Iza većeg broja ubijenih žena su ostala maloljetna djeca, ali o njima nema posebnih podataka. Oni imaju isti status kao i druga djeca koja su sticajem raznih okolnosti ostala bez roditelja i o njima brinu centri za socijalni rad koji bi trebali donositi odluke u najboljem interesu djeteta

Piše: Rubina ČENGIĆ

Jednoipogodišnja  L. H., kćerka N. H. koju je 11. augusta 2023. godine, prenoseći sve direktno na Instagramu, ubio bivši muž koji je nakon toga ubio sebe, danas živi s maminom tetkom.

– Mnogo nam znači pomoć psihologinje iz našeg doma zdravlja koja nam se javlja u svako doba dana, ako nam nešto zatreba. Treba nam ta pomoć i mislim da će mi trebati cijelog života. Centar za socijalni rad je nakon svega što se desilo prema nama vrlo korektan, sve što nam treba od njih dobijemo odmah, a djevojčica ima penziju koja joj pripada nakon majčine smrti. Ali mislim da bi svi trebali mnogo više raditi s ljudima prije nego se desi najgore, – priča starateljica.

Nema zvanične evidencije

Ova djevojčica nije jedino maloljetno dijete u BiH koje je nakon femicida ostalo bez majke ili oba roditelja.

Prema dostupnim podacima i bazi podataka koju je kreirala fondacija CURE, a objavio portal interview.ba – od potpisivanja Istanbulske konvencije u BiH je ubijeno više od 70 žena. Podaci nisu pouzdani jer ne postoje zvanične evidencije. Iza većeg broja ubijenih žena su ostala maloljetna djeca, ali o njima nema posebnih podataka. Oni imaju isti status kao i druga djeca koja su sticajem raznih okolnosti ostala bez roditelja i o njima brinu centri za socijalni rad koji bi trebali donositi odluke u najboljem interesu djeteta.

Identične procedure

Inače – pravnici upozoravaju da bi različita briga o djeci koja su na različite načine ostala bez roditelja značilo diskriminaciju jer nisu samo djeca koja su indirektne žrtve femicida žrtve nasilja svojih roditelja.

– Procedure su identične za svu djecu o kojoj brinu centri za socijalni rad. Ne postoji zakonska obaveza da se vodi posebna evidencija. Kada dijete ostane bez roditelja mora dobiti staratelja. I najčešće je to starateljstvo nekog od srodnika, ako je moguće,  jer je najbolji interes djece je da je to neko ko im je blizak, s kim su povezani, s kim imaju povjerenje ili emotivni odnos. Ako takva osoba ne postoji idemo na hraniteljstvo u porodicu koja nije u srodničkoj vezi. I treća ili posljednja opcija je zbrinjavanje u institucijama, pojašnjava Mirsada Poturković iz Centra za socijalni rad kantona Sarajevo.

Nije uvijek sve propisano

Kaže da se događa da počinitelj ubistva (ako je živ), pokušava da stupi u kontakt s djecom i u slučajevima kada je sud u presudi to zabranio.

– Dešava se da počinitelj ubistva pokušava stupiti u kontakt mimo ograničenja ili zabrane koje je sud izrekao ili da osobe bliske djetetu svjesno ili nesvjesno dozvoljavaju nešto to ne bi smjele da urade, nešto što nije u interesu djeteta. Centar za socijalni provjerava prijavu, upozori osobi koja krši ograničenje, usmeno, pa pismeno. Ako se kršenje nastavlja, a ukoliko upozorenja ne pomažu, centar za socijalni rad se obraća sudu koji je donio odluke o kontaktima i traži da se ili odluka promijeni ili kontakti spriječe ako nisu u interesu djeteta, ako ih uznemiravaju. Ali to je procedura koja traje, a nije uvijek sve ni propisano – kaže Poturković.

Veliki rizici

Ona pojašnjava da zakoni ne mogu propisati sve što život donosi i da neke procedure u zakonima nisu dovoljno precizno pojašnjenje.

– Praksa nameće svašta i mi smo obavezni da zaštitimo dijete. A opet – zakon i procedure vas ograničavaju. Zakon, recimo, kaže da možete dijete izuzeti iz porodice na period do 60 dana, a pri tom vas obavezuje da o tome donesete rješenje koje vi ne možete donijeti u jedan sat noću ili tokom vikenda i praznika…. Mi nemamo detaljno razrađene procedure kao što ima policija što možda i nije loše. Ne možete sve ni normirati. Zakon ostavlja prostor da djelujete na osnovu vlastite procjene, ali je odgovornost uvijek na centrima za socijalni i rizik je uvijek veliki – priča Poturković.

Sve (samo) po zakonu

I Amela Bašić Tomić, koordinatorica Sigurne kuće u Banjaluci, kaže da nema nikakvih smjernica ili uputa za brigu o djeci koja su usljed femicida ostala bez roditelja.

– Mi čak i ne pratimo tu djecu, sve je svedeno na brigu koja proizilazi iz Porodičnog zakona i Zakon o socijalnoj zaštiti. Nemam ni bilo kakva vlastita saznanja o nekim pojedinačnim slučajevima, ali sam od kolegica iz Srbije i drugih država u okruženju čula da se događa da roditelji  počinitelja femicida dobije skrbništo nad djecom i mislim da je to neprihvatljivo. Zbog toga treba donijeti smjernice ili procedure jer vidimo da je slučajeva femicida sve više, kaže Bašić Tomić. 

Posebne preporuke za brigu o djeci koja usljed femicida ostanu bez majke ili oba roditelja nema ni UNICEF.

– Mi  uvijek stavljamo fokus na činjenicu da su nasilje nad ženama i femicid najdirektnije povezani i s nasiljem nad djecom. I zato i ističemo potrebu za osnaživanjem mehanizama zaštite djece kroz one oblike koje inače uključujemo kroz rad na dječijoj zaštiti, posebno u slučajevima posebne brige zasnovane na porodičnim odnosima. To najčešće znači podrška srodničkim hraniteljskim porodicama, podrška kroz usluge brige o mentalnom zdravlju i slično. Možda bi bilo dobro da se podrži razvoj nekog hitnog ili protokola za hitne situacije. Ali uglavnom se postupa prema procedurama koje su u skladu sa Porodičnim zakonom i pratećim protokolima, odnosno podzakonskim aktima, kažu u UNICEF-u.

 U najboljem interesu djeteta

U instituciji ombudsmena za ljudska prava u BiH ombudsmenka Jasminka Džumhur naglašava da svaka odluka i proces moraju biti u najboljem interesu djeteta.

– Prava djece su definisana Konvencijom o pravima djeteta koja je postavila prinicipe. Prvi je najbolji interes djeteta o čemu vodi računa nadležni organ i ne posmatra dijete izolirano, nego u kontekstu ostalih principa. Drugi je da treba uvažiti mišljenje djeteta ako je u uzrastu u kom to može izraziti. Dakle , dijete ne smije biti diskriminirano, ali opet nadležni organ vrši procjenu. Komitet za prava djece je dao i tumačenje najboljeg interesa djeteta što je pomoćna alatka nadležnim organiam. U novonastalim državama se, nažalost, malo pažnje posvećuje preporukama koje daju međunarodne institucije. Ali je važno napomenuti sa ako nešto nije zakonski regulirano – Član 2 Ustava BiH upućuje na međunarodne standarde. Evropska konkvencija o ljudskim pravima u članu 8  opet govori o najboljim inetresima djeteta – pojašnjava Džumhur.

Prava počinilaca femicida

Ona podsjeća da u tom kontekstu ombudsmeni uvijek ukazuju na značaj centara za socijalni rad.

– Njihov značaj nije dovoljno prepoznat i validiran, pa se zanemaruju i ostaju podkapacitirani zbog čega osoblje sagorijeva i ponekad se desi da ne odgovore adekvatno, ali ne jer nisu odgovorni ili  dovoljno savjesni, nego zbog okolnosti pod kojima rade – kaže Džumhur.

No, skreće pažnju na prava počinilaca femicida da viđaju djecu.

– Pravo na kontakt s djecom koja imaju osoba na izdržavanju zatvorske kazne otvara pitanje najboljeg interesa djece. Tu su pitanja koliko je zatvor adekvatan prostor za djecu, koliko je to traumatično i kako urediti susrete. Dodatna okolnost u slučajevima kada je otac ubio majku je pitanje da li i pod kojim okolnostima treba omogućiti to viđanje. Otac ima pravo, ali moramo voditi računa o najboljem interesu djeteta. Ako je dijete u uzrastu u kom može davati izjave – centar za socijalni rad treba da donese procjenu na bazi svih okolnosti. Oni su prva stanica na kojoj se uređuju odnosi. Centri za socijalni rad bi  trebali imati eksperti koji mogu napraviti kvalitetnu procjenu i zato treba jačati njihove kapacitete – podsjeća Džumhur.

Izvor mogućeg nasilja

Kaže da je novi nacrt zakon o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH uredio pitanje susreta između nasilnika i djeteta jer nasilnik često koristi kontakte s djecom za približavanje ženi koja je žrtva njegovog nasilja. A kako Porodični zakon kaže da su roditelji jednaki i imaju ista prava, pa i ostvariti kontakte, čak i kada postoji zaštitna mjera zabrane pristupa, to je bio izvor mogućeg nasilja.

– Taj zakon u najvećoj mjeri korespondira s Evropskom direktivom iz maja 2024. godine koja se odnosi na pitanje zaštite djece u slučajevima nasilja i predviđa i hitne mjere koje moraju biti uspostavljene kako bi se prevenirala veća šteta – kaže Džumhur.

Izvještaj revizora

O podkapacitiranosti centara za socijalni rad govori i Ured za reviziju institucija u FBiH u izvještaju nakon reviziji učinka sprječavanja nasilja nad ženama.

Navedeno je da centri nemaju dovoljan broj zaposlenih socijalnih radnika i psihologa kako bi mogli adekvatno odgovoriti svim potrebama žrtava nasilja; nedostaje im više od stotinu socijalnih radnika i 37 psihologa, u većini centara nije zaposlen dovoljan broj stručnog kadra kako bi bili ispunjeni standardi predviđeni Pravilnikom o standardima za rad i pružanje usluga u ustanovama socijalne zaštite u FBiH prema kom bi na  4.000 stanovnika trebao biti jedan socijalni radnik.

Navode i da Centri za socijalni rad iz Orašja i Ljubuškog uopće nemaju zaposlenih psihologa, dok centri iz Goražda, Travnika i Livna imaju samo po jednog zaposlenog psihologa, a u tim kanotnima nema ni sigurnih kuća.

RS bez podataka

Ombudsmen za prava djece Republike Srpske, koji u BiH postoji samo na nivou RS, kažu da nemaju nikakvih podataka o djeci koja su nakon femicida ostala bez majke ili oba roditelja i im se nikada niko nije obraćao u vezi s pravima nekog od ove djece.

Ured za reviziju institucija u FBiH u reviziji učinka sprječavanja nasilja nad ženama ukazuje na nedovoljnu efikasnost nadležnih institucija u oblasti rodne ravnopravnosti s obzirom na to da zakonska regulativa za uređenje ove oblasti nije adekvatna, te da mjere za postizanje rodne ravnopravnosti i sprečavanje nasilja nad ženama nisu efikasno planirane niti realizovane i na  neuređenost sistema zbrinjavanja žrtava nasilja.

U periodu 2019-2022. godine u FBiH ukupan broj žrtava nasilja u porodici iznosio je 10.294, a od toga su 78%, odnosno 8.038 bile žene s mogućnošću da ovi podaci nisu konačni, jer niko ne vodi evidencije o rodno zasnovanom nasilju izvan porodice, nisu poznati podaci o ukupnom broju žena žrtava nasilja…

Revizori upozoravaju i da raspoloživi kapacitet u sigurnim kućama na području FBiH iznosi 126, dok bi prema standardima Istanbulske konvencije u FBiH, a prema broju stanovnika, na raspolaganju trebala biti 222 mjesta.

Najčešće žrtve

I s obzirom da sigurnim kućama upravljaju nevladine organizacije – federalno i kantonalna ministarstva nadležna za socijalnu politiku ne vrše odgovarajući i redovan nadzor nad njihovim radom.

Za slučajeve femicida u BiH do sada je izrečeno 29 presuda, mahom zatvorskih kazni od 3,5 do 40 godina, a od 70 ubica  njih 29 je izvršilo samoubistvo. Prema dostupnim podacima najviše slučajeva femicida  je bilo u Sarajevu, Tuzli i Zenici,  potom u Banjaluci, te Srpcu,  Bihaću…

Na kraju – i Ured za reviziju institucija upozorava da nasilje u porodici najviše pogađa djecu, a žene i djeca su najčešće žrtve nasilja. Uz to upozorava i da niko nije kriv za nasilje koje doživljava; žrtve nasilja trebaju razgovarati s nekim o onom što im se dešava i trebaju dokumentovati svoje povrede.

Prema podacima Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije jedna od tri žene na svijetu i jedna od pet žena u Evropi u dobi od 15 do 49 godina doživjela je neki oblik rodno uvjetovanog nasilja koje je počinio njihov intimni partner.

Podaci Vijeća Europe ukazuju da jedno od petero djece tokom života doživi neki oblik seksualnog nasilja dok jedna od pet žena i jedan od 71 muškarca doživi silovanje u odrasloj dobi.

The post ZAKON JE JEDNO, ŽIVOT JE DRUGO Kako žive djeca koja su indirektne žrtve femicida? appeared first on Interview.ba.