Fotografija iz 1969. godine, snimljena u Rasnu, oživljava uspomenu na nezaboravne susrete učitelja i osoblja iz pučkih škola Rasna, Ledinca, Dužica i Buhova, s područja Širokog Brijega. Ova značajna slika svjedoči o vremenu kada su godišnji izleti djece iz susjednih sela bili vrhunac školske godine, uz priliku za razmjenu iskustava među prosvjetnim radnicima.
Na fotografiji, koja je postala dio lokalne povijesti, stoje Anica Čolak, Nikola Kvesić (domar), Zdenka Iličić, Dragica Pezer, Radica Sopta, Jela Kraljević (župna dijačica), Branka Šantić, Zora Tica, Zvonko Džidić i Kata Kvesić (podvornica). Sjede Ferdo Akmadžić, fra David Zubac (tadašnji župnik u Rasnu), Marko Džankić, Stipe Hrkać i Ivan Sabljić. Ovi ljudi predstavljali su okosnicu obrazovanja i podrške u seoskim školama, koje su tada brojale između 40 i 70 učenika s jednim ili dvojicom učitelja.
Najljepši dan u godini bio je zajednički izlet i susret djece iz susjednih škola, obično organiziran krajem svibnja ili početkom lipnja. Mjesto okupljanja rotiralo se, pa bi se djeca svake godine sastajala u drugom selu. Ovi susreti bili su od iznimne važnosti jer su djeci pružali prve prilike za upoznavanje vršnjaka iz drugih sela i sklapanje novih prijateljstava.
Program izleta bio je ispunjen igrama i natjecanjima koja su se s nestrpljenjem iščekivala. Djeca su se nadmetala u povlačenju konopa, skakanju u vreći, trci na 60 metara, bacanju kamena s ramena, skoku u dalj s mjesta, igri klikerima, „školama“ te omiljenom graničaru. Tijekom tih druženja, učenici bi dijelili hranu koju su donosili od kuće, dok bi učitelji razmjenjivali pedagoška iskustva. Često bi se druženje nastavilo uz zajednički objed i pečenje janjeta na ražnju.
Stariji mještani i danas se sjećaju rečenica poput: „Idemo na igre u Ledinac“ ili „Bit će izlet na Dužicama ili na Vlaštaku u Buhovu“. Djeca su danima iščekivala taj dan, a posebno ih je veselilo što toga dana neće biti nastave, ili kako se tada govorilo, neće biti „škole“. Fotografija je objavljena u knjizi „120 godina Pučke škole u Rasnu“ autora Ivana Dugandžića, a potječe iz privatnog arhiva Ivana Čolaka, čuvajući tako vrijedan dio lokalne povijesti.
