Predsjednik
udruge
Cro
Unum
je
prof.dr.

Dragan
Primorac,
s
kojim
je
Dalmatinski
portal
popričao
i
o
njegovoj
ulozi
u
preoblikovanju
Hajduka…

Cro
Unum
je
sudjelovao
u
nizu
humanitarnih
događaja:
od
pomoći
Glini
i
Petrinji
nakon
potresa,
nabave
mobilnog
RTG
uređaja
KBC
Split,
pomoći
Vatrogasnoj
zajednici
Splitsko-dalmatinske
županije,
opremanju
Klinike
za
dječje
bolesti
KBC
Split,
pomoći
razvojačenom
branitelju
Alenku
Baraču,
djevojčici
Eni
Šarac
(Ponos
Hrvatske)…

–
Čast
mi
je
biti
na
čelu
Humanitarne
udruge
Cro
Unum,
koja
je
do
sada
učinila
toliko
dobra
i
pokazala
da
hrvatsko
srce
kuca
najjače
kad
je
potrebno
pomoći.
Udruga
okuplja
predstavnike
sportskog,
kulturnog,
političkog
i
poslovnog
svijeta
u
Hrvatskoj,
a
u
pravu
ste,
do
sada
je
sudjelovala
u
nebrojenim
humanitarnim
inicijativama
i
uvijek
ćemo
biti
prvi
kad
god
bude
potrebno.

Često
zaigrate
humanitarne
utakmice
s
veteranima
Hajduka,
a
s
brojim
igračima
ste
i
prijatelji.

–
Veže
me
dugogodišnje
prijateljstvo
kako
s
veteranima
tako
i
s
brojnim
igračima
Hajduka.
Kad
je
riječ
o
veteranima
‘bijelih’,
ne
samo
da
su
veliki
sportaši
nego
nadasve
veliki
i
plemeniti
ljudi.
Nikad
se
nije
dogodilo
da
se
nisu
odazvali
na
humanitarne
akcije
koje
smo
organizirali.
A
o
kakvim
velikanima
se
radi,
najbolje
govori
podatak
da
sam
nedavno
razgovarajući
s
mladima
ostao
iznenađen
kad
su
mi
bez
zamuckivanja
(iako
su
tada
i
njihovi
očevi
tek
bili
rođeni)
bez
greške
naveli
nekoliko
legendarnih
sastava
Hajduka
70-ih
godina,
točnije
iz
perioda
kad
je
klub
osvajao
prvenstva
bivše
države.

Igrali
ste
i
u
pionirima
Hajduka
na
Starom
placu,
još
dok
je
čuveni
Sergije
Krešić
vodio
pomladak.

–
Bili
su
to
najljepši
dani
moga
djetinjstva.
Živio
sam
na
Sućidru,
a
možete
zamisliti
sreće
kad
sam
počeo
igrati
u
pionirima
Hajduka
na
Starom
placu.
Iznimno
mi
je
bilo
drago
prije
nekog
vremena
nakon
puno
godina
vidjeti
našeg
tadašnjeg
trenera
i
sjajnog
čovjeka
Sergija
Krešića
koji
me
je
posjetio
u
našoj
bolnici
Sv.
Katarina.
Zanimljivo
je
da
je
naša
generacija
bila
prva
koja
je
sa
Starog
placa
prešla
na
Poljud.
I
danas
se
sjećam
tog
fenomenalnog
prvog
treninga
davne
1979.
Ta
generacija
je
dala
i
nekoliko
legendi
poput Aljoše
Asanovića.

Godine
2007.
godine
zaustavili
ste
projekt
izgradnje
stambenih
objekata
na
bivšem
Hajdukovom
igralištu?

–
Sretan
sam
što
sam
pravovremeno
zaustavio
devastaciju
Starog
placa.
Naime,
Zakon
o
sportu
koji
smo
donijeli
jasno
je
definirao
sprječavanje
devastaciju
sportskih
terena
i
prenamjene
u
građevinske
objekte.
Odluku
sam
donio
sukladno
članku
68.
Zakona
o
sportu
u
kojem
stoji:
‘Prenamijeniti
površinu
planiranu
za
javnu
sportsku
građevinu,
ukloniti
ili
prenamijeniti
javnu
sportsku
građevinu
za
namjene
koje
nisu
sportske
djelatnosti
može
se
samo
uz
suglasnost
ministarstva
na
temelju
prethodnog
mišljenja
sportske
zajednice
na
čijem
se
području
nalazi
sportska
građevina’.

Sportskih
terena
u
gradovima
je
ionako
premalo
i
najlakše
ih
je
sve
zamijeniti
stambenim
i
poslovnim
objektima.
Stari
plac
je
zaštićen
i
zelena
je
površina.
Osim
toga,
on
ima
veliku
povijesnu
simboliku.
Na
njemu
je
Hajduk
osvojio
povijesne
rezultate,
tu
su
se
igrale
prve
europske
utakmice,
osvajali
prvi
trofeji…
Ako
se
bude
radila,
revitalizacija
Starog
placa
mora
biti
usmjerena
na
razvoj
splitskog
sporta.

Kako
je
nastajao
Zakon
o
sportu? 

–
Nisam
bio
sam,
uz
mene
i
mog
tima
u
Ministarstvu,
u
izradi
Zakona
o
športu
sudjelovalo
je
na
stotine
sportskih
radnika,
proslavljenih
hrvatskih
sportaša,
djelatnika
HOO-a,
stručnjaka
iz
područja
sportskog
prava,
ekonomskih
znanosti,
sportske
medicine
i
drugih.

Posebice
je
značajan
dio
vezan
uz
preoblikovanje
sportskih
klubova?

–
Od
samostalnosti
Hrvatske,
politika
nezamjeranja
i
straha
od
sređivanja
stanja
u
sportu
dovela
je
do
nagomilavanja
ogromnih
dugova
i
obveza
koje
klubovi
više
nisu
mogli
platiti
ni
prema
državi
ni
prema
drugim
vjerovnicima.
Korištenjem
političke
moći
tada
je
bilo
moguće
izbjegavati
plaćati
obveze
prema
državi
te
upumpavati
novac
iz
državnih
tvrtki.
Odlučio
sam
da
takav
protuzakonit
model
zaustaviti.
Mogućnost
preoblikovanja
koju
je
donio
Zakon
u
natjecanje
je
uvela
i
sportska
dioničarska
društva
kao
trgovačka
društva
koja
po
uzoru
na
zemlje
EU
ocrtava
posebnosti
sporta,
omogućava
transparentnije
poslovanje
klubova,
uvodi
jasnu
vlasničku
strukturu
itd.
Jednostavnim
rječnikom
govoreći,
novi
Zakon
o
športu
omogućio
je
legalan
opstanak
klubova
bez
provođenja
stečaja.

Vi
niste
bili
za
rješavanje
Hajdukovih
dugova
kroz
proces
stečaja,
što
je
zagovarao
Željko
Jerkov…

–
Naslovnica
Slobodne
Dalmacije
od
17.
ožujka
2008.
godine
bila
je
ubitačna
i
sve
nas
je
uzdrmala.
Naslov
je
glasio
‘I Sanader je
htio
stečaj
Hajduka’.
Rekao
sam
svima
da
stečaj
Hajduka
neću
dozvoliti
bez
obzira
na
cijenu.
Suprotstavio
sam
se
tome,
a
svi
koji
su
tada
bili
oko
mene
znaju
da
su
to
bili
iznimno
burni
dani
i
da
sam
već
bio
spreman
na
ostavku.
Drugim
riječima,
zaigrao
sam
na
kartu
spašavanja
Hajduka
od
stečaja,
riskirajući
svoju
političku
karijeru,
no
za
mene
drugoga
puta
nije
bilo.

Do
čega
bi
doveo
stečaj
Hajduka?

–
Odlaskom
u
stečaj,
Hajduk
bi
morao
napustiti
Prvu
HNL,
promijeniti
ime
i
stogodišnja
tradicija
bila
bi
uništena,
izbrisana.
Sukladno
Stečajnom
zakonu
u
postupku
stečaja
sve
funkcije
u
klubu
preuzima
stečajni
upravitelj
kojem
je
jednina
zadaća
naplatiti
dugove.
Važno
je
znati
da
tada
više
nema
Skupštine,
Uprave
kluba
i
sportskog
direktora.
Drugim
riječima,
otvaranjem
stečaja,
odumiru
ovlasti
svih
organa
kluba,
a
na
scenu
stupaju
tijela
stečajnog
postupka:
stečajni
sudac,
stečajni
upravitelj,
i
odbor
vjerovnika.
U
tom
slučaju,
Hajduk
je
samo
jedna
od
pravnih
osoba
od
koje
treba
naplatiti
dugove,
a
kako
u
tom
slučaju
nema
puno
izbora,
logično
je
očekivati
da
će
stečajni
upravitelj
odlučiti
prodati
igrače.
Istodobno,
kako
je
stečajni
postupak
opravdan
razlog
za
otkazu
ugovora
o
radu,
profesionalni
igrači
bi
i
bez
transfernog
obeštećenja
mogli
jednostavno
raskinuti
ugovore
o
profesionalnom
igranju.
Samim
time,
klub
bi
bio
lišen
prihoda
koji
su
značajan
dio
klupskog
proračuna.
Ponavljam,
surovi
stečajni
postupak
bi
uništio
klub
ne
samo
ekonomski,
već
i
u
sportskom
smislu,
a
Hajduk
i
njegova
stoljetna
tradicija
bi
nestali.
No
osim
svega
dobroga
što
je
Zakon
donio
Hajduku,
njime
se
uveo
red
u
hrvatski
sport
i
dao
mu
se
strateški
nacionalni
značaj.

Zakon
o
sportu,
kako
ste
rekli
u
nekoliko
navrata,
nije
rađen
samo
za
Hajduk
nego
za
ozdravljenje
cijelog
hrvatskog
sporta?

–
U
pravu
ste,
Zakon
o
sportu
kojeg
smo
donijeli
imao
je
ideju
‘ozdravljenja’
cijelog
hrvatskog
sporta.
Ponavljam,
Hajduk,
ali
i
sve
druge
klubove
koji
su
tada
bili
pred
stečaj
tiče,
čekao
ih
je
ponor
stečajne
agonije.
Kao
krajnji
pokušaj
prisilnog
namirenja
vjerovnika,
stečaj
u
pravilu
predstavlja
generalno
uklanjanje
ekonomski
nezdravih
subjekata
sa
(sportskog)
tržišta.
U
pravilu
stečajevi 
završavaju
fatalno
za
stečajnog
dužnika
tako
da
on
prestaje
postojati
kao
pravni
subjekt,
a
stečajni
vjerovnici
ostaju
kratkih
rukava.
Kad
je
riječ
o
Hajduku,
važno
je
istaknuti
da
se
provođenjem
stečaja
država
ne
bi
naplatila
niti
jedne
lipe,
a
Hajduk
bi
bio
uništen
i
nestala
bi
njegova
stoljetna
tradicija.
Koliko
apsurda
u
samo
jednom
činu.

Je
li
vrijeme
da
se
saznaju
detalji
tih
dana
kada
se
odlučivalo
u
Hajdukovoj
sudbini?

–
O
detaljima
koji
su
tih
dana
bili
sve,
ali
ne
ugodni,
neću
ovom
prilikom,
ali
važno
se
sjetiti
još
jednom
da
je 
25.
ožujka
2007.
Skupština
HNK
Hajduk
donijela
odluku
o
početku
preoblikovanja
udruge
HNK
Hajduk
Split
u
športsko
dioničko
društvo
i
to
je
bio
znak
da
je
Hajduk
krenuo
putem
spasa.
Moram
reći
da
su
me
tih
dana
zvali
iz
Splita
brojni
bivši
proslavljeni
igrači
Hajduka,
pripadnici
Torcide, 
prijatelji
i
u
nevjerici
pitali
je
li
moguće
da
je
lokalna
vlast
u
Splitu
donijela
odluku
da
Hajduk
ide
u
stečaj.

Vodstvo
skupštine
je
imenovalo
tri
ekspertne
radne
skupine
u
kojima
su
sudjelovali
brojni
pravni
stručnjaci
poput
g. Marka
Ivkošića,
a
koje
su
aktivno
sudjelovale
u
svim
potrebnim
radnjama
u
postupku
preoblikovanja
i
svi
ti
ljudi
su
sjajno
odradili
svoj
posao.
Uz
sve
navedeno,
a
zbog
istine
moram
izdvojiti
niz
ljudi
kojima
je
Hajduk
istinski
u
srcu
i
koji
su
sa
mnom
bili
100%,
a
među
njima
su
gospoda Vinko
Bajrović,
Mate
Peroš,
Ante
Nosić,
Mirko
Klarić i
drugih
koji
učinili
sve
da
istina
ispliva
na
površinu
i
da
se
zaustavi
pokrenut
proces
stečaj
Hajduka.
Jedna
naprečac,
bez
dovoljno
znanja
utemeljena
‘politička’
odluka
lokalnih
političara
gotovo
da
je
dovela
Hajduk
do
stečaja
i
propasti.

Što
je
slijedilo
nakon
toga?

–
U
medijima
je
6.
lipnja
2008.
godine,
dan
pred
moj
rođendan,
objavljena
vijest
da
je
HNK
Hajduk
dužan
državi
139.821.145,20
kn
te
da
je
ideja
da
država
dug
prebaci
Gradu
Splitu
putem
dionica
nakon
čega
bi
Grad
Split
postao
većinski
vlasnik
kluba.
Puno
se
stvari
događalo
u
međuvremenu,
no
kao
danas
se
sjećam
kad
je
Povjerenstvo
za
profesionalne
športske
klubove
je
na
svojoj
13.
sjednici,
a
na
temelju
izvješća
predstavnika
HNK
Hajduk,
zaključilo
je
da
je
postupak
upisa
i
uplate
dionica
uspješno
okončan
u
4.
krugu
te
da
nije
potreban
5.
krug
(zamjena
tražbina
za
dionice)
budući
da
je
cjelokupni
temeljni
kapital
u
iznosu
od
81
milijun
i
35
tisuća
kuna
u
cijelosti
uplaćen.
Dioničari,
Hajduka,
time
su
pokazali
koliko
cijene
ovaj
klub,
njegovu
povijest,
tradiciju,
ali
i
da
vjeruju
u
njegovu
budućnost.

Što
se
dogodilo
nakon
preoblikovanja
Hajduka?

–
Kad
je
23.
prosinca
2008.
š.d.d.
HNK
Hajduk
upisan
u
registar
Trgovačkog
suda
time
je
nakon
više
od
10
godina
odblokiran
račun
kluba
i
klub
je
tek
tada
započeo
raditi
legalno.
Nevjerojatno,
no
istinito,
Hajduk
je
tek
tada
započeo
raditi
legalno.
U
tom
trenutku
je
objavljeno
da
športsko
dioničarsko
društvo
Hajduk
ima
166.070
dionica,
ukupne
vrijednosti
81
milijun
i
35
tisuća
kuna,
što
je
i
temeljni
kapital
ovog
dioničarskog
društva.
Ukratko,
klub
je
dobio
jasnu
vlasničku
strukturu
i
od
posrnulog
kluba
koji
je
bio
pred
stečaj
postao
je
klub
s
jasnom
vlasničkom
strukturom,
transparentnim
načinom
poslovanja
i
s
desecima
milijuna
kuna
na
računu.

Bilo
je
komentara
da
je
država
‘posušila’
Hajdukove
dugove.

–
Država
nije
oprostila
niti
jednu
lipu
duga
Hajduku,
a
koji
je
klub
na
osnovu
poreza
i
doprinosa
imao,
već
je
ona
navedenu
tražbinu
od
nešto
više
od
139
milijuna
kn
prenijela
na
Grad
Split.
Grad
Split
je
na
osnovu
tih
prenesenih
tražbina
dobio
dionice
kluba.

Kako
gledate
na
daljnja
ulaganja
u
Hajduk
i
budućnost
kluba?

–
Od
početka
preoblikovanja
ističem
da
Hajduk
ili
bilo
koji
drugi
klub
koji
prođe
proces
preoblikovanja,
mora
imati
jasnu
vlasničku
strukturu.
Ako
Grad
želi
ostati
većinski
vlasnik,
to
je
u
redu,
ali
onda
to
mora
proporcionalno
pratiti
novcem,
ali
i
s
odgovornošću
kako
za
uspjehe
tako
i
za
klupske
neuspjehe.
Isto
tako
ako
Grad
odluči
prodati
većinski
paket
dionica,
istu
logiku
mora
slijediti
novi
vlasnik.

Grad
Split
ulaže
u
omladinski
pogon,
sada
je
aktivan
i
kod
gradnje
stadiona,
kako
mislite
da
bi
drugačije
trebao
‘pratiti’
Hajduk
novcem?

–
Grad
Split
je
većinski
vlasnik
Hajduka
i
prirodno
je
da
konstantno
ulaže
u
Hajduk.
Svaki
uloženi
euro
u
omladinski
pogon
Hajduka
je
strateško
ulaganje
u
budućnost
mladih,
Dalmacije
i
Hrvatske.
Povijesno
gledajući
Hajduk
je
bio
najjači
kad
je
svoju
budućnost
gradio
na
vlastitom
pomlatku
i
potpuno
je
logično
da
je
je
jedan
od
prioriteta
Hajduku
njegova
omladinska
škola.
S
druge
strane,
na
Hajduku
je
da
ostvari
svoje
planove
na
nogometnom
terenu,
a
rezultatski
iskorak
u
Europi
će
nedvojbeno
dovesti
i
do
financijskog
iskoraka.
Kad
je
riječ
o
stadionu
na
Poljudu,
on
je
izgrađen
1979.
godine
i
njegova
obnova
je
nužna
te
pozdravljam
odluku
hrvatske
Vlade
da
osigura
sredstva
za
obnovu
Poljuda
koja
će
ići
u
nekoliko
faza,
a
za
što
će
biti
potrebno
izdvojiti
oko
25
milijuna
eura.