Josip Slišković (1902. – 1984.), rodom iz Širokog Brijega, ostavio je neizbrisiv trag kao jedan od pionira radija u Austriji, a povjesničari tehnike danas ga ubrajaju među ključne osobe u razvoju radija, televizije i tranzistorske tehnologije u toj zemlji tijekom 20. stoljeća. Njegovo najznačajnije postignuće bilo je prvo javno predstavljanje tranzistorskog radija u Austriji 1949. godine, čime je stekao široko priznanje i reputaciju inovatora.
Slišković se prisjećao svog djetinjstva i školovanja u Širokom Brijegu, gdje je stanovao u Penavića kući, tadašnjoj poštanskoj ispostavi osnovanoj 1. ožujka 1911. kao pomoćna pošta matične pošte Mostar. Njegov profesionalni put započeo je 1921. godine kada je otišao na studij u Beč, gdje je razvijao svoju strast prema radiotehnici i postavio temelje za izvanrednu karijeru koja će ga pozicionirati među najznačajnije stručnjake svog vremena.
Tijekom svoje karijere, Slišković je nizao brojna postignuća koja su oblikovala razvoj radiotehnike. Među njima se ističu izrada prvog austrijskog 10-cijevnog superheterodinskog prijamnika 1924./25. godine, razvoj minijaturiziranih radijskih sklopova već 1926., te konstrukcija prvog eksperimentalnog televizijskog sustava u Austriji 1929., predstavljenog na Bečkom sajmu 1930. godine. Također je zaslužan za izradu jednog od prvih europskih prijenosnih radija, poznatog kao „Weekend 5”, te je desetljećima prije masovne primjene promicao tiskanih elektroničkih sklopova i tranzistorske tehnologije.
Njegov djed, također Josip Slišković, rođen je u Širokom Brijegu, odakle se preselio u Busovaču. Tamo se rodio njegov sin Jakov Slišković (1873. – 1927.), otac našeg pionira, koji je bio učitelj. Jakov Slišković oženio se Mudroslavom (Prudencijom) s otoka Hvara, a službovao je u brojnim mjestima poput Čapljine, Ravnog, Jajca, Janjeva, Sarajeva, Čerina, Grabove Drage i Širokog Brijega, predajući jezik i glazbu.
Zahvaljujući naporima nećaka Frane Sliškovića i Gorana Rajiča iz Tehničkog muzeja „Nikola Tesla” u Zagrebu, stvaralaštvo Josipa Sliškovića otrgnuto je zaboravu i ponovno predstavljeno javnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dio informacija o njegovom životu i radu temelji se i na tonskom zapisu iz radijske emisije “Autoportret Josip Slišković” s ORF Radio Österreich 1, emitirane 17. travnja 1982., čiji se arhiv čuva u Österreichische Mediathek u Beču.
