Crkva
se
13.
lipnja
spominje
jednog
od
najomiljenijih
svetaca
u
čitavoj
Katoličkoj
Crkvi
–
Sv.
Antuna
Padovanskog.

Sveti
Antun
rođen
je
u
Lisabonu
u
plemićkoj
obitelji,
oko
1195.,
i
na
krštenju
je
dobio
ime Fernando.
Stupio
je
među
kanonike
koji
su
opsluživali
monaško
pravilo Sv.
Augustina,
najprije
u
samostanu Sv.
Vincenta u
Lisabonu,
a
potom
u
samostanu
Svetog
križa
u
Coimbri,
čuvenom
kulturnom
središtu
Portugala.

U
Coimbri
se
zbio
događaj
koji
je
označio
prekretnicu
u
njegovu
životu:
ondje
su
1220.
bile
izložene
relikvije
prvih
pet
franjevačkih
misionara
koji
su
podnijeli
mučeništvo.
Njihov
je
život
duboko
dirnuo
mladog
Fernanda
i
u
njemu
se
rodila
želja
da
ih
nasljeduje
i
pođe
putom
kršćanske
savršenosti:
zatražio
je
tada
da
istupi
iz
augustinskih
kanonika
i
postane
manji
brat.
Njegov
je
zahtjev
prihvaćen
i
on
se,
uzevši
ime Antun,
uputio
u
Maroko,
ali
je
Božja
providnost
odlučila
drukčije.Zbog
bolesti
je
naime
bio
prisiljen
vratiti
se
u
Italiju
te
je,
1221.,
sudjelovao
na
glasovitom
“Kapitulu
na
rogožinama”
u
Asizu,
gdje
se
susreo
također
sa Sv.
Franjom.
Nakon
toga
je
neko
vrijeme
živio
u
potpunoj
skrovitosti
u
samostanu
u
blizini
Forlija,
na
sjeveru
Italije,
gdje
ga
je
Gospodin
pozvao
u
drugu
misiju.
Pozvan,
sasvim
slučajno,
propovijedati
na
svećeničkom
ređenju,
pokazao
je
da
je
obdaren
takvom
učenošću
i
govorničkim
umijećem
da
su
mu
poglavari
povjerili
zadaću
propovijedanja.

Započeo
je
tako
u
Italiji
i
Francuskoj
apostolsko
djelovanje
koje
je
bilo
tako
snažno
i
djelotvorno
da
je
naveo
brojne
one
koji
su
se
odijelili
od
Crkve
da
se
ponovno
vrate
na
pravi
put.
Bio
je
također
jedan
od
prvih,
ako
ne
i
prvi
učitelj
teologije
među
manjom
braćom.

Advertisement

Nakon
što
je
postao
provincijalnim
poglavarom
manje
braće
iz
sjeverne
Italije,
nastavio
je
službu
propovijedanja,
vršeći
je
naizmjenično
sa
službama
vezanim
uz
vođenje
provincije.
Po
završetku
službe
provincijala
povukao
se
u
blizinu
Padove,
gdje
je
boravio
već
u
nekoliko
navrata.
Nakon
svega
godinu
dana,
preminuo
je
pred
gradskim
vratima,
13.
lipnja
1231.
Padova,
koja
ga
je
prihvatila
s
ljubavlju
i
štovanjem
za
života,
odala
mu
je
trajno
štovanje
i
iskazala
svoju
pobožnost.
Sam papa
Grgur
IX.,
–
koji
ga
je,
čuvši
njegovu
propovijed,
nazvao
“Kovčegom
Svetoga
pisma”
– proglasio
ga
je
svetim
1232.,
između
ostaloga
i
zbog
čudesa
koja
su
se
dogodila
po
njegovu
zagovoru.

U
Vrhbosanskoj
nadbiskupiji
15
župa
ima
Sv.
Antuna
za
nebeskog
zaštitnika:
Boće,
Bugojno,
Bukovica,
Busovača,
Dobretići,
Drijenča,
Gračac,
Lukavac,
Rastičevo,
Sivša,
Sočanica,
Močila,
Vukanovići,
Žepče
i
Žitače-Podhum.

Centralna.ba

Advertisement