Većina današnjih automobila ima pogon na prednjim kotačima, dok popularnost pogona na svim kotačima raste iz dana u dan. Stražnji pogon tradicionalno se veže uz sportske, premium ili luksuzne četverokotače.
Njihove performanse se razlikuju jer svaka vrsta dolazi sa svojim karakteristikama vezanima uz upravljanje, iako upravljanje ovisi i o drugim čimbenicima. Jedan od njih je i položaj motora, koji značajno utječe na raspodjelu mase, što ima vrlo važnu ulogu, osobito pri sportskoj vožnji i vožnji u teškim vremenskim uvjetima.
Prednji pogon, poznat pod oznakom „FWD“ (Front wheel drive), podrazumijeva prijenos snage motora na prednje kotače. Ovaj sustav pojavio se 1900-ih godina u različitim prototipskim oblicima i potječe iz Francuske, piše BIHAMK.
Danas je to najčešći oblik pogona. Karakterizira ga dobro ponašanje na skliskim površinama te osigurava više prostora u kabini u odnosu na vozila sa stražnjim pogonom.
Neke od prednosti prednjeg pogona su manja masa vozila, veći dio mase koncentriran je na prednjoj osovini, što osigurava dobar balans i prianjanje te pomaže pri kočenju. Trakcija na stražnjim kotačima znatno je bolja kada oni ne prenose snagu na podlogu.
Karakteristike upravljanja su predvidive i manje agresivne u odnosu na ostale vrste pogona. To znači da je prednji pogon najbolji izbor za „početnike“ i oprezne vozače. Nedostatak prednjeg pogona je što prednji kotači obavljaju veći dio posla: zaduženi su za upravljanje, veći dio kočenja i prijenos snage na cestu.
Prednji kotači mogu prenijeti ograničen broj konjskih snaga pri brzom prolasku kroz zavoj prije nego što postanu neupotrebljivi za tu radnju. Kada je dotok snage prevelik, prednji kotači znatno gube prianjanje, što stvara dojam kao da se vozi po ledu, a ne po suhom asfaltu.
Stražnji pogon, poznat pod oznakom „RWD“ (Rear wheel drive), najstariji je tip pogona. Kod ove vrste pogona snaga motora se putem transmisije prenosi na stražnju osovinu vozila. Može ga se opisati kao najomiljeniji među automobilskim tradicionalistima.
Njegovi počeci sežu u vrijeme samih početaka automobila, jer je prvo vozilo sa stražnjim pogonom postojalo još 1880-ih godina. Prednosti stražnjeg pogona su precizno upravljanje, ponajprije zato što prednji kotači ne služe za prijenos snage pa ne gube prianjanje.
Manja masa prednjeg dijela vozila, u kombinaciji s izostankom pogonske sile na prednjim kotačima, praktično neutralizira rizik od podupravljanja. Također, riječ je o intuitivnoj postavci koja olakšava „izvlačenje“ iz problema jer se prijenos težine odvija duž linije pogonskog sustava – od sprijeda prema straga. Nedostaci su lošije prianjanje na skliskoj podlozi zbog manje mase na pogonskim kotačima.
Poznata je priča da su vozači Mercedesa u prtljažnik stavljali vreće pijeska kako bi poboljšali trakciju, iako je kod modernih vozila taj problem djelomično riješen sustavima elektroničke kontrole stabilnosti. Ako automobil sa stražnjim pogonom ima osovinu bez neovisnog ovjesa, upravljanje može biti grubo i neugodno.
Integralni pogon – AWD/4WD – ova vrsta pogona osigurava najbolje prianjanje. Oznaka „4WD“ obično se odnosi na sustav koji se koristi na terencima i kamionima te se može uzeti kao opći pojam koji uključuje i „AWD“ (All wheel drive).
Pogon na sva četiri kotača najprije se koristio na radnim vozilima, kamionima i terenski orijentiranim SUV modelima. Ipak, razvojem „AWD“ pogona, koji se značajno razlikuje od onoga u radnim vozilima, raspodjela pogonske sile na sve kotače postala je pristupačnija i kod konvencionalnih putničkih automobila. Treba naglasiti da postoji razlika između „4WD“ (4×4) i „AWD“ pogona. „4WD“ (4×4) pogon karakterizira dvostupanjski razvodni reduktor.
Većina „4WD“ modela ima tendenciju funkcionirati u režimu stražnjeg pogona dok nema potrebe za aktiviranjem pogona na sva četiri kotača. Za razliku od „AWD“ sustava, koji se najčešće aktivira automatski, ovaj obično aktivira vozač, što znači da je potrebno uključiti funkciju preko dodatne ručice ili tipke.
„AWD“ se često miješa s „4×4“. Iako oba sustava uključuju pogon na sve kotače, postoje razlike. Općenito, „AWD“ funkcionira kao stražnji ili prednji pogon (u većini slučajeva kao prednji), ali radi sprječavanja proklizavanja i gubitka trakcije automatski uključuje sve kotače uz pomoć središnjeg diferencijala. Neki „AWD“ sustavi stalno dijele pogon na obje osovine u omjeru 50:50%.
Prednosti pogona na sve kotače su u tome što je prianjanje automobila s integralnim pogonom superiorno. Zato terenci obavezno dolaze s ovim pogonskim sustavom. Uz to, sportski primjerci mogu se pohvaliti boljim ubrzanjem.
Ovaj pogon je i najsvestraniji, pa ne čudi što je popularan među off-road avanturistima. Vremenske prilike ne predstavljaju problem, jedini uvjet je da automobil ima odgovarajuće gume. Nedostaci su to što bolje prianjanje na skliskim cestama može uliti više samopouzdanja vozaču pri kočenju i skretanju, što lako može rezultirati nezgodom.
Ekonomičnost je lošija u odnosu na stražnji ili prednji pogon. Također, vozila su teža i imaju više dijelova, što znači veću masu. Veći broj komponenti donosi i veću mogućnost kvara. Još je veći problem to što ne postoji standardizirani integralni pogon, pa se komponente ne mogu dijeliti u istoj mjeri kao, primjerice, kod stražnjeg pogona.
(www.jabuka.tv | Foto: Unsplash)
The post Prednji, stražnji ili pogon na sve kotače? Evo koji je najbolji za vaše potrebe first appeared on Jabuka.tv.
