Imam potrebu odgovoriti curi interventnog policajca kojoj nije problem što se premlaćuju navijači i koja spominje teške uvjete rada svoga odabranika. Hoćemo li malo priču s druge strane medalje? Žene jedne od tih huligana. Huligana koji ima tri kćeri. Huligana koji je 21. svibnja išao s ekipom na gostovanje u Zagreb. Koji je uzbuđen došao u subotu nakon posla i pitao me je li okej da ide na utakmicu u Zagreb jer se sve nekako poklopilo, došao je ranije doma itd. Okej, ode on u Zagreb na utakmicu, iako nisam bila nešto oduševljena jer nam je najmlađa kćer (tad je imala pet miseci) imala temperaturu prethodni dan. Al’, mislim se, ajde i ako je bude imala navečer, on će doći doma tijekom noći da se mijenjamo za nositi je. 

Nešto se dopisujemo preko dana, došla je večer, a on govori da su krenuli doma, kasnije me zove i kaže da ne zna kada će stići jer su neki blokirali autocestu i ne može proći prema Splitu. Iznerviram se i ja, al’ aj, doći će. Par minuti nakon našeg poziva me zove jedan njegov prijatelj i kaže mi da do mog muža nitko ne može doći. Ne zna se gdje je, ne javlja se na mobitel. Ni momak koji je bio s njim u autu. Cijelu noć ne mogu spavati, ne znan gdje mi je muž ni što se dogodilo. Koga zvati, koga tražiti? Sutradan je nedjelja. Nitko, ali nitko se ne javlja! Znači, policija ne obavještava: ‘Ej, gospođo, uhvatili smo van muža’. 

Ne znam je li uopće živ. U ponediljak se javlja tek njegova odvjetnica. Policija uopće ne smatra bitnim obavijestiti obitelj. Bilo bi zanimljivo prijaviti nestanak. Koliko su sposobni jedni bi ga držali u stanici, a drugi ga tražili. Da skratim, nesposobnost ‘naše’ policije se morala pokriti. Od te vrsne ‘naše’ policije nije se moglo izdvojiti pet sposobnih policajaca koji bi uhitili ove što su radili gluposti nego su čupali uredno ljude iz auta i premlaćivali ih kao male muje. Uključujući mog muža. I kad im je išao pokazati da je na mobitelu i sjedi u autu, mobitel su mu razbili. Tko će za tu štetu odgovarati, ne znam. Auta mnogih su isto oštećena od strane ‘naše’ policije jer se premlaćivalo svakoga tko je išao poviriti iz vozila što se događa (ako su išli vidjeti, očito se nisu osjećali ugroženi). 

Pa sad, gospođo, pitam: kako je meni bilo? I drugim ženama i mamama uhićenih na Desincu? Jer stopostotno sam sigurna da netko tko ima djecu, ženu i posao neće paliti baklje na pumpi jer ima za koga živjeti i raditi, ima svoje odgovornosti. Kako bi pametna žena poput vas objasnila svojoj djeci gdje je tata bio 25 dana, ni kriv ni dužan jer je išao na utakmicu? Ili da im odmah u dobi od 10, četiri godine i najmlađu od 11 mjeseci učim u kakvoj državi žive? Da je pola ‘naših’ policajaca i vladajućih korumpirano i jadno. I da im je bolje učiti strani jezik i ići živjeti vani gdje takvi interventni policajci nemaju više od koga uzimati ni za tu svoju plaćicu.

Bravo, gospođo, samo nastavite pravdati premlaćivanja hrvatskih građana…, prenosi dalmatinski portal.hr.

e-hercegovina.com