Uzmemo li u obzir činjenicu da Crkva živi u liturgijskim vremenima pa, za razliku od građanske godine, nova liturgijska godina počinje s prvom nedjeljom došašća, postoje i božićno, korizmeno, uskrsno (vazmeno) vrijeme, kao i vrijeme kroz godinu. Božićno vrijeme u kojem se nalazimo, jasno, počinje na Božić a, u užem smislu, završava na blagdan Krštenja Gospodinova koji Crkva slavi u nedjelju nakon Bogojavljenja.

U liturgijskom smislu božićno vrijeme traje čak 40 dana, sve do blagdana Prikazanja Gospodinova 2. veljače. Prema tome, prije blagdana Krštenja Gospodinova svakako nema nikakvog razloga, ili smisla, uklanjati jaslice, bor ili božićne ukrase, javlja HKM.

Svojevremeno se moglo primijetiti, a i danas je vidljivo, da mnogi naši sugrađani bacaju borove prije 6. siječnja, vjerojatno ne želeći sudjelovati u obilježavanju Božića po julijanskom kalendaru, odnosno 7. siječnja po gregorijanskom kalendaru. Kao vjernici Katoličke Crkve pozvani smo njegovati i bratske odnose s pravoslavnom braćom. Usto, po julijanskom kalendaru Božić slave i neka braća grkokatolici koji su s Katoličkom Crkvom u punom zajedništvu.

Nadalje, ako je u više hrvatskih krajeva običaj figurice trojice kraljeva, ili trojice mudraca, u jaslice stavljati na svetkovinu Bogojavljenja, onda bi iz jaslica kraljevi morali i nestati istoga dana, a to baš nema smisla.

Neki kažu da nijedan bor ne može tako dugo zadržati svježinu i ljepotu, pa ga se svakako pokušavaju riješiti prije 7. siječnja. To može biti istina samo ako se bor postavi puno prije Badnjaka. Drevna crkvena mudrost predlaže ukrašavanje bora na Badnjak, u obiteljskom ozračju i uz pjevanje božićnih pjesama i molitvu. Ako se bor okiti početkom došašća samo zato da bi se mogao raskititi prije 6. siječnja, sigurno se propušta nešto važno.

Dakle, dovoljno je razloga zašto božićno drvce treba ostati barem do nedjelje Krštenja Gospodinova.

e-hercegovina.com