Putnici na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske često se pitaju dokle carinski službenik smije ići u kontroli automobila i prtljage – može li otvoriti kofere, pregledati pretince, tražiti da se isprazne džepovi ili čak rastaviti dio vozila. Hrvatski i europski propisi carinicima daju prilično široke ovlasti, ali one nisu neograničene. Zahtjev da otvorite gepek, torbu ili kofer na graničnom prijelazu sam po sebi nije prekoračenje ovlasti, a uz zakonske razloge može uslijediti i znatno detaljnija kontrola vozila i robe. No široke kontrolne ovlasti ne znače da na granici prestaju vrijediti pravila o razmjernosti, dostojanstvu osobe, privatnosti i propisanim procedurama.
Na hrvatskoj strani granice primjenjuju se, među ostalim, Carinski zakonik Unije i hrvatski Zakon o carinskoj službi. Član 46. Carinskog zakonika Unije propisuje da carinska tijela mogu provesti kontrole koje smatraju potrebnima, uključujući pregled robe, provjeru dokumenata te pregled prijevoznih sredstava, prtljage i drugih stvari koje osoba nosi sa sobom. U praksi to znači da carinik može tražiti da otvorite gepek, kofer, torbu, kutiju ili drugi prostor u kojem se može nalaziti roba.
Hrvatski Zakon o carinskoj službi izričito navodi ovlasti pregleda robe te praćenja, zaustavljanja, pregleda i pretrage prometnih sredstava. Osoba koja upravlja vozilom dužna je zaustaviti se na zahtjev ovlaštenog carinskog službenika, dati potrebne podatke i pokazati robu koju prevozi.
Zakon razlikuje običan pregled automobila od detaljnije pretrage. Pregled vozila obuhvata prostor vozila i stvari koje se u njemu nalaze. Ako se tijekom takvog pregleda pojave osnove sumnje da su prekršeni propisi iz nadležnosti Carinske uprave, službenik može pretražiti sve dijelove vozila, koristiti tehnička pomagala, pa i rastaviti pojedine dijelove automobila kada je to potrebno za pretragu. Ako se nakon rastavljanja utvrdi da nije bilo kršenja propisa, vozilo se mora vratiti u prvobitno stanje, a o pretrazi i rastavljanju sastavlja se zapisnik.
Carinski službenik može pregledati i samu osobu. Prema zakonu, pregled obuhvata stvari koje osoba nosi na tijelu ili uza sebe kako bi se utvrdilo posjeduje li nešto što može biti predmet prekršaja ili drugog nezakonitog postupanja iz nadležnosti Carinske uprave. Takav pregled u pravilu obavlja službenik istog spola, a kod maloljetnika se obavlja u prisustvu roditelja ili skrbnika, odnosno u određenim slučajevima stručne osobe nadležnog tijela.
Ako postoji sumnja da je predmet prekršaja ili kaznenog djela skriven u tijelu osobe, situacija je još preciznije uređena – tjelesna pretraga povjerava se liječniku javne zdravstvene službe. Carinik dakle nema neograničeno pravo samostalno provoditi invazivnu tjelesnu pretragu putnika. Carina može pregledati dokumentaciju i provjeravati vjerodostojnost isprava, identitet osoba, status robe i podatke povezane s carinskim postupkom, a radi nadzora može privremeno ograničiti kretanje ili zadržati osobu. Zadržavanje na mjestu nadzora ne smije trajati duže nego što je potrebno za ostvarenje cilja kontrole, uz propisanu krajnju granicu od šest sati prije uključivanja drugih nadležnih tijela prema zakonskoj proceduri.
Posebno pitanje je mobilni telefon. Telefon kao fizički predmet može biti dio prtljage odnosno robe koja se nalazi kod putnika, ali treba razlikovati pregled samog uređaja od neograničenog pristupa njegovom digitalnom sadržaju. Zakon o carinskoj službi među redovnim carinskim ovlastima navodi pregled robe, dokumentacije, osoba i vozila, ali ne daje opću i neograničenu ovlast da se svakom putniku samo zbog prelaska granice pregledavaju privatne poruke, fotografije, elektronska pošta i drugi digitalni sadržaji. Za zahvate u takvu privatnost mora postojati odgovarajuća pravna osnova i moraju se poštovati druga zakonska i ustavna prava.
Carinik svoje ovlasti ne može primjenjivati proizvoljno. Zakon izričito nalaže poštovanje dostojanstva, ugleda i časti osobe te zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Svaka primijenjena ovlast mora biti razmjerna razlogu zbog kojeg se poduzima, a između više mogućih mjera službenik treba primijeniti onu kojom se cilj može ostvariti u najkraćem vremenu i s najmanje štetnih posljedica, prenosi GPMaljevac.
