Nakon uspješne svjetovne karijere, uključujući nastup na Eurosongu, pjevačica Albina Grčić donijela je odluku da se u potpunosti posveti duhovnoj glazbi, što će obilježiti i njezini nadolazeći nastupi na manifestaciji Progledaj srcem u zagrebačkoj Areni. Ova značajna prekretnica u njezinu životu rezultat je dubokog duhovnog obraćenja, čudesnog oporavka od bolesti koja joj je priječila majčinstvo te ključne ispovijedi u Međugorju koja joj je, kako kaže, promijenila život.
Grčić je otkrila da je njezina transformacija započela osobnim čudom. U 21. godini života suočila se s dijagnozom koja je upućivala na moguću neplodnost, što je za nju, s obzirom na veliku želju za majčinstvom, bio težak udarac. Odlučna u namjeri da se situacija promijeni, svake je večeri molila tri Zdravomarije. Godinu dana kasnije, ponovni pregled pokazao je značajno poboljšanje parametara, što je iznenadilo i njezina liječnika. Medicinski neobjašnjiv oporavak nije ga, kako je sam priznao, vidio u svojoj karijeri, no Grčić je bila uvjerena da je riječ o Božjoj intervenciji, premda je to iskustvo u tom trenutku nije potaknulo na dublje uranjanje u vjeru.
Iako je od malih nogu odgajana u vjeri, uz roditelje koji su joj usadili prave vrijednosti, Grčić priznaje da je njezin odnos s Bogom bio pasivan. Mislila je da će ispunjenje pronaći u svjetovnoj karijeri, kroz pjevanje, glazbu i pozornicu, što ju je, priznaje, na neki način i ispunjavalo. Razdoblje od The Voicea do Eurosonga opisuje kao pozitivno iskustvo, prožeto rasterećenošću i razigranošću. Međutim, s vremenom je shvatila da to nije ispunjenje koje traži. Počela je primjećivati kako je njezin izgled postao važniji od glazbe, te je pristajala na kompromise, poput odabira kostima za Eurosong u kojem se nije osjećala ugodno. Osjećaj besmisla u onome što radi jačao je, a prazninu nije mogla ispuniti ni sigurnost doma.
Prekretnica se počela nazirati kada ju je član pratećeg benda pozvao na klanjanje u župu Presvetog Srca Isusova u Splitu. Ondje je, simbolično, zapjevala pjesmu “Kad sve utihne i glazba prestane, tebi dolazim…”, doživjevši snažno emotivno iskustvo koje ju je dirnulo do suza i potaknulo želju za mirom i radošću koju je vidjela kod okupljenih vjernika. Ubrzo se pridružila zboru Veritas Aeterna, čiji je voditelj bio oprezan zbog njezine tadašnje svjetovne orijentacije. Međutim, Grčić je sudjelovanje shvatila ozbiljno, te je kroz probe, susrete i duhovne obnove počela shvaćati da se mora dublje saživjeti s vjerom, što je produbilo njezinu čežnju.
Konačno ispunjenje dogodilo se na hodočašću u Međugorju. Dvije godine ranije, tijekom prve posjete, nakon ispovijedi je napustila ispovjedaonicu ljutita zbog, kako je tada smatrala, nepotrebno stroge opaske svećenika. Na drugom hodočašću, putujući s molitvenom zajednicom, ponovno se našla pred istim svećenikom. Na kraju ispovijedi, dok je svećenik molio s rukama položenim na nju, Grčić je doživjela neopisivo iskustvo: osjetila je kako joj nešto poput tenzije i napetosti prolazi kroz tijelo i napušta je, nakon čega je počela nekontrolirano plakati. U tom je trenutku, kaže, spoznala da ju je Isus dotaknuo, oslobodio grijeha i ispunio milošću, što ju je potaknulo na odluku za život u čistoći.
Nakon tog iskustva uslijedilo je tjedan dana intenzivnog duhovnog istraživanja, čitanja Biblije i vjerskih portala. Okolina je primijetila njezinu promjenu: ljudi su joj govorili da “zrači”, a ona se osjećala radosno, ispunjeno i zadovoljno. Njezino ponašanje se promijenilo, prestala ju je privlačiti dotadašnja glazba i izlasci, a riješila se i dijela odjeće. Postala je svjesna da ne može sjediti na dvije stolice te da njezina svjetovna glazbena karijera nije u skladu s novim načinom života. U tom razdoblju počele su pristizati iznimno atraktivne svjetovne ponude, koje je, prepoznavši ih kao kušnje, odlučno odbila. Vjeruje da je imala zaštitu i da je to bio Božji plan, čemu su pridonijele i molitve brojnih ljudi, uključujući njezina brata i kumu. Albina Grčić naglašava da je obraćenje proces i da se i dalje bori s lošim navikama, no pronašla je mir i utočište, upoznavši Božju sliku o sebi koju je, kako kaže, prigrlila.
