U Županiji Zapadnohercegovačkoj (ŽZH) stotinjak asistenata u nastavi ove školske godine pruža ključnu podršku učenicima s teškoćama u razvoju, no unatoč njihovoj nezamjenjivoj ulozi, ovi visokoobrazovani djelatnici izražavaju duboko nezadovoljstvo svojim radnim statusom. Glavni problemi uključuju nesigurnost zaposlenja, niske plaće i nepovoljan obračun radnog staža, što dovodi do čestih izmjena osoblja i ugrožava kontinuitet podrške djeci.
Asistenti zahtijevaju prijavu na osmosatno radno vrijeme, po uzoru na susjedne županije, što bi im povećalo primanja i osiguralo adekvatan radni staž. Trenutačno, njihove plaće u razrednoj nastavi iznose oko 750 maraka, a za cijelu školsku godinu ostvare tek oko pet mjeseci radnog staža. To ih svako ljeto prisiljava na prijavu Zavodu za zapošljavanje, a pravo na novčanu naknadu ostvaruju tek svaku drugu godinu.
Njihova uloga je neprocjenjiva za djecu s različitim razvojnim teškoćama, jer svaki učenik zahtijeva specifičan i prilagođen pristup. Asistenti s njima provode između četiri i šest sati dnevno, ovisno o individualnim potrebama djeteta, koje sežu od minimalne podrške do pomoći pri odlasku u toalet, hranjenju i odijevanju. Prije uvođenja asistenata, cjelokupan teret obrazovanja djece s poteškoćama padao je isključivo na obitelji, što je potvrđeno iskustvom Zdravke Hrkać, majke osmero djece, koja je bez podrške asistenata u prvom razredu više vremena provodila u školi nego kod kuće, brinući se za sigurnost i zbrinutost svog djeteta.
Česte izmjene asistenata, uzrokovane nemogućnošću stalnog zaposlenja, predstavljaju značajan problem. Kći Zdravke Hrkać, primjerice, promijenila je čak jedanaest asistenata. Svaka takva promjena iznova zahtijeva upoznavanje s djetetovim poteškoćama i ulazak u obiteljsku intimu, što kod djeteta izaziva nervozu i prekida uspostavljenu vezu. Roditelji, poput Zdravke Hrkać, ističu želju da dijete i asistent, nakon što se povežu, ostanu zajedno do kraja obrazovanja.
Unatoč postojanju kontakata s resornim ministarstvom, konkretnih prijedloga za rješavanje ovih problema još uvijek nema, a ministarstvo nije željelo komentirati situaciju. Iako roditelji i sami asistenti najbolje znaju koliko je ljubavi i strpljenja potrebno za ovaj posao, društvo često ne prepoznaje njihovu ulogu, zbog čega mnogi na kraju odustaju od ovog poziva tražeći bolje uvjete rada.
