U
Bosni
i
Hercegovini
sve
se
češće
dešava
da
nastavnici
nemaju
koga
učiti.
Zatvaranje
područnih
škola
dio
je
svakodnevnice,
pa
tako
i
osnovna
škola
Vareš
u
novu
školsku
godinu
ulazi
sa
dvije
područne
škole
manje,
a
čitav
grad
sada
ima
42
prvačića.
Postavlja
se
pitanje
kako
zadržati
mlade
na
selu?

Antonela
i
njen
brat
Anto
posljedni
su
učenici
područne
osnovne
škole
u
Oćeviji
kod
Vareša.
Tokom
svog
školovanja
bili
su
uglavnom
i
jedini
učenici
ovdje.

ANTONELA
KREŠIĆ,
bivši
učenica
Područne
škole
u
Oćeviji,
Vareš

Bilo
je
onako
malo
tužno
ali
mirno
jer
bila
sam
sama
pa
sam
se
mogla
skoncentrirati
kad
sam
imala
test
ili
nešto
ali
bilo
mi
je
malo
tužno
jer
nisam
imala
s
kim
da
se
družim
da
se
natječem…
Kad
je
i
moj
brat
išao
sa
mnom
ovde
u
školu
bila
je
zanimljivo
mogla
sam
se
igrati
sa
njim
ali
kad
je
on
bio
otišao
bila
je
neobično

Iako
su
djetinjstvo
i
školovanje
ovdje
proveli
bez
drugara,
danas
Antonela
ide
u
Osnovnu
školu
Vareš
udaljenu
30-ak
minuta
vožnje,
dok
Anto
ide
u
srednju
školu.
Ipak,
vrijeme
u
školi
Oćevija
se
ne
može
nadoknaditi.

ANTO
KREŠIĆ,
bivši
učenik
Područne
škole
u
Oćeviji,
Vareš

Osjećaj
kao
osjećaj,
mogu
ja
svašta
osjećati,
i
tugu
i
radost,
ali
znam
da
ne
mogu
ništa
promijeniti

Od
6
područnih
škola
koje
gravitiraju
Osnovnoj
školi
Vareš,
i
dalje
rade
samo
četiri
i
broje
uglavnom
samo
po
par
učenika.
U
cijelom
Varešu
ima
malo
više
od
40
prvačića.

A
ovo
mjesto
–
Oćevija,
kao
posljednje
selo
u
Evropi
gdje
se
očuvala
tradicija
kovanja
željeza
na
srednjovjekovni
način
uz
vodu
i
vatru,
suočava
se
sa
još
jednim
problemom.
Ovaj
zanat
nema
ko
da
naslijedi.
Otac
i
sin
–
Mijo
i
Dražen,
pored
još
jednog
kovača,
jedini
su
koji
rade.
Od
nekada
7
kovačnica,
čekić
se
čuje
iz
samo
dvije.
Dražen
je
trenutno
najmlađi
kovač,
ističe,
o
drugom
poslu
nikada
nije
ni
razmišljao.

Opširnije
u
prilogu: