Gost nove emisije Plenum na FTV-u bio je kardinal Vinko Puljić.
Puljić je govorio o stanju u državi, odnosu religije i politike, nedavnom skupu u Zagrebu na kojem je sudjelovao, trećem entitetu i drugim temama.
Puljić sliku o stanju sustava ne veže samo za Bosnu i Hercegovinu, nego za opću krizu suvremene demokracije, naglašavajući gubitak njezina temeljnog smisla:
Nije samo Bosna i Hercegovina problem, nego u cijelom svijetu demokracija se pomalo urušila. Nestalo je ono demokracije u kojoj je vrijednost čovjek, njegova prava, njegovo dostojanstvo. Nastao je problem jer se sve više nameće interes i koristoljublje.
U tom okviru jasno razdvaja uloge religije i politike:
Religija mora biti na čelu vjere i morala, na čelu dostojanstva i ljudskih prava. Međutim, kod politike interes je taj koji ravna. Tu se često puta ukrštamo, nekad se nađemo na zajedničkoj liniji, a nekad se sukobljavamo.
Daytonska Bosna i Hercegovina: “luđačka košulja”
Govoreći o samoj državi, Puljić pravi jasnu razliku između Bosne i Hercegovine kao povijesne cjeline i njezina dejtonskog uređenja:
Bosna i Hercegovina je jedna stvar, ali dejtonska država je nešto što je vrlo kompleksno i ona ne funkcionira. To smo rekli odmah poslije Daytona – da će teško funkcionirati, i to se pokazalo.
Slikovito opisuje stanje:
Obukli ste nam luđačku košulju i vi otišli, a mi unutra kako se snalazimo.
Iako priznaje da je Dayton zaustavio rat, naglašava njegov ključni nedostatak:
Zaustavio je rat, ali nije uspostavio pravedni mir u kojem svaki narod i svaki čovjek doživljava svoja prava i dostojanstvo.
Međunarodna zajednica i unutarnji odnosi
Puljić kritiku ne usmjerava samo na domaće aktere, nego i na međunarodni faktor:
Puno je kuhara – preslan ručak. U Bosni mnogi kroje. I međunarodna zajednica i lokalni političari. Oni imaju svoj stil i ne vode računa kako to ovdje stvarno stoji.
Ipak, rješenje vidi u unutarnjem uređenju koje mora jamčiti jednakost:
Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da svaki čovjek i svaki narod bude uvažen i vrednovan.
Skup u Zagrebu
Osvrćući se na svoje sudjelovanje na skupu u Zagrebu i reakcije koje su uslijedile, Puljić naglašava da nije bio upoznat sa svim političkim kontekstom organizatora:
Znao sam tko me zove, ali nisam znao sve druge koji stoje iza toga. Oni su skroz politički otišli, a ja nisam političar. Ja želim govoriti ono što je pod savješću – dostojanstvo čovjeka, ljudska prava i jednakopravnost naroda.
Na kritike odgovara prilično izravno:
Ja sam došao, održao svoj govor i otišao. Nisam sudjelovao u odlučivanju. Što su drugi kasnije govorili, ne znam. Ta hajka nije na njih nego na mene.
Bošnjačko-hrvatski odnosi i pitanje jednakopravnosti
Kroz više dijelova razgovora, Puljić se vraća na odnose između Bošnjaka i Hrvata, koje vidi kao ključne:
Najtužnije mi je stanje odnosa Bošnjaka i Hrvata. Nama valja zajedno živjeti i uvažavati jedni druge u jednakopravnosti.
U tom kontekstu posebno problematizira političko predstavljanje:
Kad jedan narod drugome bira predstavnika, to ne stvara dobru državu, nego nezadovoljstvo.
Naglašava da bez tog principa nema stabilnosti:
Tri konstitutivna naroda su kao tronožac. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakopravnosti nema mira.
Treći entitet kao “alternativa”
Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ne zauzima izravan politički stav, ali ga vidi kao posljedicu neuspjeha postojećeg sustava:
Ja sam samo rekao da je to alternativa. Ako se ne može stvoriti sustav u kojem svaki narod bira svog predstavnika, onda se traži drugi modus.
Istodobno ostaje dosljedan ranijem stavu:
I dalje sam protiv da se etničko čišćenje ozakoni. Ali ako ne ide ovo, onda ljudi traže ono što je moguće.
“Tajni planovi” bh. politike
Puljić je otkrio “tajne planove” u razgovorima s političarima, o kojima odbija govoriti:
Došao sam do tih planova i smučilo mi se sve. Ali o tome neću pričati.
Ipak otkriva minimum:
To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od tri strane ima svoje planove.
Odlučno je odbio otkriti o čemu se točno radi.
Ako bude trebalo, reći ću. Sad neću.
Granice, država i čovjek
Jedna od njegovih ključnih poruka, koju ponavlja još od rata, ostaje ista:
Granice crtajte kako god hoćete, ali nemojte čovjeka precrtati.
I danas inzistira:
Sačuvajte čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjere i građansku slobodu.
Jabuka.tv
