Suđenje za ratni zločin u Muzičkoj školi u Zenici nastavljeno je danas pred Sudom Bosne i Hercegovine u Sarajevu, gdje su saslušani svjedoci koji su opisali brutalna premlaćivanja, psihičko zlostavljanje i neljudske uvjete zatočenja tijekom sukoba između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Bosne i Hercegovine 1993. godine. Optuženi su Nesib Talić, Sabahudin Sarajlić, Našid Delalić i Jasmin Karalić, a terete se za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Zaštićeni svjedok, bivši pripadnik Vojne policije HVO-a, ispričao je kako je nakon predaje Armiji BiH 22. travnja 1993. godine odveden u Muzičku školu. Na ulazu su ga dočekali naoružani stražari koji su ga tukli drvenim i gumenim palicama sve do podruma, gdje su već bili smješteni drugi zatočenici. Svjedočio je o svakodnevnim ispitivanjima na katu, tijekom kojih su ga tukli bez obzira na odgovore, a jednom je udarcem tupim predmetom izgubio svijest. Prostorija od tridesetak četvornih metara imala je prozore prekrivene vrećama s pijeskom, drvene palete za ležanje i kantu za nuždu, a prvih nekoliko dana zatočenici nisu dobivali hranu ni vodu. Posebno je traumatičnim opisao trenutak kada su mu stražari naredili da palicom udara druge zatočenike, uključujući poznanike iz djetinjstva.
Vlatko Ivanković, također bivši pripadnik HVO-a, svjedočio je o zarobljavanju nakon što se vratio po svoj automobil. Odveden je u podrum Muzičke škole, gdje je već nakon nekoliko minuta doživio prvo premlaćivanje tijekom kojeg mu je pukla ključna kost. Tijekom ispitivanja, prijetili su mu smrću i natjerali ga da kopajući vlastiti grob iskopa šezdesetak centimetara zemlje, unatoč ozljedama. Uvjete u podrumu opisao je kao mjesto straha, poniženja i neizvjesnosti, gdje su zatočenici zbog straha izbjegavali tražiti dopuštenje za odlazak u toalet.
Svjedok Sulejman Bektaš, bivši pripadnik 7. muslimanske brigade i Vojne policije smještene u Muzičkoj školi, iznio je drugačiju sliku. Tvrdio je da je podrum služio kao zatvor za sve bez obzira na vjeru i naciju, ali da nije imao saznanja o zlostavljanjima. Prema njegovim riječima, pripadnici Vojne policije odnosili su se korektno prema zatvorenicima, koji su jeli istu hranu i koristili iste sanitarne prostorije kao i oni. Potvrdio je da je među zatočenicima prepoznao svog susjeda Antu Vrvila.
Nakon ročišta, ispred zgrade suda došlo je do kraćeg verbalnog sukoba između svjedoka Ivankovića i optuženog Talića. Ivanković je optuženom dobacio da su njegove tvrdnje o humanom postupanju prema zatočenicima „priče za malu djecu“, što je dodatno naglasilo duboke razlike između iskaza bivših zatočenika i svjedoka obrane.
