Dok većina umirovljenika dane provodi u miru, Anton Cvitković iz Prova kraj Širokog Brijega svakodnevno brine o stadu od 500 ovaca i 120 koza. Iako prima mirovinu, odlučio je nastaviti s intenzivnim stočarstvom, poslom koji traje cijeli dan, svaki dan u godini.
„U polju ovo može čuvati jedan, ali nas ima više i mijenjamo se. Ovo je posao za cijeli dan, nije to osam sati pa kući“, kaže Anton, dodajući kako mu je u Hercegovini „bolje nego u Njemačkoj“. Unatoč napornom ritmu, šaljivo napominje da ima 60 godina, ali da je „još kao zec“.
Najzahtjevniji periodi su zima i proljeće, kada nema dovoljno paše, a stado zahtijeva stalnu brigu. Ovce se mogu janjiti i dva puta godišnje, ponekad i blizance, dok su trojke rijetke i zahtijevaju dodatnu pažnju i dohranu na bočicu. Oprez je nužan i zbog lutajućih pasa, koji često naprave veću štetu od vukova.
Kada je riječ o zaradi, cijena janjadi prošle godine iznosila je oko 25 konvertibilnih maraka, no tržište je nestabilno i procjene za ovu godinu još nisu sigurne. Ljeti stoka na ispaši boravi tri do četiri sata, dok je zimi vani gotovo cijeli dan.
Veliki problem predstavlja i nedostatak radne snage. Čobani su u Hercegovini sve rjeđi, pa dolaze iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, a njihova plaća za ovako veliko stado iznosi oko 2.500 KM. Najveći izazov, priznaje Anton, jest nemogućnost uzimanja slobodnog dana.
Tijekom snimanja reportaže zabilježen je i trenutak janjenja, pri čemu je Anton pokazao kako izgleda pomoć ovci u slučaju komplikacija. „Janje nakon pola sata već stoji na nogama, za dva sata ga više ne možeš stići“, govori iz dugogodišnjeg iskustva. Njegova priča svjedoči o životu ispunjenom radom i disciplinom, ali i načinu života koji u Hercegovini polako nestaje.
