Poruka
iz
Luksemburga
sa
sastanka
ministara
unutarnjih
poslova
zemalja
članica
EU-a
jest
da
je
jačanje
nadzora
vanjskih
granica
nužno
za
očuvanje
schengenske
zone
slobodnog
kretanja.
Europska
komisija
otišla
je
i
korak
dalje
predloživši,
među
ostalim,
mogućnost
suspenzije
vizne
liberalizacije
onim
državama
koje
ne
usklađuju
viznu
politiku
s
EU-om

Ponovna
uspostava
graničnih
kontrola
unutar
Europske
unije
pokazuje
da
se
schengenski
sustav
slobodnog
kretanja
europskim
kontinentom
ozbiljno
ljulja
bez
obzira
na
to
što
se
nove
mjere
nazivaju
“privremenima”.
Strah
od
terorizma,
priljeva
migranata
ili
neki
treći
razlog
rezultirali
su
restriktivnim
sigurnosnim
mjerama.
Poruka
iz
Luksemburga
sa
sastanka
ministara
unutarnjih
poslova
zemalja
članica
EU-a
jest
da
je
jačanje
nadzora
vanjskih
granica
nužno
za
očuvanje
schengenske
zone
slobodnog
kretanja.

Europska
komisija
otišla
je
i
korak
dalje
predloživši,
među
ostalim,
mogućnost
suspenzije
vizne
liberalizacije
onim
državama
koje
ne
usklađuju
viznu
politiku
s
EU-om.
Na
vrhu
tog
popisa
su
Bosna
i
Hercegovina
i
Srbija,
čiji
bi
državljani
uskoro
ponovno
mogli
u
redove
za
vize.
Srbija
je,
realno,
ozbiljniji
problem
jer
održava
bezvizni
režim
sa
znatno
većim
brojem
“rizičnih”
država
nego
BiH.
Državljani
niza
afričkih
i
azijskih
zemalja
bez
viza
mogu
ući
u
Srbiju,
što
je,
uglavnom,
nagrada
Beograda
za
odluke
tih
zemalja
da
ne
priznaju
neovisnost
Kosova.
Prihvaćanjem
zahtjeva
EU-a
za
usklađivanje
viznog
režima
Srbija
riskira
gubitak
potpore
čak
16
zemalja
u
borbi
protiv
međunarodnoga
priznanja
Kosova.
Među
državama
čiji
građani
trebaju
vize
za
EU,
ali
ne
i
za
Srbiju,
jesu
i
za
Beograd
važni
međunarodni
partneri
i
saveznici
–
Rusija,
Kina
i
Azerbajdžan.

Bosna
i
Hercegovina
pak
vraćanje
viznog
zida
na
granici
s
EU-om
riskira
zbog
tih
triju
zemalja,
ali
i
Kuvajta,
Saudijske
Arabije
i
Omana.
Za
razliku
od
Srbije,
koja
u
ovoj
situaciji
brani
neku
vrstu
državnog
interesa,
u
BiH
su
opet
na
djelu
interesi
pojedinih
naroda
ili
njihovih
političkih
predstavnika.
U
najkraćem,
Bošnjacima
se
ne
uvode
vize
islamskim
zemljama
iako
održavanje
bezviznog
režima
s
njima
pravdaju
turističkim
razlozima.
Srbi
u
BiH
teško
bi
mogli
progutati
uvođenje
viza
državljanima
“bratske”
Rusije,
ali
i
Azerbajdžana
i
Kine,
zemalja
s
kojima
od
Zapada
izolirani
Milorad
Dodik
u
posljednje
vrijeme
nastoji
jačati
ekonomsku
i
političku
suradnju.
Hrvati
bi
pristali
na
zahtjeve
EU-a
za
usklađivanje
vizne
politike,
ali
bez
suglasnosti
predstavnika
svih
triju
naroda
takvo
što
je
na
razini
BiH,
praktički,
nemoguće
provesti.

Iako
navedene
zemlje
nisu
u
vrhu
onih
iz
kojih
u
EU
dolaze
ilegalni
migranti,
teško
je
vjerovati
da
će
članice
Unije
imati
razumijevanja
za
razloge
zbog
kojih
BiH
i
Srbija
odbijaju
uskladiti
viznu
politiku
s
EU-om.
Usto,
nije
to
jedini
problem
zbog
kojeg
EU
prijeti
ukidanjem
bezviznog
režima
balkanskim
zemljama.
BiH
i
Srbija
moraju
pristati
i
na
sklapanje
ugovora
s
Agencijom
za
europsku
graničnu
i
obalnu
stražu
–
Frontexom
i
sporazuma
o
readmisiji
sa
svim
zemljama
EU-a.
A
to
bi
značilo
obvezu
BiH
da
prihvati
sve
one
migrante
koji
su
preko
njezina
teritorija
u
zemlje
EU-a
otputovali
bez
vize
ili
boravišne
dozvole.

Najkraće
kazano,
želi
li
zadržati
slobodno
kretanje
svojih
državljana
u
EU,
Bosna
i
Hercegovina
mora
istinski
prihvatiti
zajedničku
europsku
politiku,
ma
koliko
interesi
i
emocije
dvaju
od
triju
njezinih
konstitutivnih
naroda
bili
drukčiji.
Isto
tako,
na
svom
teritoriju
i
granicama
mora
se
odlučnije
boriti
protiv
ilegalnih
migracija.
Ne
učini
li
to,
BiH
će,
ne
samo
politički
već
i
fizički,
biti
dalje
od
EU-a.
Nevidljivi
zid
na
granici
s
Hrvatskom
bit
će
sve
deblji,
a
europska
budućnost
neizvjesnija.
Prijetnja
ukidanjem
bezviznog
režima
s
BiH
i
Srbijom
europski
je
način
da
se
Sarajevu
i
Beogradu
poruči
da
konačno
moraju
odabrati
stranu.
Ne
bude
li
to
ona
europska,
na
gubitku
će
biti
EU,
ali
mnogo
više
BiH
i
Srbija.
Čiji
bi
građani
(koji
nemaju
hrvatsku
putovnicu)
kao
turisti
ili
radnici
mogli
tek
samo
s
vizama
ući
u
EU.

Večernji.ba