Hercegovina – jednostavan je i logičan naziv izložbe koja će u utorak 26. svibnja u 19 sati biti otvorena u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru u sklopu Mostarskoga proljeća 2026. – XXVIII. Dana Matice hrvatske.
Riječ je o likovnome ciklusu, odnosno odabranim umjetninama iz fundusa Galerije kraljice Katarine, koja su stvarale generacije hercegovačkih likovnih veličina – od Karla Affana de Rivere, Lazara Drljače i Marina Topića, preko fotografa Ćirila Ćire Raiča, do Krešimira Ledića i drugih. Voditelj izložbenoga programa Galerije je Dalibor Nikolić.
– Fundus Galerije Katarina i negdašnje Galerije Aluminij depozitom su nestvarne likovne priče koju su stvarale generacije hercegovačkih likovnih veličina. Kako mrtvih tako i živih.
Svake godine za Mostarsko proljeće – Dane Matice hrvatske s radošću zavirimo u trezor kulturnog blaga i tematski biramo cikluse. Ove godine jednostavno smo ga nazvali – HERCEGOVINA. Zašto? Jer smo htjeli naglasiti zavičajnost umjetnika koje ćemo predstaviti na ovoj izložbi; neki od njih slikali su motive vrlo blizu svoga mjesta rođenja ili boravišta.
Uključivo s Karlom Affanom de Riverom koji je, premda doselio iz drugih svjetova, oslikao Hercegovinu kao da su ga ovaj kamen, voda i bura baš ovdje porodili!
Tu su i Mirko Kujačić, Mišel Stojanović, Milivoj Uzelac, Meho Sefić, Ernesto Markota… Dakle, dio naraštajnog slijeda koji je hercegovačku likovnu umjetnost uzdigao u visine dostojne puno većih prostranstava i kultura.
Dakako, i druge zemlje i regije jednako su zavičajne, ali Hercegovina – naš je zavičaj, te nas, razumski, zanima sve što se dalo i još dade, vezati uz njezino ime i njezine posebnosti i sve one ljudske aktivnosti kojima su emotivno ovječene njezine dragosti… Došli su i dolaze novi umjetnici koji ne dopuštaju prekidanje ovog jedinstvenog slijeda. A mi ćemo ga pratiti i vama ga predstavljati svake godine. Ova kolekcija jedinstvena je povijest i moramo je čuvati jer inače ne bi ni bila povijest – napisao je, među ostalim, urednik izložbe Dragan Marijanović.
Istaknuo je i kako su slikari Hercegovine kroz prošlo stoljeće, a nastavljaju i kroz ovo, ostavljali i ostavljaju svoje emotivne zavičajne pečate grudi koja ih je autorski usmjerila.
– I premda su njihovi tematski aspekti raznovrsni i ispričani raznim tehnikama i formama – od gotovo narativnih do duševnih pa i religijskih – svi oni u nekoj fazi svojega stvaranja nastojali su se radovima i zavičajno identificirati – dodao je Marijanović naglašavajući kako će dio tih autoidentifikacija biti i predstavljen mostarskoj publici.
– One su poput metaforičnoga i prvog otvaranja očiju po dolasku na svijet jer to i jesu oni prizori – pejzaži, predjeli, kuće ili mostovi pa i sama božanstva, koje će umjetnici kroz vrijeme odrastanja i autorskog dozrijevanja podijeliti s očima koje će gledati i deskripcijski doživljavati, kao da žele kazati: „To što vidiš – jesam ja!“
Kako se pejzaži s vremenom mijenjaju i postaju posljedicom destrukcije, ne samo vremenske već i moralne korozije, ovi slikani prizori sve više dobivaju na artefaktnom značaju. Jer mnoge je od njih prekrila šikara, stare kuće trunu, nestaju drvoredi, vode su zauzdane i vidici zarobljeni solarnim ili vjetroelektranama, zarasli su putovi do pozicija na kojima su umjetnici postavljali štafelaje i kolorizirali, a neki i fotografski radili ova svoja zavičajna upamćenja.
Sve ovo što vidimo unutar ovih okvira mora nas uputiti na upit: jesmo li i sami dio uporne egzekucije vlastitih zavičaja? – zaključuje Marijanović.
Izložba, koju Mostarsko proljeće organizira u suradnji s Galerijom kraljice Katarine Kosače, moći će se pogledati do 8. lipnja.
PR Mostarskog proljeća – Dana Matice hrvatske
Fotografija: MH Mostar
