Način osiguravanja pomoći i skrbi za starije osobe mogu biti ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. No, oni u sebi kriju brojne opasnosti zbog zakonskih nedorečenosti. 85-ogodišnja Splićanka, koja je htjela ostati anonimna, našoj Ivani Šilović ispričala je svoju priču, piše hrt.hr.

Ostala je udovica u svojim 50-im godinama i sama je odgajala dvije kćeri. Ima veliko obiteljsko nasljeđe, a kroz život je vrijednim radom stekla i dodatne prihode. Prije pet godina, kada joj je zdravlje već bilo narušeno, potpisala je darovni ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom djecom. I tada počinju problemi.

– Računala sam da će mi mlađa kćer pomagati pošto je tu blizu. Da me digne iz kreveta, odvede me liječniku, napravi mi ručak, kupi mi sve. Na kraju sam na nju stavila taj ugovor, međutim od sredine 2018. do 11.6. 2000. trajala je ta ‘ljubav‘. Dok nisam ostala bez ičega. Moj život sam dala u njene ruke i moju svu imovinu, započela je svoju priču nesretna Splićanka.

Njezina kći pokazala je potpuno drugo – za nju nepoznato lice. Jedini uvjet, kaže 85-godišnjakinja, je bio da ostane u svom stanu.

– Jedini uvjet mi je bio da neću u Dom za starije osobe. Ona je meni rekla ovako za ovim stolom – možeš birati na psihijatriju ili u Dom za starije i nemoćne. Ili ćeš umrijeti tamo sama bez igdje ikoga svoga, pravac prema mojoj spavaćoj sobi. Ovako mi je pokazala rukom, rekla  je gospođa koja sada s kćeri vodi sudski spor.

Kaže da je željela ispričati svoju priču kao upozorenje starijim osobama.

– Željela sam o ovome progovoriti da starije osobe, roditelji znaju. Jer pogledajte, ja sam imala puno povjerenje u moju kćer. Kako ću imati u susjeda, u vas povjerenje, ako neću u vlastito dijete koje sam rodila, odgajala i cijeli život živim s njom. To se sad sve okrenulo, zaključila je Splićnka.

e-hercegovina.com