Udruženja Žena Romkinja „Bolja budućnost“ Indira Bajramović pamti i slučajeve kad je majka prodala kćerku za ovcu, otac za litar rakije.
– Katastrofa je šta se dešava! Neki slučajevi nisu ni procesuirani jer većina sudija i tužilaca pa čak i advokat kaže da je to običajno pravo Roma. Onda šta je s neromima – često navodi Bajramović.
A za djevojčicu koja preko noći postaje žena, supruga, ubrzo i majka, brak nije radost nego gubitak slobode, prekida obrazovanja, mogućnosti da se zaposli. Tim djevojčicama oduzima se djetinjstvo.
A onda, kao da se scenarij preslikava – počinje fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko nasilje…I to ne samo u romskim, već sve češće i u neromskim zajednicama.
Zakoni su mrtvo slovo na papiru, jer ne dozvoljavaju sklapanje braka maloljetnim osobama mlađim ispod 16 godina. No, činjenica je da većina maloljetničkih brakova nije formalizirana što djevojčicama oduzima mogućnost pravne zaštite, prijave nasilja ili pristupa imovinskim ili socijalnim pravima.
Mjesto pod suncem mogu naći u Centrima za socijalni rad, nevladinim organizacijama, ponekad, ali ne i uvijek u policiji, kod tužilaštava.
Prioritet je zaštita djece
U okviru projekta “Pravo na budućnost”, koji financira Evropska unija u Bosni i Hercegovini, a realizira CARE International Balkans s Udruženjem žena Romkinja “Bolja budućnost” iz Tuzle i Fondacijom “Krila nade” iz Sarajeva uz podršku Action Deutschland Hilfa, u fokusu su upravo ovi problemi.
Apsolutni prioritet je zaštita djece, poštivanje ljudskih prava, ističe direktorica Care International Balkan Sumka Bučan.
Ona dodaje da djeca i mladi moraju biti u školi, a ne u braku i da im se to treba omogućiti. Zato je fokus na preveniranju ranih brakova, preveniranju nasilja, nastojanjima da mladi ostanu u obrazovanju, da imaju temelje za drugačiju budućnost.
Bučan ističe da maloljetnički brakovi nisu samo problem onih koji u njih stupaju.
– Oni se odražavaju i na njihova pokoljenja. To je transgeneracijski problem, s kojim se suočava i koji pogađa cijelu zajednicu – ističe Bučan.
I upravo tu dolazimo da važne karike u lancu – zajednice, roditelja, prijatelja, rodbine, nastavnog kadra s kojima treba intenzivno raditi na osvještavanju štetnosti ranih brakova.
Digitalno nasilje
Posla ima i za jačanje uloge škola, cijelog društva u ekonomskom osnaživanju žena, prilika za obrazovanje.
I zato su nam potrebne promjene, zajednička akcija države, obrazovnog sistema, civilnog društva i zajednica.
Naša je moralne (o pravnoj da i ne govorimo) obaveza da svakoj djevojčici omogućimo pravo na djetinjstvo, obrazovanje, izbor. Naša je obaveza da se čuje glas samih djevojčica.
A djevojčice i žene u našim društvima trpe mnogo. U novije vrijeme, s dolaskom novih tehnologija i digitalno nasilje, o kojem premalo govorimo.
Upravo je to i tema ovogodišnje Kampanje 16 dana aktivizma – ona je podsjetnik da je digitalna sigurnost ključna za rodnu ravnopravnost.
Možda i nismo svjesni kako se digitalni alati sve češće koristeza praćenje, uznemiravanje i zlostavljanje žena i djevojčica.
Nema podataka, jer je i to dio traljave statistike kod nas, koliko žena je bilo žrtva digitalnog nasilja – bilo da je riječ o zloupotrebi slika, online prijetnjama, uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja, govora mržnje, doxxinga (objavljivanja privatnih podataka), uhođenja, vrbovanja, prozivanja i djelovanja mizogine online zajednice.
I to ne samo u virtualnom svijetu. Jer iz online svijeta nasilje se često preliva i u stvarni život, a posljedice mogu biti dugotrajne i ostaviti trajnu štetu žrtvama.
Digitalno nasilje nije lako zaustaviti, ponajprije zbog slabe regulacije ovog sektora, nedostatka odgovornosti, normalizacije nasilja, anonimnosti počinitelja… ali i nepoštivanja Konvencija ili Rezolucija UN, koje se odnose na ovu temu, a ratificirane su i kod nas.
Poziv vlastima
Naš zadatak ostaje da pozivamo vlasti da donesu i provode zakone koji kriminalizuju digitalno nasilje, štite lične podatke i jačaju odgovornost tehnološkog sektora, da tražimo da tehnološke kompanije osiguraju sigurnost platformi, uklone štetan sadržaj, primjenjuju kodekse ponašanja i objavljuju transparentne izvještaje, da ohrabrujemo žrtve da progovore. Zadatak svih nas je da budemo podrška žrtvama i preveniramo digitalno nasilje.
A pravo vrijeme upravo je sada, možda baš i da počnemo sa 16 dana aktivizma tokom kojih ćemo obilježiti i 1. decembar – Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, 3. decembar – Međunarodni dan osoba sa invaliditetima, 6. decembar – Godišnjica Montrealskog masakra, te završiti 10. decembra, kada obilježavamo – Međunarodni dan ljudskih prava.
Datum je to kad moramo pokazati da ljudska prava nisu samo teorija niti aspiracija. Dan je to kad moramo pokazati da ženska prava nisu nedostižan cilj. Samo moramo znati kuda idemo. I ko nam je podrška na tom putu.
The post 16 DANA AKTIVIZMA PROTIV RODNO ZASNOVANOG NASILJA: Borba protiv ranih brakova i nasilja nad ženama je odgovornost svih nas appeared first on Interview.ba.