Prije 28 godina Hrvatska vojska je izvela vrlo uspješnu vojnu akciju i nakon dugo vremena, kao Hrvatska vojska, dobila jednu veliku bitku. Uz to slomljena je, bar u Hrvatskoj, ideja Velike Srbije. Uz to je razbijen mit o jačini JNA i srpskom junaštvu i ratnoj pobjedničkoj tradiciji.

Piše: Ivo Ćurković

Hrvatska je oslobodila najveći dio svog okupiranoga teritorija, deblokirala Bihać i došla pred Banja Luku. Da je hrvatska politika uspjela dati još 24 sata vremena vojsci, Banja Luka bi, prema mnogim poznavateljima vojnih prilika toga vremena, bila osvojena. I ovako je već vladala velika panika a dio stanovništva, kao i srpske vojske već je bio u bijegu. To bi omogućilo Armiji BiH da na drugim sektorima ratišta slomi srpske snage i da se na taj način okonča rat. Danas bi sve bilo bitno drugačije. Nemam ništa protiv Srba ali imam protiv Velike Srbije, u bilo kojem obliku, i svih onih koji su tu ideju provode i danas.

Hrvatska Oluja je izrodila dva velika heroja. Prvo, Antu Gotovinu, koji je stvorio sve pretpostavke da se oslobodi hrvatski kraljevski grad Knin. Drugi heroj je general Petar Stipetić koji je slomio čitav jedan korpus i prisilio ih na predaju. Naravno da je tu bilo još čitav niz vrlo hrabrih i vrlo pametnih boraca koji su svi na svoj način doprinijeli da Oluja uspješno završi.

Mnogi kažu da je Oluja stvorila preduvjete za mirnu reintegraciju Baranje i Podunavlja. Međutim ovdje se mnogi i razilaze u mišljenjima. Dok jedni opravdavaju mirnu reintegraciju kao vrhunac političke mudrosti i čuvanja života hrvatskih boraca drugi imaju posve drugačiji stav. Naime, oni kažu da se i istočni dio Hrvatske morao vojno osloboditi i da hrvatska vojna čizma stane i na to hrvatsko tlo. Naravno da bi bilo žrtava ali tko to može odrediti koliko sloboda Domovine treba žrtava.

Drugi pogled je samo obilježavanje Oluje. Kada je obilježavanje počimalo u Kninu grad je bio pun ljudi. Bilo je tu puno sudionika Oluje, članova njihovih obitelji ali i ljudi koji su se došli pokloniti i poginulim braniteljima ali i čestitati pobjednicima. Tu su bili koncerti poznatih glazbenih zvijezda. Veselje je dugo trajalo ali se onda selilo u Čavoglave i na koncert Thompsona. Broj posjetitelja mjerio se u stotinama tisuća ako je vjerojati Rojsu.
A onda je politika stupila na scenu. Zašto bi branitelji bili u prvom planu kada su tu političari? I sva proslava Oluje počelo se vrtiti oko njih, uglavnom dezertera i pobjegulja. Što je bilo više politike to je bilo manje branitelja na proslavi. Tako je i ove godine bilo. Perspektiva je vrlo izvjesna. Još poneku godinu dolazit će nešto branitelja i nešto političara i proslava u Kninu će se ugasiti. Možda se proslava premjesti u Zagreb ili neku drugu sredinu ali se ništa bitno neće promjeniti. Idiotska politika se mora uvući u svaku poru ovoga društva. Ne razumijem samo one koji dezerterima i članovima minhenske bojne aplaudiraju i kliču. Zaista smo čudan narod.

Treći pogled je onaj iz Prijedora. Srpsko vodstvo je i dalje na liniji Velike Srbije ili srpskog sveta što je isto. Doduše više ne mogu računati na Srbe u Hrvatskoj ali u BiH prave cirkus, naravno uz pomoć predstavnika međunarodne zajednice. U općini Prijedor je počinjen  jedan od najvećih srpskih zločina u BiH. Oko tri tisuće ljudi je ubijeno a kroz konclogore Keraterm, Trnopolje i Manjaču prošli su deseci tisuća. Iživljavanje srpskih vojnika je bilo životinjsko, ako ne vrijeđam životinje. I umjesto stida i srama te osude onih koji su činili zlo služi se opijelo i politički skup navodnom etničkom čišćenju Srba. Trojac Vučić, Dodik i Porfirije, velikim dijelom ljubimci hrvatske politike, su i dalje indoktrinirali svoj narod i lagali. Uz to Vučić zaprijeti ratom. Kaže da Srbija nikada neće ostaviti Srbe prečane na cjedilu. Ali taj isti Vučić u hrvatskom gradu Glini tvrdio je kako će to zauvijek biti Srbija. I slagao je. I Srbi bi trebali znati da će i ovaj put napraviti isto. Njemu je važna vlast a ne Srbi.

Moram postaviti i pitanje hrvatskoj političkoj “eliti”. Prije svega predsjedniku Milanoviću. Je li mu Dodik i dalje partner i prijatelj ili treba raditi da na vlast među bosanskim Srbima dođe netko s kim bi se bar korektno dalo razgovarati? I pitanje Plenkoviću. Želi li i dalje primiti Dodika i tako mu dati još legitimiteta pa neka naredno obilježavanje održi možda na Petrovačkoj cesti? Dodik optužuje hrvatske pilote za smrt djece u izbjegličkoj koloni. S druge strane Srbi su ubili četiri stotine i dvoje hrvatske djece i nikoga nisu kazneno niti bilo na koji drugi način progonili niti to spominju u svojoj opće poznatoj ratnoj hrabrosti. A i u tom Prijedoru je ubijeno na desetke djece nesrba pa im ne smeta da u tom mjestu plaču za svojim žrtvama. A Porfirije? A taj je tek mustra. Od pjevanja četničkih pjesama, preko obožavanja hrvatske lijeve inteligencije, medija i političara do ratnog huškača. Svašta u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj.

E moji branitelji tko je nama na vlasti!?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.

Objava Prstom u oko: Tri pogleda na Oluju pojavila se prvi puta na Tomislav City.