U Republici Srpskoj sve je raširenija praksa isplate značajnog dijela plaće „na ruke“, što dugoročno ugrožava radni staž, mirovinu i kreditnu sposobnost radnika. Primjer licenciranog računovođe iz Banje Luke, čija je stvarna plaća 3.000 KM, ali mu je za banku i službene svrhe priznato samo 1.100 KM, zorno pokazuje posljedice ovakvog aranžmana – uskraćen mu je stambeni kredit. Gotovo dvije trećine njegove plaće poslodavac mu isplaćuje u kuverti, prijavljujući ga na minimalac za zaposlene sa srednjom stručnom spremom.
Ovakvi slučajevi, kako ističu iz Saveza sindikata Republike Srpske, nisu rijetki, a radnici često nisu svjesni da pristajanjem na takve uvjete „sijeku granu na kojoj sjede“. Predsjednik Saveza sindikata RS-a, Goran Stanković, kategoričan je u stavu da je isplata dijela plaće na ruke nezakonita te da radnik na taj način sudjeluje u kršenju zakona i ugrožavanju vlastitih prava. On naglašava da ono što radnik i poslodavac „dogovore u četiri oka“, a nije navedeno u pisanom ugovoru o radu, ne postoji ni za banku, ni za sud, ni za javnog bilježnika, ni za fondove. U slučaju kršenja neformalnog dogovora, radnik ne može tražiti zaštitu ni od inspekcije ni sudskim putem.
To znači da, ako poslodavac odluči ne isplatiti dogovoreni dio “u kuverti”, radnik nema pravnog mehanizma za naplatu. Posljedice su još drastičnije u slučaju stečaja poduzeća, gdje se radnicima isplaćuju samo zaostali minimalci, dok novac isplaćivan na ruke propada, jer se ne može dokazati da ta dugovanja uopće postoje, kako je potvrdila jedna radnica iz dobojske regije. Osim toga, i novčana naknada za nezaposlene, koju primaju sa Zavoda za zapošljavanje, biva minimalna.
Stanković objašnjava da dio plaće koji se isplaćuje u kuvertama formalnopravno ne postoji i ne računa se nigdje: ni kao osnovica za rodiljni dopust, ni kod isplata tijekom bolovanja, ni pri ostvarivanju prava na mirovinu. Mladi obično ne razmišljaju o radnom stažu i mirovini, ali je jedan mladić, koji je radio na benzinskoj crpki, doživio šok kada je shvatio da mu je, unatoč godini udarničkog rada po osam, a nekad i dvanaest sati dnevno, priznato samo pola godine radnog staža jer je bio prijavljen na pola radnog vremena. To je jedna od metoda kojom nesavjesni poslodavci varaju radnike i izbjegavaju obveze.
Poslodavci često uvjeravaju radnike da je „svejedno što piše u ugovoru“ i da je važna samo plaća koju radnik dobije na kraju mjeseca. Takvo je iskustvo imala Banjolučanka koja radi u medijima, kojoj je prije 20 godina ponuđena plaća od 1.200 KM, ali je prijava bila na dvostruko manji iznos. Njezina direktorka joj je čak rekla: „Što si zapela za to, svejedno je na koliko si prijavljena“. Radnica je uzvratila: „Ako je svejedno, prijavite me na 5.000 KM“, čime je uspjela barem prepoloviti iznos koji joj se isplaćivao na ruke i povećati legalnu plaću.
Goran Stanković ističe da su ovakve situacije bile uobičajene i donekle razumljive prije 10 ili 20 godina, kada je posla bilo malo, a radnika mnogo. Međutim, danas, zbog manjka radne snage, radnici su u poziciji da mogu diktirati pravila i ne bi trebali pristajati na dugoročno nepovoljne uvjete. On naglašava da radnici moraju misliti ne samo na kreditnu sposobnost nego i na svoju budućnost, jer minimalna službena plaća znači i minimalnu mirovinu od koje neće moći preživjeti. Stoga se moraju oduprijeti bahatim gazdama koji se, isplaćujući plaće na ruke, bogate preko radničkih leđa.
Manipulacije se ne zaustavljaju samo na plaćama; one se protežu i na godišnje odmore. Radnik zaposlen u pekarskoj industriji u Semberiji požalio se da je ove godine dobio samo tjedan dana godišnjeg odmora, dok mu je ostatak obećan isplatiti na ruke, što se nije dogodilo. Istovremeno mu je od toplog obroka uredno odbijen dio za dane odmora, uz objašnjenje da je to po zakonu, iako zakon propisuje minimalno 20 radnih dana godišnjeg odmora.
Stanković podsjeća da su sve ove manipulacije, kojima se krše temeljna prava radnika, omogućene zbog nakaradnog poreznog sustava. U Republici Srpskoj je porez na dobit vrlo mali, svega 10 posto, dok se na dividendu porez uopće ne plaća. Poslodavci, izbjegavajući zakonske propise, podižu novac od dobiti i dijele plaće u kuvertama, plaćajući tako 10 posto poreza, umjesto 50 posto, koliko bi platili kroz poreze i doprinose na plaće da posluju legalno. Podsjetimo, dobit tvrtki u Republici Srpskoj u 2025. godini povećana je za 16 posto u odnosu na godinu ranije te je iznosila gotovo 4,5 milijardi KM.
