Radnik iz Istočnog Novog Sarajeva, zaposlen u djelatnosti nespecijalizirane trgovine na veliko, ostvario je neto primanje od 186.673 KM u jednom mjesecu, što je više od 108 prosječnih mjesečnih plaća u Republici Srpskoj, gdje je prosječna neto plaća u septembru iznosila 1.727 KM. Ovo je najviše pojedinačno primanje u Srpskoj, a na drugom mjestu liste nalazi se također radnik iz Istočnog Novog Sarajeva, zaposlen u istoj djelatnosti, sa primanjem od 94.645 KM.
Treće mjesto zauzeo je radnik iz Banjaluke, zaposlen u djelatnosti ostalog novčanog poslovanja, odnosno posredovanja, sa primanjem od 90.615 KM. Među deset najviših pojedinačnih primanja nalaze se još dva radnika iz Banjaluke – jedan zaposlen u djelatnosti iznajmljivanja i davanja u zakup ostalih mašina, opreme i materijalnih dobara sa primanjem od 90.248 KM, te drugi u djelatnosti ostalog novčanog poslovanja sa primanjem od 86.884 KM.
Šesto mjesto na listi zauzeo je radnik iz Novog Sarajeva, zaposlen u ostalim informacijskim uslužnim djelatnostima, čije je primanje iznosilo 86.064 KM, dok je na sedmom mjestu radnik iz Banjaluke, zaposlen u ostalim osobnim uslužnim djelatnostima, sa primanjem od 85.153 KM. Osmo mjesto pripalo je radniku iz Doboja, zaposlenom u djelatnosti ostalog novčanog poslovanja, koji je ostvario primanje od 83.158 KM.
Na devetom mjestu nalazi se radnik čija je osobna iskaznica izdana u Gornjem Vakufu, a koji je zaposlen u firmi na području Republike Srpske, u djelatnosti ostalog novčanog poslovanja, gdje mu je isplaćeno 78.745 KM. Listu deset najviših pojedinačnih primanja zaključuje radnik iz Banjaluke, zaposlen u ostalim telekomunikacijskim djelatnostima, sa primanjem od 67.136 KM.
Ekonomista Milenko Stanić kazao je za “Nezavisne novine” da se tako visok nivo primanja može opravdati jedino u slučaju velikih znanstvenih ili tehnoloških otkrića, kojih, kako je naveo, nemamo, niti su registrirana, niti zaštićena. Pojasnio je da ovako visoka primanja mogu biti rezultat izvlačenja novca po osnovu dobiti, o čemu se često govori u javnosti, te da niska stopa poreza na dobit od 10 posto pojedinim poslodavcima omogućava da novac isplaćuju kroz dobit i dividende, umjesto kroz redovne plaće, na koje se plaćaju porezi i doprinosi koji ukupno iznose oko 38 posto.
Prema njegovim riječima, ovdje je vjerojatno riječ o spletu više faktora – na jednoj strani pretpostavlja da se radi o isplatama po osnovu dividende, dok je na drugoj strani vjerojatno riječ o manjim organizacijama i poduzećima koja su došla do određenih poslovnih aranžmana. Takvi poslovi često mogu biti povezani sa državnim organizacijama i institucijama, ali i sa poslovima koji se nalaze u sivoj zoni, gdje se za manje vrijedne poslove ostvaruju veće naknade. Istakao je da se takva primanja ne mogu ostvariti redovnim radom i poslovanjem te da se takvi iznosi mogu ostvariti možda u određenim specifičnim industrijama, poput kladioničarske, ali u normalnom poslovanju nisu realni. Dodao je i da isplata tako visokog iznosa nije prihvatljiva za domaće uvjete, posebno ukoliko je riječ o redovnim mjesečnim plaćama koje se ponavljaju, zaključivši da tako visoke isplate plaća sigurno nisu povezane samo s radom i rezultatima rada u tim poduzećima.
