Čak 94,15 posto radnika u Republici Srpskoj smatra da je za dostojanstven život mjesečno potrebno najmanje 2000 KM, no alarmantnih 83,66 posto prima manje od tog iznosa, pokazalo je istraživanje Saveza sindikata RS-a. Slična je situacija i u Federaciji BiH, gdje je sindikalna potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u kolovozu 2026. iznosila 3810,70 KM, dok je prosječna neto plaća u lipnju iznosila tek 1714 KM, pokrivajući manje od polovine tih troškova. Radnici u Bosni i Hercegovini tako sve glasnije traže dostojanstvenu plaću koja im omogućava život, a ne puko preživljavanje, dok rastući troškovi hrane, stanovanja i prijevoza stavljaju ogroman pritisak na kućne budžete.
Ovaj jaz između primanja i troškova života tjera značajan broj radnika na razmišljanje o odlasku iz zemlje; oko 37 posto sudionika istraživanja u RS-u razmatra emigraciju. Poimanje dostojanstvene plaće pritom se ne svodi samo na pokrivanje osnovnih računa i hrane, već uključuje primjereno stanovanje, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, prijevoz, društveni život i određenu financijsku sigurnost. Dio ispitanika u RS-u čak smatra da ni 2000 KM nije dovoljno, te da bi plaća trebala iznositi najmanje 2500 KM.
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, prosječna plaća u FBiH pokrivala je samo 44,98 posto sindikalne potrošačke košarice, dok je najniža plaća za 2026. godinu, utvrđena na 1027 KM, pokrivala tek 26,95 posto. To znači da čak ni jedna prosječna plaća nije dovoljna za pokrivanje mjesečnih troškova četveročlane obitelji, čiji najveći dio, čak 43,58 posto, odlazi na prehranu. Važno je napomenuti da je sindikalna košarica pokazatelj minimalnih troškova života, a stvarni izdaci variraju ovisno o lokaciji i potrebama kućanstva.
Problem se ne ogleda samo u niskoj visini minimalne plaće, već i u značajnim razlikama među djelatnostima. U Republici Srpskoj više od 180.000 zaposlenih prima manje od prosječne plaće, a primanja u gospodarstvu su u prosjeku niža za 200 do 400 KM. Posebno je pogođena prerađivačka industrija, gdje prosječna plaća iznosi oko 1400 KM, a sektor je u posljednje tri godine izgubio približno 5000 zaposlenih.
Sindikati ističu da je povećanje plaća ključno za zadržavanje domaće radne snage, dok poslodavci upozoravaju da rast primanja mora biti usklađen s mogućnostima gospodarstva, produktivnošću i stanjem na izvoznim tržištima. Ekonomski stručnjaci naglašavaju potrebu za usklađivanjem troškova života s mogućnostima poslodavaca kako bi se izbjegle negativne posljedice po poslovanje i zaposlenost.
Iako se jedinstven odgovor o visini dostojanstvene plaće u cijeloj BiH ne može lako dati zbog različitih troškova života i obiteljskih potreba, istraživanja jasno pokazuju da radnici sve više vide 2000 KM, pa čak i 2500 KM, kao donju granicu za dostojanstven život. Stoga rasprava o plaćama mora obuhvatiti širi spektar tema, uključujući kolektivno pregovaranje, sigurnost zaposlenja, plaćanje prekovremenog rada, uvjete na radnom mjestu i mogućnosti napredovanja. Ako radnik nakon punog radnog vremena ne može podmiriti osnovne potrebe kućanstva ili je prisiljen tražiti dodatne poslove, pitanje plaće postaje temeljno pitanje kvalitete života.
