Republika Srpska se godišnje suočava s manjkom od oko 6.000 radnika, a među najtraženijim zanimanjima su zidari, armirači, tesari i rukovaoci građevinskim mašinama, potvrđuju podaci Zavoda za zapošljavanje RS i upozorenja poslodavaca. Iako se uvoz strane radne snage nameće kao jedno od rješenja, poslodavci upozoravaju da ga koče spora administracija i visoki troškovi – papiri za jednog stranog radnika čekaju se i do šest mjeseci, a država ih naplaćuje oko 1.000 KM.
Potpredsjednik Unije poslodavaca RS Saša Trivić za BL portal ističe da uzroke deficita treba tražiti prvenstveno u demografskim kretanjima i starenju stanovništva, a ne u odlasku ljudi iz zemlje. “Imate situaciju da oko 15.000 ljudi godišnje ode u mirovinu, a tek oko 9.000 dolazi iz škola. Znači, svake godine imate oko 6.000 manje ljudi na tržištu rada, a imate otvorena radna mjesta”, objašnjava Trivić. Prema njegovim riječima, deficit radne snage direktno ugrožava budžet i stabilnost privrede, zbog čega politika mora odlučiti hoće li se zapošljavati strana radna snaga ili će se smanjivati broj radnih mjesta i poreza. “Nemamo tu mnogo drugih opcija, osim ako se ne krene sa otpuštanjem viškova iz javnog sektora kako bi ti ljudi prešli u privatni sektor”, naglašava Trivić.
Kada je riječ o iskustvima sa radnicima iz inostranstva, Trivić navodi da su to uglavnom fizički radnici, da na terenu nema većih kulturoloških ni sigurnosnih problema te da nema trajnog naseljavanja. Najveći kočničar, tvrdi, ostaje birokracija – nedovoljni kapaciteti ambasada i ministarstava dovode do toga da dolazak radnika traje od četiri do šest mjeseci i košta oko 1.000 KM samo za papire koje uzima država.
Iz Gospodarske komore RS potvrđuju da je deficit radnika prisutan u gotovo svim granama, ali da pojedini sektori doslovno “gore”. “Situacija je trenutno najizraženija u građevinarstvu, gdje posebno nedostaju zidari, armirači, tesari, rukovaoci građevinskim mašinama, monteri, fasaderi i zavarivači. Pored građevinarstva, nedostatak radne snage veoma je izražen i u proizvodnim djelatnostima – metalskoj, prehrambenoj i tekstilnoj industriji”, navode iz Privredne komore. Iz Komore napominju i da je angažiranje stranih radnika skuplje zbog troškova dozvola, avionskih karata, smještaja i ishrane, ali da oni često rade pod intenzivnijim režimom. Kao veći izazov od kulturoloških razlika, na koje su radnici spremni prilagoditi se, ističu jezik – mnogi ne govore ni engleski, pa se poslodavci u praksi pomažu aplikacijama za prevođenje na telefonima. Poručuju i da uvoz radnika mora biti samo privremena mjera, a ne zamjena za zadržavanje domaćeg kadra.
Službena statistika Zavoda za zapošljavanje RS potkrepljuje tvrdnje s terena. Tijekom proteklih godina evidentiran je stalan i značajan rast broja izdatih radnih dozvola stranim državljanima, uglavnom u građevinskom sektoru, ugostiteljstvu i prerađivačkoj industriji. Prema podacima Zavoda, u prošloj godini izdata je ukupno 1.981 radna dozvola, od kojih 1.484 nove i 497 produženih, što je u okviru utvrđene kvote za 2025. godinu. Kvota radnih dozvola u ovoj godini iznosi čak 3.000, i to 1.200 novih i 800 produženih, a kako kažu iz Zavoda, za novoizdane dozvole kvota je već popunjena. Prema zemlji porijekla, najviše izdatih radnih dozvola odnosi se na radnike iz Bangladeša, Nepala, Indije, Srbije i Kine, prenosi Radiosarajevo.
