Kolona sjećanja put vukovarskog Memorijalnog groblja krenut će od nekadašnje ratne bolnice koja je u danima opsade trpjela udare mnogobrojnih projektila. Čiji su liječnici zbrinjavali i operirali ranjenike u neljudskim uvjetima. Herojsku ekipu kirurga predvodio je pokojni Juraj Njavro. U dramatičnim su okolnostima spašavali živote – ispisali jednu od najhumanijih priča Domovinskog rata. Nakon pada Vukovara je uhićen i odveden u logor u Sremsku Mitrovicu u Srbiji gdje je maltretiran zajedno s dijelom vukovarskih branitelja i civila. Protiv njega bila je i pripremljena optužnica za rušenje SFRJ. Iz logora je razmijenjen, nakon čega dolazi u Zagreb i ubrzo počinje raditi u bolnici u Dubravi. O jezivim iskustvima u zatočeništvu napisao je knjigu “Glava dolje, ruke na leđa”, piše hrt.hr.

U mjesecima vukovarske agonije, dr. Juraj Njavro bio je zapovjednik ratnog saniteta. Rodom iz Neuma, oženjen za Osječanku, otac dvoje djece.

– On je uvijek bio jedan skromni lik, nenapuhan, blizak običnom čovjeku. Nije patio za nekim zvjezdanim stazama niti se gradio većim od ostalih, govori njegov sin Dario Njavro.

– Čovjek kad sjedne s njim, kad se upozna s njim, vidi jednu mirnoću, bolje rečeno svetost, koja je iz njega zračila i mirnoća kojom je i predlagao i rješavao probleme. Jer on je napravio cijeli paralelni sustav, tako da smo mogli efikasno funkcionirati, kaže posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković Mladi Jastreb.

– Bio je preopterećen, sjeća se Ante Arić, medicinski tehničar u vukovarskoj ratnoj bolnici, koji mu je bio i pomoćnik i neka vrsta osiguranja.

– Njavro je bio, da slikovito kažem, bog i batina za domaće ljude, za sve branitelje, među braniteljima se začas proširila priča – najsigurniji doktor u bolnici ti je doktor Njavro. I svi bi doktoru Njavri išli, prisjeća se Arić.

Kirurg Zoran Aleksijević iz Nacionalne memorijalne bolnice “Dr. Juraj Njavro” u Vukovaru ističe znanje i vještinu dr. Njavre.

Bolnica je bila neprekidno na meti aviona i teškog topništva. Sve je šokirala tzv. bomba krmača od 250 kg koja je probila betonske ploče i pala ranjeniku između nogu. Srećom nije detonirala. 

– Bolnica je možda bila jedna od najrazorenijih građevina u Vukovaru, ciljano. Jer su znali svi da je bolnica ono što mi liječnici kažemo “ultimum refugium”, posljednje utočište gdje ljudi traže pomoć i sklonište, govorio je Njavro 2006. 

Poštovanje i prijateljstvo bili su jači od svega. Znalo se da doktor Njavro ima čir i gardisti su mu zato svake večeri nosili dar – litru svježeg kravljeg mlijeka. 

– Kako bih mogao napustiti takve ljude? Bez obzira grmjelo, nebo se sa zemljom sastalo, padale granate. Ne znam na koji su to način organizirali. To je nešto veličanstveno, govorio je.

Usred kiše granata, starija je gospođa došla na redovitu kontrolu – s neočekivanom košarom. 

– Jaja i kava, kava je ključna. I sad ona to daje doktoru. I kažem gospođo, zašto to, baka sam joj rekao, zašto to? Pa kaže, je l’ vidite kakav je neuhranjen, prepričava Arić. 

I dok se oko grada stezao obruč smrti, odlučio je ostati. Dana 17. studenog posljednji se put susreo s Brankom Borkovićem. 

– Molio sam ga i tražio da idemo u proboj, on je to odbio i rekao da će ostati u bolnici vezano za te procedure i protokole, sjeća se Borković.

U noći prije ulaska hordi u bolnicu, Dario je primio poziv. Otac mu je rekao samo – gotovo je, dolaze ujutro. 

– Nitko od nas nije mislio da ćemo se ponovno vidjeti, kaže.

– Došli su pojedinci pa su prstom upirali u pojedine članove iz naše medicinske ekipe, pojedine ranjenike i ljude civile koji su bili u tom trenu u bolnici. Odvođeni su i nažalost likvidirani, govorio je Njavro.

Tri tjedna proveo je u logoru u Sremskoj Mitrovici i radio kao zatvorski liječnik. U knjizi „Glava dolje, ruke na leđa”, piše o tim teškim danima. Optužen je za oružanu pobunu i trgovinu organima. 

Pušten je u razmjeni zarobljenika. Istog dana, 10. prosinca 1991., održao je press konferenciju.

– Mi ćemo se vratiti u Vukovar i u to ne sumnjamo. Vukovar je hrvatska, dunavska Opatija, napustiti Vukovar znači izdati Hrvatsku, poručio je tada.

I zbog svega što je učinio – u bolnici i nakon zatočeništva, kao ministar branitelja i zdravstva, kao saborski zastupnik, vukovarska bolnica od rujna nosi njegovo ime. 

– Izuzetna mi je čast i ponos da sam uz tog čovjeka proživio te najteže dane u svom životu, ističe Arić.

– On je bio jedan veliki čovjek, jedan veliki humanist, veliki domoljub, a ja ću ga pamtiti kao sjajnog kirurga. I kao sjajnog čovjeka, kaže Aleksijević.

– Bolnica je bila najviši stupanj i element sigurnosti, povjerenja i nade u život. A on u tome središnja figura kao svetac, naglašava Borković.

– Usudio bih se reći da je on personifikacija svega toga što se događalo i svih onih koji su doprinijeli u toj bolnici kroz to strašno vrijeme u neljudskim uvjetima, poručuje Dario Njavro.

Kad se spomene Vukovar, kad se pogleda u dušu ranjenoga grada, s njom neraskidivo ostaje povezan – čovjek koji je spašavao živote do samoga kraja – legendarni doktor Juraj Njavro. 

e-hercegovina.com