Uoči blagdana svetog Franje Asiškog, članovi Franjevačkog trećeg svjetovnog reda iz Čitluka Josip Primorac i Franjo Tokić zaputili su se na put od tisuću kilometara kako bi u svoju župu Krista Kralja donijeli novi kip sveca visok 180 centimetara i težak 70 kilograma. Kip je izrađen u klesarskoj radionici nedaleko talijanskog Bolzana, a u Čitluk je stigao svega nekoliko dana uoči svetkovine, gdje su mu župljani priredili pravu feštu.
Priča o nabavi kipa započela je u siječnju na sastanku Vijeća Trećeg franjevačkog svjetovnog reda. Budući da se obilježava jubilarna godina, 800 godina od preminuća svetog Franje, članovi bratstva željeli su taj događaj proslaviti na poseban način. Među brojnim idejama najviše je podrške dobila upravo ona o nabavi kipa, jer sadašnja crkva Krista Kralja nema Franjin kip, već samo sliku na zidu koju su „trećari“ kupili 1982. godine.
Iako je župnik fra Danko Perutina prvotno predlagao da se kupnja kipova odgodi do dovršetka gradnje nove crkve, članovi bratstva inzistirali su da se kip nabavi upravo za ovu veliku obljetnicu, uz obećanje da će ga prilikom preseljenja u novu crkvu ponijeti sa sobom. Ideja se na kraju svidjela i župniku, a podržalo ju je i cijelo bratstvo.
Odlučeno je da se u akciju ne uključuju ostali župljani, nego su „trećari“ u siječnju priredili kasicu za dobrovoljne priloge. Budući da se sastaju svakoga tjedna, svatko je ubacivao koliko je mogao i želio. Cijena kipa iznosila je oko 13.000 eura, a cijeli iznos prikupljen je već do svibnja. U akciji su im se pridružili i mladi iz Frame Čitluk sa svojim duhovnim asistentom fra Ivanom Sliškovićem.
Župnik je kontaktirao tvrtku nedaleko Bolzana podno Alpa, klesarsku radionicu koja ručno izrađuje kipove, kako bi među ponuđenima odabrali one najbolje kvalitete. Kip je naručen na vrijeme te je bio gotov krajem kolovoza. Župnik je istovremeno naručio i zvučnike za novu crkvu u Italiji, a plan je bio da se i kip i zvučnici dovezu iz Italije do blagdana svetog Franje.
Kako zvučnici nisu bili spremni za isporuku, a do svetkovine je ostalo svega tjedan dana, Franjo Tokić i Josip Primorac prihvatili su prijedlog da sami odu po kip i vrate se do nedjelje. Uzeli su slobodne dane u četvrtak i petak te se kombijem zaputili prema Bolzanu. Vozili su 12 sati do Italije, prespavali, ujutro preuzeli kip i odmah krenuli natrag. U Čitluk su stigli oko 21 sat, a radost koju su osjećali, kako opisuje Primorac, bila je neopisiva.
U čitlučku crkvu stigli su dok je u njoj trajalo Jerihonsko bdijenje, a fra Ivan Slišković i Framaši pomogli su im oko unosa kipa. Uslijedilo je neviđeno oduševljenje, fotografiranje i zajedničko radovanje. Za sam blagdan svetog Franje župnik fra Danko Perutina predložio je da se nakon mise i blagoslova kipa organizira druženje.
Druženje je održano iza crkve, gdje su „trećari“ skuhali veliki kazan od oko 500 litara graha, a „trećarice“ su pripremile mnogo kolača. Nakon pučke mise župnik je sve pozvao na druženje, koje je proteklo veselo i u duhu kakav bi, kako je istaknuo Josip Primorac, sam sveti Franjo poželio. Grah je bio odličan, župljani su bili presretni i radosni, a dugo su ostali zajedno s fratrima, u savršenom veselju kakvo priliči serafskom ocu svetom Franji.
