Iza leđa Hrvata želi se izabrati pregovarača s EU i izazvati krizu
Jedan od ključnih preduvjeta za početak pregovora s Europskom unijom – izbor glavnog pregovarača i njegovih zamjenika – nije mogao proći bez uobičajenog političkog obrasca koji karakterizira konstantno nametanje, zaobilaženje procedura i ustavnih nadležnosti te u konačnici oduzimanje prava konstitutivnim narodima da odlučuju o sudbini zemlje koju, podsjećanja radi, u skladu s Aneksom 4. Daytonskog sporazuma, čine konstitutivni narodi i građani, piše Večernji list BiH.
SPORNA ODLUKA
Zastupnički dom Parlamenta BiH, podsjećamo, donio je odluku o formiranju ureda i proceduri imenovanja glavnog pregovarača i njegovih zamjenika za vođenje pregovora, i to bez konzultacija s Domom naroda, što je izazvalo brojne reakcije iz kojih se jasno prepoznaje zaključak kako je potez jednog doma Parlamenta bez sudjelovanja drugog neprihvatljiv u složenom, višenacionalnom društvu koje traži balans građanskog i nacionalnog, a poglavito kada je riječ o temama koje se vežu uz europsku budućnost zemlje. Ovih dana predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto jasno je poručila kako odluka Zastupničkog doma neće moći imati pravni učinak na ponašanje izvršne vlasti jer Zakon o Vijeću ministara propisuje da Vijeće ministara može provoditi samo odluke koje su u okviru ustavne nadležnosti donijela oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Da stvar bude fascinantnija, prema svemu sudeći, Zastupnički dom uopće nema okvir prema kojemu bi mogao imenovati pregovarača jer je takvo što nadležnost Vijeća ministara. Poznavateljima političke situacije u Bosni i Hercegovini nije nimalo iznenađujuće što se i na jednom pitanju koje bi trebalo biti tehničke naravi ponovno sukobljavaju dvije koncepcije – jedna koja jasno traži poštivanje ustavnih postulata na kojima počiva država te druga koja bi preko noći i pod okriljem floskula o tobožnjem ubrzanju procesa zaobilazila jedan od dva doma državnog Parlamenta.
U praksi riječ je o nastavku aktivnosti onog dijela stranaka koje već dulje vrijeme pokušavaju provesti proces smjene kadrova SNSD-a iz državnih institucija, a samim tim ograničiti i njihov utjecaj na donošenje odluka. SNSD, jednostavno, nije moguće zaobići jer ta stranka ima većinski paket u Klubu srpskog naroda i to je stvarnost od koje se ne može pobjeći, sviđalo se to nekomu ili ne.
Iako se SNSD pokazao kao stranka koja nema u prvom planu europsku budućnost zemlje, nemoguće je donositi odluke koje su od iznimnog značaja za budućnost države bez sudjelovanja Doma naroda. U konačnici, čini se kako je pitanje nadležnosti za formiranje Ureda pregovarača na Vijeću ministara, tako da je potez Zastupničkog doma izlišno i komentirati u ovom kontekstu. A, zapravo, riječ je o nastavku aktivnosti na rušenju daytonskih načela. Praksa je to koja traje desetljećima, a koju su do sada provodile bošnjačke, ali i srpske političke elite, svi zajedno jednim dobrim dijelom na račun Hrvata. Izbor hrvatskog člana Predsjedništva, kao i izaslanika u Dom naroda Federacije, bošnjačkim glasovima i od bošnjačkih političkih stranaka, izbor hrvatskih vijećnika u Vijeće naroda Republike Srpske – obrazac je isti. Većina u oba slučaja nameće predstavnike drugom narodu koji je brojčano malobrojniji, i to upravo u one institucije koje su određene za predstavljanje naroda, a ne građana. Trideset godina nakon Daytonskog sporazuma pitanje poštivanja uloge konstitutivnih naroda više nego ikada dobiva na aktualnosti. A ne treba zaboraviti činjenicu kako je upravo Europska unija svojim Strateškim kompasom jasno prepoznala konstitutivne narode, što je najjasniji argument za zaključak kako konstitutivni narodi u višenacionalnom i složenom društvu kakvo je bosanskohercegovačko imaju zajamčenu budućnost glede svojih prava.
VIŠENACIONALNA DRUŠTVA
Uostalom, načelo konsocijacijske demokracije, kao model odlučivanja u višenacionalnim državama, odavno je prepoznat u političkoj teoriji i praksi kao jedan od modela koji u složenim društvima osigurava balans većinskog i konsenzusnog modela donošenja odluka uz postojanje mehanizama koji osiguravaju zastupanje svake od nacionalnih skupina. Dayton u načelu osigurava nešto slično, no vidljivo je kako se konstantno krši. Sve to u značajnoj mjeri opterećuje proces donošenja odluka, pa i onih koje su nužne za ubrzanje europskog puta, što nas dovodi do zaključka kako je konsenzus jedini način kojim država može u tom smjeru.
www.abcportal.info
The post Iza leđa Hrvata želi se izabrati pregovarača s EU i izazvati krizu first appeared on ABCportal.