Europa se ponovno suočava s ranjivošću svoje naftne opskrbe, što se manifestira nestašicama goriva u Francuskoj i rekordno visokim cijenama u Njemačkoj, a ova energetska kriza potiče raspravu o potencijalnom ubrzanju prelaska na električna vozila. Dok se dio francuskih benzinskih postaja bori s dostupnošću određenih vrsta goriva, cijena dizela u Njemačkoj dosegnula je nezapamćene razine, što ponovno stavlja naftu u središte geopolitičkih previranja i tjera europske vozače na preispitivanje budućnosti transporta.
Konkretno, u Francuskoj je do petka, 18. rujna, čak 11 posto benzinskih postaja prijavilo probleme s opskrbom barem jednim gorivom, što znači da približno svaka deveta postaja nema normalnu opskrbu benzinom ili dizelom. Istovremeno, u Njemačkoj, iako nema problema s dostupnošću, cijene su dosegnule nove vrhunce: litra dizela je u srijedu, 16. rujna, iznosila 2,453 eura, dok je Super E10 dosegnuo 2,314 eura po litri, prema podacima ADAC-a.
Ovakav rast cijena i poremećaji u opskrbi nisu samo odraz kretanja cijena barela na svjetskom tržištu, već su duboko ukorijenjeni u geopolitiku. Ključni čimbenici uključuju nestabilnost u Hormuškom tjesnacu i Bab el-Mandebu, strateški važnom pomorskom prolazu uz Jemen gdje se odvijaju sukobi. Dodatni pritisak stvara i Saudijska Arabija, koja je nakon napada zatvorila East-West naftovod, alternativni pravac koji smanjuje ovisnost o Hormuzu. Kao posljedica ovih poremećaja, Reuters navodi da su zaustavljene neke isporuke europskim kupcima, a cijene pojedinih fizičkih tereta u Europi premašile su 120 dolara za barel. Iza jednostavne brojke na zaslonu benzinske postaje krije se složena mreža tankera, luka, naftovoda, rafinerija, osiguranja brodova i tisućama kilometara udaljenih geopolitičkih sukoba.
Upravo zbog te složenosti i ranjivosti, aktualna situacija ponovno otvara pitanje budućnosti automobilske industrije i potencijalnog ubrzanja elektrifikacije. Iako električni automobil nije potpuno neovisan o globalnim lancima opskrbe (ovisnost o elektroenergetskoj mreži, elektranama, baterijama i sirovinama), dio energije za njegovo pokretanje moguće je proizvesti znatno bliže mjestu potrošnje. Za vozača s mogućnošću punjenja kod kuće, pogotovo uz vlastitu solarnu elektranu, ekonomska računica postaje znatno povoljnija i predvidljivija u usporedbi s ovisnošću o fluktuirajućim cijenama goriva na postajama.
Tržište novih automobila već pokazuje značajne promjene. U Europskoj uniji, potpuno električni automobili činili su 20,7 posto novih registracija u prvih šest mjeseci 2026. godine, što je značajan porast u odnosu na 15,6 posto u istom razdoblju prethodne godine. Istovremeno, udio benzinskih i dizelskih automobila zajedno pao je na 29,7 posto. Njemačka i Francuska također bilježe rast prodaje električnih automobila, dok su na pojedinim manjim europskim tržištima, poput Norveške, električna vozila već zauzela iznimno velik udio novih registracija.
Međutim, brzina promjene neće biti jednaka svugdje. Zemlje poput Hrvatske i Bosne i Hercegovine i dalje karakterizira vrlo star vozni park i veliko oslanjanje na rabljene automobile. Prema podacima za 2025. godinu, alternativno pogonjena vozila činila su tek 3,74 posto hrvatskog voznog parka. Zbog toga, visoke cijene goriva same po sebi neće natjerati većinu vozača da odmah prijeđe na električni automobil. Za vlasnika desetak godina starog dizelaša, računica je i dalje drukčija od one za kupca novog električnog automobila čija se cijena kreće između 30.000 i 40.000 eura. Dodatni izazov predstavlja i pitanje punjenja za ljude koji žive u zgradama i nemaju vlastito parkirno mjesto s mogućnošću instalacije punjača.
Stoga aktualna energetska kriza neće preko noći transformirati Europu u kontinent električnih automobila. Ipak, mogla bi značajno promijeniti način na koji kupci razmišljaju o troškovima vožnje. Dosadašnji fokus na potrošnju goriva, domet i cijenu na benzinskoj postaji mogao bi se proširiti na razmatranje sigurnosti i predvidljivosti izvora energije koji automobil koristi. Nije isto kada trošak vožnje ovisi o nafti koja putuje tisućama kilometara kroz krizna područja i kada automobil energiju može crpiti iz lokalne elektroenergetske mreže, pa čak i iz vlastite solarne elektrane.
Hoće li aktualna kriza doista ubrzati prelazak na električne automobile, ovisit će ipak o nizu faktora: cijeni samih vozila, razvoju infrastrukture za punjenje, dostupnosti električne energije i daljnjem kretanju cijena nafte. No, jedno je sigurno – svaki novi poremećaj na tržištu nafte iznova podsjeti europske vozače koliko su automobili s motorima s unutarnjim izgaranjem povezani s događajima koji se odvijaju tisućama kilometara daleko.
