Najmanje 2000 KM mjesečno za dostojanstven život smatra potrebnim 94,15 posto ispitanika istraživanja Saveza sindikata RS-a provedenog u rujnu, no istodobno 83,66 posto radnika prima manje od tog iznosa, a oko 37 posto razmišlja o odlasku iz RS-a. Podaci iz Federacije BiH pokazuju još težu sliku: prosječna neto plaća isplaćena u lipnju iznosila je 1714 KM i pokrivala je samo 44,98 posto sindikalne potrošačke košarice za kolovoz 2026., koja je iznosila 3810,70 KM, dok je najniža plaća za 2026. utvrđena na 1027 KM i pokrivala je tek 26,95 posto tih troškova.
Pitanje koliko radnik u BiH mora zarađivati da bi od plaće mogao živjeti, a ne samo podmirivati račune i osnovne potrebe, postaje sve važnije u uvjetima rasta cijena hrane, stanovanja, prijevoza i drugih životnih troškova. Dok poslodavci upozoravaju na troškove poslovanja i potrebu očuvanja radnih mjesta, radnici sve glasnije poručuju da od svojega rada žele moći uzdržavati obitelj, priuštiti djeci obrazovanje i planirati budućnost bez stalnog zaduživanja.
Prema rezultatima istraživanja, značajan dio ispitanika smatra da ni 2000 KM nije dovoljno za dostojanstven život, nego bi plaća trebala iznositi najmanje 2500 KM. To pokazuje da se pojam dostojanstvene plaće ne svodi samo na mogućnost kupnje hrane i plaćanja režija, nego uključuje i primjereno stanovanje, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, prijevoz, društveni život i određenu financijsku sigurnost. Slična slika vidljiva je i u Federaciji BiH.
U izračunu sindikalne potrošačke košarice polazi se od minimalnih troškova života četveročlane obitelji koju čine dvije odrasle osobe i dvoje djece, a najveći dio košarice odnosi se na prehranu, koja čini 43,58 posto ukupnog iznosa. Riječ je o sindikalnom pokazatelju troškova života, a ne o univerzalnom iznosu potrebnom svakom kućanstvu, jer stvarni izdaci ovise o mjestu stanovanja, broju članova obitelji i njihovim potrebama. Drugim riječima, za pokrivanje izračunatih mjesečnih troškova četveročlane obitelji nije dovoljna ni jedna prosječna plaća.
Problem nije samo u visini minimalne plaće nego i u velikim razlikama među djelatnostima. Savez sindikata RS-a upozorava da više od 180.000 zaposlenih u tom entitetu prima manje od prosječne plaće, dok su primanja u gospodarstvu u prosjeku niža za 200 do 400 KM. U prerađivačkoj industriji prosječna plaća iznosi oko 1400 KM, a taj je sektor u posljednje tri godine izgubio približno 5000 zaposlenih, prema podacima iznesenima na sindikalnoj konferenciji. Sindikalci smatraju da povećanje plaća mora postati važan dio politike zadržavanja radnika, dok predstavnici poslodavaca upozoravaju da rast primanja mora pratiti mogućnosti gospodarstva, produktivnost i stanje na izvoznim tržištima.
Ekonomski stručnjaci ističu potrebu usklađivanja troškova života s mogućnostima poslodavaca kako bi se izbjegle posljedice koje bi ugrozile poslovanje i zaposlenost. Jedinstven odgovor na pitanje koliko bi trebala iznositi dostojanstvena plaća u cijeloj BiH nije jednostavan jer se troškovi života razlikuju među gradovima i entitetima, a potrebe samca nisu jednake potrebama obitelji s dvoje djece. Ipak, rezultati istraživanja u RS-u upućuju na to da radnici kao donju granicu dostojanstvenog života sve češće vide 2000 KM neto mjesečno, dok dio ispitanika smatra da bi iznos trebao biti najmanje 2500 KM.
Zbog toga rasprava o plaćama ne bi trebala biti ograničena samo na iznos minimalca. Važno je razmotriti i kolektivno pregovaranje, sigurnost zaposlenja, plaćanje prekovremenog rada, uvjete na radnom mjestu i mogućnost napredovanja. Ako radnik nakon punog radnog vremena ne može podmiriti osnovne potrebe kućanstva ili mora uzimati dodatne poslove kako bi spojio kraj s krajem, pitanje plaće postaje i pitanje kvalitete života.
