Prema procjenama veleposlanstva Argentine u Kataru, između 35 i 40 tisuća Argentinaca planira doći na polufinalnu utakmicu Svjetskog prvenstva Argentina – Hrvatska, piše AFP, prenosi hrt.hr.

To je najveći kontingent navijač, koji stižu iz Argentine u Katar, veći od broja iz utakmica sa Meksikom i Saudijskom Arabijom. Albiceleste podržavaju i tisuće Indijaca i Bangladešana zaposlenih u Kataru, koji tradicionalno, iz posve nepoznatih razloga, navijaju za Argentinu.

I stadion Lusail, na kojemu će se u utorak sučeliti Hrvati i Argentinci, kao da postaje depandansa Bombonere ili Monumentala u Buenos Airesu jer je Argentina ondje igrala već tri puta.

– Iskoristimo ove trenutke s ljudima koji su ovdje i u Argentini, gdje su svi euforični, izjavio je Lionel Messi. 

Na kraju svake dobivene utakmice, nakon što su se zadržali na travnjaku i pjevali s navijačima, igrači Lionela Scalonija često su ponavljali da igraju za 45 milijuna Argentinaca.

– Ono što radim, radim za 45 milijuna ljudi. Oni prolaze kroz loše ekonomsko razdoblje. Pružati ljudima radost najbolja je stvar koja mi se događa u ovom trenutku, rekao je vratar Emiliano ” Dibu” Martinez, junak izvođenja jedanaesteraca protiv Nizozemske.

Za negdašnjega nogometaša Davida Trezegueta, trenutna situacija u Argentini doista je faktor koji objašnjava poseban odnos između igrača i navijača. 

– Moja prva slika argentinske momčadi je iz Meksika 1986. Tada je bilo ludilo, ali ne i sadašnje ludilo. Tu je sportska strana, ali i socioekonomske brige u zemlji, zbog kojih je još veća strast, zaključuje “Trezegol“, rođeni Argentinac koji je igrao za Francusku.

U Argentini su lokalni mediji doista izvijestili o mnogim pričama o obožavateljima koji su štedjeli četiri godine kako bi si priuštili put u Katar, mijenjajući svoje pezose u dolare kako ne bi izgubili vrijednost dok je zemlju gutala inflacija, koja iznosi čak 76.6 posto od početka godine.

I za druge, poput Beta, šezdesetogodišnjaka pristiglog iz Sjedinjenih Država, i nakon što su emigrirali strast za nogometom je ostala netaknuta.

– Iako sam dugo živio u Sjedinjenim Državama, ako mi prerežete zglob, poteći će plavo-bijela krv. Imamo golemu strast prema nogometu. Svakodnevno puno patimo, jer u našoj zemlji ima problema, ekonomija ne ide dobro. Ali nogomet nam daje tu energiju koja nam omogućuje da od ničega pređemo u sve.

Ta strast, ta spona koja spaja Argentince nalazi se u dvije pjesme koje se stalno vraćaju na stadione Katra, “Vamos Argentina” i posebno “Muchachos”, svojevrsnoj neslužbenoj himni selekcije koja, osim Messija, poziva , sjećanja na Maradonu i njegove roditelje Don Diega i Donu Totu, ali i Falklandski rat 1982. između Argentine i Velike Britanije, koji je ostavio teške tragove u toj zemlji.

e-hercegovina.com