Detalji zločina kod Travnika: Otac osvetio ubojstvo sina
Sveti
Stjepan
prvi
je
kršćanski
mučenik,
a
bio
je
jedan
od
sedam
đakona
izabranih
u
počecima
Crkve,
prema
Djelima
apostolskim
(Dj
6,5).
Ništa
se
ne
zna
o
Stjepanovu
ranom
životu.
Nakon
Isusove
smrti,
Stjepanovo
otvoreno
propovijedanje
Isusove
nauke
i
pripadništva
zajednici
kršćanskih
učenika
dovelo
ga
je
do
osude
za
“bogohuljenje”,
a
potom
i
do
smrti
kamenovanjem.
Kako
je
broj
kršćana
rastao
iz
dana
u
dan,
apostoli
su
osjetili
potrebu
oformiti
svoje
pomoćnike
i
tako
nastaju
đakoni.
Prvotna
im
je
zadaća
bila
paziti
na
red
kod
zajedničkih
molitvenih
susreta,
dijeliti
vjernicima
poklone
i
nositi
euharistiju
bolesnima
i
utamničenima.
Najugledniji
i
najenergičniji
među
đakonima
bio
je
Stjepan.
Tek
što
je
počeo
djelovati
istaknuo
se
revnošću
i
čudesima,
koja
je
Duh
Sveti
činio
preko
njega.
Navukao
je
na
sebe
mržnju
starih
židova
zbog
plemenite
i
smione
slobode
kojom
je
naviještao
evanđelje
u
svakoj
prigodi.
Tako
jednog
dana,
kad
im
je
predbacio
što
su
progonili
proroke
i
ubili
Krista,
oni
ga
izvedoše
izvan
grada
i
tu
ga
kamenuju.
Stjepan
je
tako
postao
prvi
mučenik,
prvi
je
prolio
krv
za
Krista.
U
trenucima
umiranja
moli
za
one
koji
su
mu
oduzimali
život.
Umirući,
bilježi
Sveto
pismo,
Stjepan
je
klicao:
“Gospodine,
ne
uzmi
im
ovo
za
grijeh!”
Sudbina
mu
je
bila
vrlo
slična
Isusovoj.
Činjenica
je
da
je
ova
mučenička
smrt
još
više
ujedinila
prve
kršćane
i
probudila
u
njima
spremnost
čak
i
krvlju
svjedočiti
svoje
uvjerenje:
Isus
je
obećani
Mesija,
On
je
Spasitelj
svijeta.
Čarobnost
Božića
odsijeva
i
na
današnji
dan
svetog
Stjepana.
Pogled
će
nam
odlutati
dalje,
te
ćemo
se
upitati,
zašto
je
taj
mladić,
Stjepan
bio
spreman
radije
poginuti
nego
skrenuti
s
puta
Isusa
iz
Nazareta.
Otišao
je
u
smrt
svega
se
odrekavši,
jer
mu
je
pripadnost
Isusu
bila
fascinantnija
od
svega
onoga
što
mu
je
svijet
obećavao.
Tako
nam
se
Božić
prikazuje
u
novom
svijetu.
Taj
Božić
je
jučer
svratio
u
naše
živote
da
nas
upita
koje
su
naše
životne
vrednote.
Na
današnji
dan
tu
ljepotu
Božića
poškropila
je
krv
Stjepana
iz
Jeruzalema.
U
idilu
Božića
tako
ulazi
ozbiljnost
ljudske
egzistencije.
Postoje
ljudi
koji
su
sposobni
umirati
za
velike
stvari,
za
ideale
i
vrednote,
ima
ljudi
kojima
je
vrlina
važnija
od
života,
ima
ljudi
koji
znaju
da
je
čovjek
vrjedniji
od
svega
što
on
ima.
Danas
se
treba
pokloniti
onom
malenom,
nevidljivom,
nejakom,
onom
neuglednom
i
u
njemu
prepoznati
Svemogućeg,
stvarnog,
vječnog,
jedinoga
koji
ima
život
u
svojim
rukama.
U
malim
sitnim
stvarima
leže
vrhunske
vrednote.
Kada
to
uspijemo,
Božić
će
postati
Božićem,
obuzet
će
nas
radost,
i
nada
nas
neće
više
napuštati.
Danas
bi
trebalo
učiniti
nešto
novo,
trebalo
bi
ljubiti
čovjeka
kako
je
to
ljubio
Isus
Krist.
Trebalo
bi
nešto
lijepo
pročitati
i
sveto
moliti.
Danas
bi
moglo
biti
sve
drugačije.
Ako
je
Bog
postao
čovjekom,
onda
je
biti
čovjek
nevjerojatno
ozbiljno.
Ako
je
Stjepan
išao
umrijeti
za
tu
istinu,
onda
je
čovjekov
život
neprocjenjiv.
Ako
su
milijuni
ginuli
za
Isusa
iz
Nazareta,
mora
da
je
On
Bog
i
da
ima
rješenje
svih
naših
problema.
Kao
što
je
Božić
promijenio
ambijent
tvoje
i
moje
kuće,
trebalo
bi
tako
izmijeniti
i
nutrinu
svoga
srca.
Danas
nam
čitavo
Nebo
želi
reći:
“Čovječe,
upoznaj
svoje
dostojanstvo!”
Ime
je
grčkoga
porijekla
i
znači
“okrunjen”.
Sveti
Stjepan
zaštitnik
je
đakona.